Ne srdi se!

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’ Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: ‘Ne srdi se!’ Čovjek je pitanje ponovio više puta, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, svaki put mu je odgovorio: ‘Ne srdi se!’” (Buhari)

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejra je Abdurrahman b. Sahr ed-Devsi. Poznat je po svome nadimku Ebu Hurejra koji je dobio još u predislamskom dobu ili mu ga je dao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Većina učenjaka smatra da je njegovo ime u predislamskom periodu bilo Abduššems, što znači rob Sunca. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio mu je ime, kao što je učinio sa mnogim drugim, jer nije tolerisao da neko bude rob bilo čega, izuzev Allahov rob.

Islamski se učenjaci razilaze u pogledu njegovog imena na oko trideset mišljenja. Hafiz Ibn Abdulberr kaže: “Mišljenje na kojem se smiruje duša jeste da mu je ime Abdurrahman b. Sahr.” Primio je islam prije ili poslije Bitke na Hajberu.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, živio je u idolopokloničkom plemenu Devs sve dok islam nije primio Tufejl b. Amr ed-Devsi, častan i ugledan čovjek, poznati pjesnik i dobročinitelj. Tufejl je bio prvi čovjek iz Devsa koji je primio islam. Po prelasku na islam, on je jedno vrijeme proveo u Meki, a onda se vratio u pleme Devs i pozvao svoj narod u Allahovu vjeru. Među pripadnicima njegovog plemena koji su se odazvali na njegov poziv bio je i Ebu Hurejra, radijallahu anhu. Tada je imao manje od trideset godina.

Ebu Hurejra je ashab koji je prenio najveći broj hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Navodi se da je Bekijja b. Mahled u svom Musnedu zabilježio 5.374 hadisa od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Niko od ashaba ne prenosi ni približno broju hadisa koje on prenosi.

Kaže imam Buhari: “Od njega je prenosilo hadis 800 ljudi ili više.”

I u ibadetu je bio primjer drugima. Ebu Osman en-Nehdi kaže: “Sedam puta bio sam gost kod Ebu Hurejre. Prilikom svakog boravka primijetio sam da on, njegova supruga i sluga provode u namazu po trećinu noći. Jedno od njih klanja, a zatim probudi drugo, i tako redom.”

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, to potvrđuje riječima: “Ja sam podijelio noć na tri dijela: trećinu spavam, trećinu provedem u noćnom namazu, a u preostaloj trećini ponavljam hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Govorio je: “Ja tražim oprosta od Allaha i kajem Mu se svaki dan dvanaest hiljada puta!”

Umro je u Medini 59. godine po Hidžri u 78. godini života i ukopan je na mezarju Bekia. (Vidjeti: Ibn Abdulberr, El-Istiab 4/11770, i Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib 4/601–603)

Izvod hadisa

Imam Nevevi, rahimehullahu teala, rekao je da hadis bilježi Buhari, br. 6116. Osim imama Buharija, hadis su zabilježili i Tirmizi, br. 2191, Ahmed, br. 11608, Hakim, br. 6578, Bejheki, Sunen Kubra, br. 20776, Šuabul-iman, br. 8277, Malik, br. 1612; i dr.

Vrijednost i značaj hadisa

Hadis govori o suzbijanju srdžbe i ostavljanju povoda srdžbe. (Abdurahman Berrak, Fevaid Mustenbeta min Erbein Nevevijje, str. 31)

Džurdani kaže: “Uistinu je ovaj hadis veličanstven. On je jedan od mnogobrojnih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, kratkih ali sadržajnih hadisa, jezgrovitih hadisa, jer je u sebi obuhvatio dobro i dunjaluka i ahireta. U njemu se naređuje udaljavanje od svih stvari koje mogu biti povod ili uzrok srdžbe koja sadrži svako zlo, a svako dobro je u udaljavanju od nje.” (Muhammed Džurdani Dimjati, Dževahir Luluije, str. 147–148)

Ibn Abdulberr, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ovaj hadis sadrži malo riječi, ali mnogo značenja i koristi. Onaj koji obuzda svoju sržbu i odbaci ljutnju ponizit će prokletog šejtana i sačuvat će svoju čast i vjeru. Rečeno je: ‘Ne poznaje se blagost, osim u vrijeme srdžbe.’” (Muhammed Jusri, El-Džami fi Šerh Erbeiin Nevevijje, str. 606)

Ibn Ebu Zejd, malikijski imama, Allah mu se smilovao, rekao je: “Svako dobro temelji se na četiri hadisa od kojih je i ovaj hadis.” (Nevevi , Šerhu Muslim, 2 / 17.)

Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, rekao je: “Čovjek koji se spominje u ovom hadisu tražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kratku a sveobuhvatnu oporuku, želeći da je zapamti. Bojao se da je ne zaboravi ako bude prevelika. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio mu je da se ne ljuti. On je više puta ponavljao pitanje, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao je isti odgovor. Ovaj hadis ukazuje na to da srdžba sadrži sve oblike zla, a ostavljanje srdžbe sadrži sve obike dobra.” (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikemi, 1 / 361)

Pojašnjenje riječi u hadisu

“Neki čovjek”

“Preporuči mi nešto”

“Ne srdi se”

Kratki komentar hadisa

Jedan od drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu uputi kratak ali sveobuhvatan savjet koji sadrži svako dobro, kako bi se pridržavao tog savjeta i postupao po njemu u svome životu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta mu je oporučio da se kloni srdžbe.

Ove riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućuju na to da najviše zla potječe iz srdžbe, što i jeste tako: ubistva, tuče, ružan govor, psovka, potvora, potcjenjivanje ili omalovažavanje drugih i sl., sve to proizlazi iz srdžbe. Udaljavanje od srdžbe jedna je od najbitnijih stvari u životu muslimana, kako bi se uz Allahovu pomoć sačuvao zla koje potječe iz srdžbe.

Tako je riječima “ne srdi se” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio dobro dunjaluka i ahireta, jer srdžba vodi u mnogobrojne štete i zla, dunjalučke prije ahiretskih, pa ako se sačuvamo srdžbe, onda ćemo sigurno postići dobro i dunjaluka i ahireta.

Poruke i pouke hadisa

● Srdžba je jedno od svojstava Uzvišenog Allaha, onako kako Njemu dolikuje i razlikuje se od srdžbe stvorenja. (Hammud b. Abdullah, Fevaid Zehebijje, str. 68) Ovo svojstvo spominje se i u Kur’anu: “O vjernici, ne uzimajte za svoje prisne prijatelje narod na koji se Allah rasrdio” (El-Mumtehina, 13) i u vjerodostojnom hadisu o šefatu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu kada će reći: “Doista se Moj Gospodar danas rasrdio, kako se nikada prije rasrdio nije i kako se nikada poslije neće rasrditi” (Buhari, br. 4712, i Muslim, br. 194).

● Hadis je primjer Poslanikovog jezgrovitog govora, sadrži malo riječi, a mnogo značenja. (Abdurahman Berrak, Fevaid Mustenbeta min Erbeiin Nevevijje, str. 31)

● Hadis nam govori o tome koliko su ashabi bili željni svakog dobra, pa se u hadisu spominje da je jedan od ashaba došao i zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da mu oporuči dobro djelo.

● Svaki musliman trebao bi tragati za savjetom i dobrom, a ako su to ashabi radili, mi smo preči da to činimo. U hadisu se kaže: “Neki čovjek reče Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Preporuči mi nešto.’” (Nazim Sulatan, Kavaid ve Fevaid min Erbeiin Nevevijje, str. 152)

● Dozvoljeno je tražiti savjet od učene osobe. Također, dozvoljeno je savjet zatražiti više puta. (Abdurahman Berrak, Fevaid Mustenbeta min Erbeiin Nevevijje, str. 31)

● Vjernik treba, što je moguće više, da se druži sa braćom vjernicima, jer je vjernik vjerniku ogledalo i teško jedan čovjek može kod sebe da otkrije nedostatke i manjkavosti koje može saznati od svoga iskrenog brata koji će mu ukazati na njih na lijep način, onako kako bi to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ophođenju sa svojim ashabima.

● Svaki učitelj i savjetnik trebao bi da prati stanje svoga učenika ili onoga koga želi posavjetovati, pa mu se obratiti shodno njegovom stanju. (Hammud b. Abdullah, Fevaid Zehebijje, str. 68) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ograničio se na ove riječi: “Ne srdi se”, zato što je onaj koji je zatražio savjet bio po prirodi ljut čovjek, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, davao bi savjet koji je odgovarao stanju onoga koji je postavljao pitanje.

● Lijep je govor, naročito onaj koji je od velike važnosti, ponoviti nekoliko puta, kako bi ga oni koji slušaju zapamtili i shvatili njegovu važnost.

● Hadis je dokaz da je srdžba strogo zabranjena zbog štetnih posljedica.

Posljedice srdžbe

● Izaziva Allahovu srdžbu i raduje šejtana. Ibn Hibban bilježi u svome Sahihu da je Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, šta me može sačuvati Allahove srdžbe?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio mu je: “Ne srdi se!” (Ibn Hibban, Sahih, br. 296. Šuajb Arnaut ocijenio je hadis dobrim)

● Kida rodbinske i prijateljske veze.

● Iz nje proizlaze zavist i mržnja.

● Zbog nje se čovjek kasnije ponižava, kaje i opravdava.

● Prekriva čovjekov razum tako da ne prihvata savjet.

● Razlog je udaljavanja drugih od njega.

● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko je puta ponovio riječi: “Ne srdi se”, što ukazuje na opasnost srdžbe i na važnost ove oporuke. (Muhammed Bessam Hidžazi, Šerhu metnil-Erbeiinen-Nevevijje, str. 60)

● U hadisu se ukazuje na uzroke koji dovode do srdžbe, jer sve ono što vodi do zabranjenog i samo je zabranjeno.

● Iz hadisa zaključujemo da vjera islam podstiče na lijep moral i zabranjuje sve što je loše. (Muhammed b. Salih el-Usejmin, Šerh Erbeiin Nevevijje, str. 184.)

● U hadisu je i dokaz da su strpljenje i blagost naređeni, jer nešto zabraniti znači narediti ono što mu je suprotno. (Abdurrahman Nasir es-Sa’di, Behdžetu Kulubil-Ebrar, str. 189)

● Osoba u stanju srdžbe odgovara za svoje postupke i nadoknađuje pričinjenu štetu. (Nazim Sulatan, Kavaid ve Fevaid min Erbeiin Nevevijje, str. 152)

Pravila iz hadisa

Pravilo u komunikaciji, usmjeravanju, savjetovanju i oporučivanju: Sve što govor bude kraći a jezgrovitiji, bit će i korisniji. Poslanička oporuka bila je: “Ne ljuti se”. (Abdullah Furejh, Hulasetu Fevaid ve Kavaid min Šerh Erbeiin Nevevije, str. 27)

Kako odagnati srdžbu

● Dova. Allah, subhanehu ve teala, je Taj koji upućuje na pravi put, u Njegovoj je ruci dobro dunjaluka i ahireta i On je Taj koji čisti dušu od svake prljavštine i nečistoće. Uzvišeni Allah kaže: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati!” (El-Mu’min, 60)

● Ustrajavanje u sjećanju i spominjanju Uzvišenog Allaha, bilo učenjem Kur’ana, izgovaranjem riječi “subhanallahi, elhamdulillahi, la ilahe illallah” i sl., traženjem oprosta od Uzvišenog Allaha. Svevišnji Allah kaže: “A srca se, doista, kad se Allah spomene smiruju!” (Er-Ra’d, 28)

● Traženje utočišta od šejtana. Sulejman b. Sured, radijallahu anhu, kazuje: “Sjedio sam sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a dvojica ljudi počela su se međusobno svađati. Jedan od njih bio je sav pocrvenio, a vratne žile napele su mu se od srdžbe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ja znam riječi, kada bi ih izgovorio, otišlo bi od njega ono što ga je snašlo. Kada bi rekao: ‘Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim! – Utječem se Allahu od prokletog šejtana!’, popustilo bi ga ono što ga je snašlo.’ Tada prisutni rekoše tom čovjeku: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ti je da kod Allaha zatražiš utočište od prokletog šejtana.’”

● Šutnja u trenucima kada je čovjek u prilici da ispolji srdžbu koja ga je snašla. Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podučavajte, olakšavajte, a nemojte otežavati. Kada se neko od vas rasrdi, neka šuti.” (Buharija, Edebul-mufred)

● Sjedenje i ležanje. Prenosi se od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Kada se neko od vas rasrdi, a u stojećem je položaju, neka sjede, pa ukoliko ne ode od njega srdžba, neka onda legne.” (Ebu Davud)

● Abdest i kupanje. Prenosi se od Ebu Vaila el-Kajsa da je rekao: “Ušli smo kod Urve b. Muhammeda es-Sa’dija dok je on razgovarao s nekim čovjekom. Tokom razgovora Urva se toliko rasrdio da je prekinuo razgovor, ustao, abdestio se, vratio sabesjedniku, a zatim rekao: ‘Pričao mi je moj otac, a njemu je to kazao njegov otac Atija, sljedeće: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: Doista je srdžba od šejtana i doista je šejtan od vatre, a vatra se gasi vodom. Pa kada se neko od vas rasrdi, neka se abdesti.’” (Ebu Davud, Kitabul-edeb) A u drugoj verziji navodi se: “Pa kada se neko od vas rasrdi, neka se okupa.” (Ibn Asakir od Muavije u Kenzul-a’malu)

● Davanje tijelu njegovog prava. Naročito kada su u pitanju spavanje, odmor i sl. Možemo vidjeti da je kod većine ljudi jedan od glavnih razloga srdžbe preopterećenost, iscrpljenost, umor, nespavanje, glad i sl.