Vrijeme je život. A za sve u životu postoji tačno određeno vrijeme: vrijeme blagostanja i vrijeme nedaća, vrijeme rušenja i vrijeme gradnje, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja...
Kao što i u životu postoje ovi antonimni parovi, tako postoje i u samom čovjeku, kada se u duši smjenjuju različiti osjećaji: radost i tuga, blagost i ljutnja, zadovoljstvo i nezadovoljstvo... Od svih osjećaja zadovoljstvo je možda najpresudniji osjećaj koji čovjeku osigurava i fizičko i duhovno blagostanje. Šta je zadovoljstvo? Zadovoljstvo je osjećaj koji čovjek doživljava kad ispuni neku svoju težnju, želju, kada postigne neki cilj, da li ovosvjetski ili onosvjetski, to uveliko zavisi od čovjekove ličnosti. Cijeli čovjekov život upravo je posvećen tome -- postizanju zadovoljstva koje je blizanac sreće, a svaki čovjek duboko u sebi nosi neutaživu želju za srećom. A šta je sreća? Nekome je to materijalno blagostanje, nekome djeca, nekome supružnik, nekome zdravlje, nekome karijera, ugled u društvu, pozicija... A, rijetko koji čovjek da ne priželjkuje upravo sve navedeno. I to je sve u domenu ovosvjetskog, insanskog. Tako se neki ljudi u potpunosti predaju postizanju ukrasa na ovome svijetu, govoreći: "'Gospodaru naš, daj ti nama na ovome svijetu!' Takvi na onome svijetu neće imati ništa" (El-Bekara, 200).