Sposobnost stroja da demonstrira određenu razinu inteligencije i obavlja funkcije koje zahtijevaju ljudske sposobnosti navodi se kao ključno obilježje umjetne inteligencije. Trenutno se umjetna inteligencija razvija i širi velikom brzinom s tendencijom mijenjanja načina na koje se uči i podučava. Primjena umjetne inteligencije u obrazovanju može se pratiti još od prve upotrebe računara, što znači da ima razmjerno dug historijat. U obrazovnim se institucijama primjenjuje na različite načine, ali najvažnije je ipak što je to u kontrolisanim uslovima. Danas zbog široke primjene pametnih telefona, tableta, računara, dakle širokog upliva interneta u našu svakodnevnicu, prisutni su raznorazni AI chatbot, AI asistenti i sl. Sasvim je nebitno pod kojim imenom i aplikacijom dolaze. Bitno je kakav utjecaj imaju na našu djecu prije svega. Možda je s početka bilo zanimljivo tamo nekom robotu, nekom robotskom glasu, postaviti neko pitanje i dobiti odgovor. Ali stvari polako izmiču kontroli. Djeca i roditelji, nažalost, postavljaju pitanja kako uraditi zadaću, lektiru, sastav iz jezika, zadatke iz matematike...
Čak se magistarski radovi predaju, a radila ih umjetna inteligencija. To je problem na globalnom nivou. Ali, mi smo tek tačkica na karti svijeta, i manje od toga, i naše je da mislimo lokalno, da bismo mogli rješavati globalno. Neće nama mnogo pomoći da, iako imamo stav o pokretanju inicijative u Londonu još od prošle godine, internet platforma zamijeni učitelje i da učionice budu bez učitelja. Daleko smo mi prilično od tog scenarija, kao i od mnogo čega što može voditi u napredak ili biti pod kontrolisanim uslovima. Nama, naravno, prvo dođu one lagane, jeftine i prilično autodestruktivne stvari. Roditelj kao odgajatelj i onaj koji je odgovoran za svoje dijete mora biti ukorak s vremenom ma kojim se zanimanjem bavio, i mora znati i kontrolisati svaki postupak djeteta online. To je prvo i osnovno. Roditelj ne smije dopustiti da se "hvataju krivine", da se ide prečicama u učenju i obrazovanju. Nikako ne smije dopustiti da se u realnom vremenu i stvarnosti radovi zadani kao zadaci u školskim učionicama rješavaju putem AI chatbotova ili asistenata, ma kako se zvali. Roditelj je taj koji mora djetetu objasniti šta je znanje i stjecanje znanja i koja mu je vrijednost. U svijetu znanja postoji informacija i dezinformacija. Nema neke velike sive zone između. Internet kao platforma može služiti i služi za brži pristup informacijama. Ali, ukoliko nemate znanje o traženoj informaciji, zapravo sve što imate je dezinformacija. Roditelj je taj koji dijete mora usmjeriti na knjigu, na izvor informacija. A internet je tek alat koji će ubrzati neki postupak u potvrđivanju i nadogradnji. Isto se odnosi i na AI asistente i chatbotove. Da, kad znate informacije i kako se njima koristiti, tada možete na kvalitetan način uraditi neki traženi zadatak a da to ne bude plagijat, prevara ili potpuno netačan podatak. Ali, dragi roditelji, samo zamislite koliko AI asistenti uništavaju maštu i razmišljanje djece! Zamislite kako to utječe na stagnaciju misli i razmišljanja. I molim vas, nemojte djeci dozvoljavati da na takav način rade domaće zadatke i radove. Jer zapravo, prevareni će ostati samo oni. Znanje će uvijek naći način da pobijedi!
