Naš Gospodar je Svemogući Allah, u čijim je rukama sve što postoji. Naša nafaka je kod Njega i niko nam je ne može uskratiti. Kada se ljudi urote protiv nas nisu u stanju da urade ništa više od onoga što On dozvoli. Smrtni čas nam dolazi onda kada On odredi, a ne kada bi to ljudi htjeli. Dao nam je dovu kao univerzalno rješenje za sve naše probleme. Njemu ništa nije nemoguće. Ovo su pitanja koja često kod čovjeka probude neraspoloženje ili strah, tj. bojazan za nafaku, strah od ljudskih spletki, strah za život itd. Samo ubjeđenje da ima Neko Ko to sve kontroliše, ljudskoj duši daje smiraj. A kada nas zadese nepravde i iskušenja, svjesni smo da opet ne gubimo i ne treba da se žalostimo, jer će nam to sve biti nadoknađeno.
Razmišljanje ima veliku ulogu u samom planiranju i namjerama. Ono nas dovodi do određenih zaključaka koji opet bivaju prvi korak ka praktičnim potezima. Učenjaci savjetuju da se i samo razmišljanje drži pod kontrolom. U hadisi-kudsijju kaže se: “Ja sam uz Svoga roba sve dok ima lijepo mišljenje o Meni” (Buhari i Muslim). Navedena predaja dovoljno govori o važnosti razmišljanja i mišljenja.
Koliko smo puta vidjeli ljude kako sjede ili hodaju sami pa se smiju ili su smrknuta lica? Razlog i jednog i drugog stanja jeste njihovo razmišljanje. Pa dobro, ali šta uraditi sa onim ružnim stvarima koje nam se dešavaju? Možda jesu ružne i negativne, ali sve to može da ublaži naš način razmišljanja o tome.
Način razmišljanja utječe i na naše raspoloženje. Sve spomenuto govori nam da je itekako bitno naučiti pozitivno razmišljati i vježbati sebe na pozitivno razmišljanje. I Kur’an nam savjetuje da ne gubimo nadu: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zumer, 53), “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici” (Alu Imran, 139).
Pozitivno razmišljanje rezultira u lijepe riječi i lijepe dove. Od lijepe riječi očekujemo da nam se slična i vrati, a od lijepe dove nadamo se lijepim odgovorima.
Obično se kod nas na ovakve riječi komentariše da je to sve lijepo, ali kako sve to sprovesti, odnosno, kako se tome naučiti i kako to praktično uraditi.
Većina stvari u životu usko su vezane, tako da čovjek treba da ima jedan zatvoreni krug u kojem bi mogao da se komotnije organizira onako kako bi želio. Ako se vratimo na islam, mi u samom startu kažemo da je to jedan sistem života. Islam nije jedna faza ili pora ljudskog vijeka, nego kompletan sistem življenja koji ima svoja načela i ciljeve kojima teži. Zato neki i ne mogu da razumiju određene propise i načela na kojima se gradi islam.
Razmišljati i djelovati pozitivno i optimistično jedan je kompletan proces. Osnova svega jeste da se taj proces pokrene, a nakon toga da se sve više i više jača. Kada sagledamo život Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, lahko možemo uočiti da je u svemu potencirao pozitivnu stranu.
Krenimo od početka pa startajmo cijeli proces. Osvrnimo se oko sebe i sagledajmo nekoliko stvari koje mogu pokrenuti taj pozitivni proces u nama. Sjetimo se da nam je podarena uputa, zdravlje, posao, lijepo ponašanje, porodica, prijatelji, život koji nam nudi još prilika za dobro itd.
Još postoji mnogo toga lijepog čega bismo se mogli sjetiti. Razmišljajmo o tim lijepim stvarima i poklonimo im više pažnje! Zatim, razmišljajmo o svemu onome što može poremetiti naš pozitivan stav i možda pokvariti raspoloženje.
Naš Gospodar je Svemogući Allah, u čijim je rukama sve što postoji. Naša nafaka je kod Njega i niko nam je ne može uskratiti. Kada se ljudi urote protiv nas nisu u stanju da urade ništa više od onoga što On dozvoli. Smrtni čas nam dolazi onda kada On odredi, a ne kada bi to ljudi htjeli. Dao nam je dovu kao univerzalno rješenje za sve naše probleme. Njemu ništa nije nemoguće. Ovo su pitanja koja često kod čovjeka probude neraspoloženje ili strah, tj. bojazan za nafaku, strah od ljudskih spletki, strah za život itd. Samo ubjeđenje da ima Neko Ko to sve kontroliše, ljudskoj duši daje smiraj. A kada nas zadese nepravde i iskušenja, svjesni smo da opet ne gubimo i ne treba da se žalostimo, jer će nam to sve biti nadoknađeno.
Ovo može biti pokretačka snaga pozitivnog razmišljanja. Sljedeća faza jeste da akcenat dajemo na sve pozitivno oko nas i da se, što je manje moguće, fokusiramo i razmišljamo o negativnim stvarima oko nas. Što više pozitivnosti u nama, to ćemo pozitivnije djelovati.
U trećoj fazi trebali bismo da se što više aktiviramo u onim aktivnostima koje nas pozitivno ispunjavaju. Edukacija, rad za islam, humanitarni projekti i sl., sve to nam nudi društvo ljudi koji imaju ciljeve i ambicije, ljudi koji su za nekoliko nijansi različitiji od drugih. Oni nemaju slobodnog vremena napretek, a kada nađu slobodno vrijeme, gledaju da ga kvalitetno iskoriste. Ovo je veoma bitan detalj u “održavanju kondicije” pozitivnog razmišljanja.
Na ovaj način zatvaramo taj svoj krug u kojem organiziramo svoju pozitivnu atmosferu. I onda imamo kružni tok: razmišljamo pozitivno, planiramo pozitivno i radimo pozitivno. Dok radimo pozitivno, koncentrišemo se samo na dobre i lijepe stvari, što nam jača stranu pozitivnog razmišljanja, koje nas ponovo motiviše da još više radimo i djelujemo pozitivno.
Na kraju možemo samo reći da je ostalo da startamo pozitivno!