Traženje dozvole jedno je od najljepših ponašanja, a istovremeno je indikator visokog nivoa pristojnosti i međusobnog uvažavanja u porodici. To je etika kojom se osoba vlada unutrašnjim nagonom koji otkriva ljubaznu ličnost prepunu respekta prema onom od koga traži dozvolu štiteći njegovu reputaciju i kredibilitet. Ovakvo ponašanje može se primijetiti u suri Jusuf u više slučajeva, kao što se desilo kada je Jusuf, alejhis-selam, zadržao svoga brata zbog optužbe za krađu, a njegova braća nisu ga bila u stanju izbaviti, pa su se namjeravali vratiti svome ocu bez svoga brata zbog kojeg su mu se čvrsto zakleli Allahom da će mu ga vratiti, a koji je sad bio zarobljen u Egiptu.
Ovakvo ponašanje naročito dolazi do izražaja tokom kriznih i teških situacija, jer tada nastaju različita mišljenja, stavovi i reakcije. Tako se desilo Jusufovoj, alejhis-selam, braći kada im je brat zarobljen u stranoj zemlji daleko od njihove domovine. Najstariji od njih nije htio da donese odluku bez dozvole svoga oca, odlučno i jasno je rekao: “Neću napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli.” (Jusuf, 80)
Takav njegov postupak utjecao je na tok sastanka i spriječio da rezultira zaključkom koji, po njemu, nije legitiman, jer odlučivanje ne pripada njima i nisu nadležni da donesu odluke daleko od onog ko te ingerencije posjeduje, a to je njihov otac. Zbog toga je Uzvišeni Allah pohvalio taj njegov postupak i spomenuo ga, ignorirajući ostala mišljenja i stavove koja su braća iznijela tokom svog zatvorenog sastanka kada su se odvojili ustranu da se posavjetuju, jer on je završio sastanak predajući odluku onome kome i pripada sve dok je živ, svejedno bio s njima ili na udaljenom mjestu, oni nemaju pravo da donose odluke bez njega.
Najstariji brat shvatio je da će im konačno rješenje i sud o njihovim mišljenjima donijeti upravo smjernica njihovog oca, pa je zatražio od njih da se vrate njemu i upitaju ga za mišljenje: “Vratite se ocu svome pa recite: ‘O oče naš, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono što smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga što je bilo suđeno sačuvati’” (Jusuf, 81). Ovdje je najstariji brat stavio na znanje ostaloj braći da oca trebaju samo upoznati sa situacijom i pružiti mu sve informacije, iskreno i jasno bez bez pokušaja da se utječe na njegovu odluku i bez bilo kakvog lobiranja u vezi s tom situacijom. Na njima je samo da iznesu dokaze i sve potrebne informacije kako bi na osnovu njih donio svoju odluku: “Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!” (Jusuf, 82)
U drugoj prilici, kada ih je Jusuf, alejhis-selam, zamolio da dovedu svoga brata, iako je Jusuf bio visoko pozicioniran i imao je veliku moć, nisu požurili da ispune njegov zahtjev ili da odobre ono što je htio, sve dok nisu dobili saglasnost svog oca i njegovu dozvolu, jer on je donositelj odluka i naredbi, pa su obećali da će tražiti dozvolu od svoga oca i potruditi se da ga nagovore, i ništa više nisu kazali, samo su rekli: “Pobrinut ćemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista ćemo tako postupiti.” (Jusuf, 61)
Traženje dozvole porodici donosi mnoga dobra. Time se navikava na red i disciplinu, koja gradi slogu i harmoniju unutar porodice i čuva je od rasula.
Autor: Dr. Muhammed b. Nasir el-Kesiri
Pripremila i prevela: Merjem Kanurić