Ateisti tvrde da je njihova materijalistička percepcija svijeta ekskluzivno kompatibilna sa naukom i znanosti. Naime, znanstveni pristup iziskuje da se istraživač ograniči na pojavni, materijalni svijet i da ne prelazi te okvire, s obzirom na to da su sredstva na koja se oslanja znanost zapažanje i eksperimenti, a ta sredstva operiraju isključivo sa materijom. Međutim, to znači da sve nakon materije nauka nije u stanju potvrditi niti poreći. Stoga bi se ateisti, ako se zaista žele držati znanstvenog pristupa i metodologije, trebali ograničiti na izučavanje materije i ne prelaziti izvan tih okvira i poricati postojanje Boga i arogantno tvrditi da svijet nije stvoren, iako su Božiji tragovi posvuda prisutni.
Do vjerovanja u postojanje jednog i jedinog Boga, savršenog Stvoritelja, čovjek može doći svojim umom kroz zdravo i ispravno razmišljanje i zaključivanje. Iako se promišljanjem dolazi do spoznaje Boga, bitno je naglasiti da se Božija svojstva kao i vjerski propisi spoznaju isključivo putem objave. Stoga, odgovor na ateističke tvrdnje nalazimo još u govoru drevnih filozofa, koji su racionalnim putem došli do zaključka da ovaj svijet mora imati Stvoritelja. Oni su do tog zaključka dolazili različitim metodama promišljanja. Ovdje ćemo ukazati na neke od najjasnijih i najlakše shvatljivih metoda razmišljanja koje su koristili drevni filozofi dokazujući nužnost postojanja Stvoritelja, a potom ćemo navesti i savremene odgovore ateistima.