Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "U Džennet će ući neki ljudi čija su srca poput ptičijih srca." (Muslim, br. 2840)
Musliman svoj put uspjeha na ovome svijetu, kao i na budućem, trasira tevekulom -- čvrstim osloncem na Allaha. Štaviše, tevekul je temelj unapređenja i jačanja vjerničke ličnosti, jer čovjek je slab bez Allahove pomoći i podrške, dok sa svojim Gospodarom postaje snažan i uspješan.
Zanimljivo je da ćemo u knjigama koje govore o jačanju ličnosti pronaći da je jedan od uzroka sreće i "osmjehnuti se životu", odnosno naučiti radovati se onome što imamo i živjeti s nadom. U vjerovanju muslimana, drugi način da to izrazimo jeste tevekul -- čvrst oslonac na Allaha, traženje pomoći od Njega u svemu, bilo veliko ili malo, vjerovanje da se sve dešava Allahovom voljom, i prihvatanje Njegove odredbe.
Koliko god je čovjek inteligentan, koliko god je uspješan u razvijanju svoje ličnosti, bez oslanjanja na svog Stvoritelja on je neuspješan.
Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi pohvalio je one koji se oslanjaju na Njega: "Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju" (El-Enfal, 2); "I opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio" (Et-Talak, 3).
Tevekul je ibadet srca i ima iznimno efektivan utjecaj na ponašanje čovjeka i njegovo stremljenje k uspjehu. Tevekul je jedan od oblika iskrenog ispovijedanja vjere Allahu.
Poredeći srce ptice i srce čovjeka koji će ući u Džennet, učenjaci su kazali da je osnovna sličnost upravo lijepi tevekul, skrećući pažnju vjernicima na hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: "Kada biste se iskreno oslanjali na Allaha, bili biste opskrbljeni kao što su opskrbljene ptice: ujutro polijeću gladne, a vraćaju se krajem dana site." (Tirmizi, br. 2344. Hadis je hasen.)
Srca ljudi koji će biti uvedeni u Džennet poput su ptičijih srca u smislu pokazivanja osjećajnosti, milosti i empatije prema Allahovim stvorenjima. Oni su milostiviji prema djetetu od njegove vlastite majke, pažljiviji su prema mladiću nego on sam prema sebi, a tako i prema starima. Njihovo srce ispuni se milošću koja se prelijeva na životinje i druga Allahova stvorenja, pa se ustručavaju i od sječe zdravoga stabla, smatrao je Ibn Hubejra, dodajući da se možda želi reći da su njihova srca, poput ptičijih, ispunjena strahom od Allaha u svemu što rade, pa i kada izvršavaju djela pokornosti, a ako zgriješe ili vide da je neko zgriješio, tada naročito osjećaju strah iz bojazni da će ih Gospodar kazniti i zbog njihove posebne povezanosti s Allahom. (El-Ifsah an meanis-sihah, 8/26--27. Valorizacija: Fuad Abdulmunim)
Tajjibi je smatrao da je ovo poređenje sveobuhvatno i da se odnosi na svaku moguću sličnost (Šerh Miškatil-mesabih, 11/3559), to jest da su srca tih sretnih ljudi, džennetlija, slična ptičijim u lijepom tevekulu, i ispunjena su saosjećanjem s drugima i strahom od Allaha.
To pokazuje da su uzrok njihovog ulaska u Džennet, nakon Allahove milosti, ove tri osobine. I, nije neobično da se one nađu u srcu jednog čovjeka, jer srce onoga koji se oslanja na Allaha saosjećajno je zato što je snažno vezano za Allaha i što strahuje od Njegove kazne.
Osloni se na Allaha, poput ptice -- to je prvi korak na putu uspjeha.