Menu

Odgovorno roditeljstvo i žvakanje

Tema Naše zdravljeČitanje 5 minuta
Ako bismo prema definicijama poredanim danas po najpoznatijem pretraživaču gledali, dobili bismo čitav skup raznoraznih smjernica, a svode se na to da vodimo brigu o djetetovim potrebama ne zapostavljajući ni vlastite. Da, široko polje. Ali želim o nekim drugim stvarima progovoriti, ne samo o emocionalnoj i materijalnoj sigurnosti, ispunjavanju želja, jer to na kraju dana samo i ostaje onima koji rade i vide svoje potomke tek usput sat-dva pred san. 
Kao majka i medicinski profesionalac, razvila sam i usvojila nekoliko definicija, iako uproštenih, potkrijepljenih naukom, medicinom i psihologijom, u praksi. Jedna od njih, moja omiljena, jeste da ne možemo roditi dijete i pustiti ga kao korov da raste gdje i kako stigne. Tako, bolne i porazne stomatološke statistike bh. društva predstavljaju jedan dobar indikator razvoja i naprednosti jednog društva, Da, dječija stomatologija je pokazatelj razvitka društva, zajednice, porodice i vas kao roditelja, a nikako najnoviji model mobitela, automobila ili stan sa daljinskom navigacijom. Dovoljno je samo sačekati upis nove generacije djece u predškolsko i svake godine dočekat će vas sve hladniji tuš. Osim karijesa, kvarnih zuba i crnih rupa svemira u ustima mališana, koji su uz to i isprepadani stomatologom, što je djelo roditelja, susrećemo se s nepravilnim ili nepotpunim izgovorom glasova, nedostatkom komunikacije, verbalne i neverbalne, kao i izostankom  kontakta očima. A sve to praćeno uz nedostatak pažnje -- ADHD. Socijalna komunikacija na sasvim je drugoj strani medalje, bar što se ovog teksta tiče, a kakvi su tek tu problemi u pitanju! Možemo upotrijebiti doduše stari dobri termin našeg jezika, dakle -- neodgoj. Ali, naravno ko se zna isprljati, naći će način i da ruke opere, te tako danas imamo sveopće prisutan termin ekranizam koji krivimo za sve. Za sve je kriv taj nesretni ekranizam, i što djeca ne govore, ne vladaju socijalnim vještinama, tuku i zlostavljaju drugu djecu, sa sedam godina ne znaju obaviti ličnu higijenu (vjerovali ili ne, ima majki koje bi rado da ih pozovu iz škole kad im dijete treba nuždu obaviti, a i onih koje smatraju da je to dužnost učiteljice?!). Dobro, eto, neka vam bude, ali je li ekran kriv što vam dijete ima kvarne zube? Što ne žvače pravilno jer mu pasirate hranu i ne dopuštate da se desni i zubi razvijaju pravilno, što sa tri godine još diše na usta, frkće i slini dok govori u pokušaju, što koristi dudu (cuclu), što ima nepravilan zagriz... Treba li nastavljati niz? Je li ekran kriv što se djeci daje premekana hrana, što piju sokiće (a to je tek tema za sebe zbog šećera) i vodu na flašice, da pogađate, sa dudom, pa im se zbog toga ne razvijaju mišići čeljusti i kosti, što rezultira težim spajanjem usana i razvija se obrazac disanja na usta, koji vodi do težih slušnih opažanja nekih frekvencija ljudskog glasa, te su djeca za neke frekvencije gluha i ne čuju ono što im se kaže. Jer, anatomska veza srednjeg uha i usta je prirodna komunikacija. Osim lošijeg rezultata u školi, mogu razviti i rano hrkanje i poremećaj sna. Djeca moraju žvakati! Moraju žvakati tvrđu hranu koju ne omekšavate zalijevanjem vodom i sokovima, jer samo tako će se razviti čeljusti, zubi, neće nestati umnjaci u novim generacijama. Pustite ih da žvaču jer (ne)žvakanje hrane i oralna (ne)razvijenost je veza između hiperaktivnosti -- ADHD-a i poremećaja pažnje. Žvakanje je veza između pravilnog razvoja kostiju, čeljusti, pravilnog zagriza, lijepog simetričnog lica i držanja vrata, tijela, posture i krivih leđa, a vjerujte i do stopala možemo dijagnostiku dovesti. Nije samo fensi trening sporta i borilačkih vještina bitan i presudan u životu vašeg djeteta. Mnogo važniji je trening i fitnes za usnu šupljinu. I postavite te standarde vlastitim primjerom, jer tako djeca najbolje uče. Bez omekšane hrane, bez brze hrane s nogu i u letu, nego staro dobro "sjedni i jedi", najbolje za sofru, i žvači hranu. Tako ćeš spriječiti karijes, nepravilan zagriz, nepravilno držanje tijela, asimetriju lica i nazadovanje u razvoju fizionomije lica, ali i u intelektualnom potencijalu, jer kad žvaču, djeca nemaju probleme sa sluhom, slinavljenjem, i u konačnici sa pažnjom i ponašanjem. Molim vas, učite djecu da žvaču!