Za razumijevanje sunneta potreban je određen nivo znanja i poznavanja stručnih termina, posebno vrsta hadisa, kao što su općeniti (ām) i posebni (hās), kao i o neodređeni (mutlak) i određeni (mukajjed) hadisi, a kako bi se razumijevanje ove tematike upotpunilo, neophodno je nešto kazati i o mubejjen i mudžmel hadisima.
U arapskom jeziku riječ idžmal znači nešto sabrati ili sažeti, dok se ova riječ u metodologiji islamskog prava definira kao "sve što ima potrebu da bude pojašnjeno".
Shodno ovoj definiciji, svaki govor se, a prema namjeri govornika, može podijeliti u tri kategorije:
• Govor koji je jasan i ne može podrazumijevati neko drugo značenje, a kao primjer za ovo mogu se navesti kur'anski ajeti koji govore o Allahovoj jednoći, Njegovim svojstvima, stvaranju nebesa i Zemlje itd.
• Govor čija je namjera jasna ali može sadržavati i druga značenja i ciljeve. Ovdje je važno sagledati kontekst govora u kojem je izrečen i na osnovu konteksta shvatiti namjeru i svrhu izrečenog govora. Ovo najbolje možemo shvatiti kada nam neko prenese da je neka osoba, a koju mi dobro poznajemo i s kojom provodimo mnogo vremena, rekla nešto što se ne uklapa u stil i način njenog izražavanja, tako da je neophodno razjasniti okolnosti pod kojima je ta osoba izrekla navedene riječi.
• Govor čija namjera nije jasna i koji je neophodno pojasniti. Ovdje je bitno istaći da se ovakav govor ne može pojašnjavati prema vlastitim okvirima, već prema okvirima koje je postavio govornik.
Govoreći o općenitim (ām), kao i o neodređenim (mutlak) i sažetim (mudžmel) tekstovima, Ibn Tejmijja navodi da ovi izrazi, kod imamā ummeta, poput Šafije, Ahmeda, Ishaka i drugih, nisu imali značenje nečega što je nerazumljivo, već su imali značenje da takvi tekstovi, sami po sebi, nisu dovoljni da se po njima radi, osim uz dodatno pojašnjenje, iako je njihova vanjština apsolutna istina u koju nema sumnje. (El-Metaliu vel-usul fi fehm ehadisir-resul, 2/85)
Kako bismo lakše razumjeli ovu osnovu, navest ćemo primjer obavljanja namaza. Muslimanima je od davnina poznato da je Svevišnji Allah u Svojoj Knjizi naredio obavljanje pet dnevnih namaza, međutim, čitajući Kur'an, ni na jednom mjestu nećemo naći formu obavljanja namaza. Iako su ajeti o obaveznosti obavljanja namaza apsolutna istina, ipak nisu sami dovoljni da se postupa po njima, bez pojašnjenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o načinu obavljanja namaza.
Slično ovom pitanju jeste i pitanje davanja zekata, koji je propisan kur'anskim ajetima, ali čiji iznos nije pojašnjen u Kur'anu, nego u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Primjer pojašnjenja sažetog hadisa
Kao primjer hadisa koji je sažet i koji je neophodno pojasniti navest ćemo predaju Ebu Džemre koji kazuje: "Imao sam običaj sjediti sa Ibn Abbasom i kada sam jednom prilikom došao kod njega, pozvao me da sjednem na njegov krevet, pa mi je rekao: 'Ostani kod mene pa ću ti dati dio svoje imovine!' Pošto sam kod njega proveo dva mjeseca, on reče: 'Kada je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla delegacija plemena Abdulkajs, on je upitao: 'Koje ste vi pleme, odnosno čija delegacija?' 'Plemena Rebija (Abdulkajs)', odgovorili su. 'Dobro došli, neponiženi i bez kajanja ljudi!', ili je rekao: '...delegacijo!' 'Allahov Poslaniče!', rekoše oni, 'između tebe i nas je ova teritorija na kojoj se nalazi nevjerničko pleme Mudar i nismo ti u mogućnosti doći osim u svetim mjesecima, pa nam naredi nešto što ćemo od tebe uzeti i prenijeti onima koji su ostali iza nas, a što će nas uvesti u Džennet.' Upitali su ga za piće. On im je naredio četvero, a zabranio četvero. Naredio im je vjerovanje u Allaha Jedinoga i upitao: 'Znate li šta je vjerovanje u Allaha Jedinoga?' 'Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju', odgovorili su. 'Svjedočiti', kazao je Poslanik, 'da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, klanjati namaz, dijeliti zekat, postiti mjesec ramazan i da dajete petinu ratnog plijena.' A zabranio im je četvero: da sok drže u zelenom krčagu, posudi napravljenoj od tikve, u posudi od palminog panja i u posudi premazanoj katranom ili smolom" (Buhari, 53; Muslim, 17.)
Primjer sažetosti u ovom hadisu nalazimo u riječima Ibn Abbasa kada kaže da im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio vjerovanje u Allaha Jedinoga, potom je u nastavku hadisa, spominjanjem šehadeta, namaza, zekata, posta i davanja petine ratnog plijena, pojasnio sažetost prethodnih riječi.
Drugi primjer jeste hadis Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Došao mi je Džibril s radosnom viješću da će onaj ko od mog ummeta umre ne pripisujući Allahu druga -- ući u Džennet." Ebu Zerr tada reče: "I ako bude zinaluk činio i krao?" On reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." Ebu Zerr ponovo upita: "I ako bude zinaluk činio i krao?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo reče: "I ako bude zinaluk činio i krao." A Ebu Zerr ponovo upita: "I ako bude zinaluk činio i krao?" Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo reče: "I ako bude zinaluk činio i krao, pa makar se to ne svidjelo Ebu Zerru." (Buhari, 5827; Muslim, 94)
Ovaj hadis je sažet i ukazuje na to da će ući u Džennet onaj ko bude vjerovao i ne bude Allahu druga pripisivao, pa makar zinaluk činio i krao. Međutim, iščitavajući druge hadise koji govore o imanu, Sudnjem danu i ulasku u Džennet i Džehennem, naći ćemo da će veliki grešnici, ukoliko se ne pokaju, biti kažnjeni na dunjaluku prije ahireta, ili da će na ahiretu biti pod Allahovom voljom. Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o velikim grijesima, poput bluda, krađe, ubistva djece, laganja, rekao: "...a onaj ko nešto prekrši, pa bude kažnjen na ovom svijetu odgovarajućom kaznom, to mu je iskupljenje. Onaj ko nešto od toga prekrši i Allah mu to pokrije na ovom svijetu, bit će u Allahovoj volji, ako bude htio, oprostit će mu, a ako bude htio, kaznit će ga." (Buhari, 18; Muslim, 1709)
Shodno tome, hadis Ebu Zerra, radijallahu anhu, pojašnjen je hadisom Ubade b. Samita, radijallahu anhu, i hadis Ebu Zerra ne ukazuje na to da će osobe koje su vjerovale a činile su velike grijehe odmah i neposredno ući Džennet, već će biti kažnjene na ovom svijetu ili će na ahiretu biti pod Allahovom voljom.
U ovom jednostavnom primjeru možemo da vidimo koliko je važno poznavanje šerijatskih tekstova općenito, a hadisa Allahovog Poslanika posebno, jer nepoznavanje hadisa koji govore o jednoj tematici navest će osobu da donese nepotpun ili pogrešan propis o određenoj temi.