Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji poslanik, pečat svih poslanika, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrednijim od ostalih vjerovjesnika. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.” (Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377) U drugom verziji navodi se da je rekao: “Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa, taj je slagao!” (Buhari, br. 4604) Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi se neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: “O najbolje stvorenje!”, na što mu je Poslanik rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musaa.’” (Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373)
Uzvišeni Allah za vjerovjesnike je odabirao najbogobojaznije, najpravednije, najčasnije i najmilostivije ljude, kako bi Njegovu poslanicu dostavili na najpotpuniji način, kako bi je najbolje praktično pojasnili, kako bi ih i drugi, kao najbolje ljude, prihvatili i slijedili, poveli se za njima.
Stoga, nema nimalo sumnje u Allahov odabir i Njegovu mudrost kada se On izričito obavezao da će odabirati poslanike, kao što Uzvišeni Allah i naglašava u Svojoj Knjizi: “Allah zna kome će dati Svoju poslanicu.” (El-En‘am, 124)
Poslanici i vjerovjesnici prije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predstavljani su na potpuno pogrešan način, namjerno ili nenamjerno, stoga je bilo neophodno da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ispravi takva shvatanja, da ukaže na svaku laž i izvitoperenost, koji su izrečeni o njima, jer je poslanica svih vjerovjesnika i poslanika bila ista i vjera s kojom su dolazili svi poslanici, bez izuzetka, bila je ista.
Ovu činjenicu Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je naglašavao svojim ashabima govoreći: “Ja sam od svih ljudi najpreči Isau, sinu Merjeminom, i na dunjaluku i na ahiretu!” Kada bi bio upitan: “Zbog čega to?”, odgovarao bi: “Vjerovjesnici su braća! Vjerozakoni su im bili različiti, dok im je vjera bila jedna, a između nas dvojice nije bilo vjerovjesnika.” (Buhari, br. 3443; Muslim, br. 2365) Svi vjerovjesnici pozivali su u tevhid – obožavanje Jedinog Allaha, dok su se propisi s kojima su dolazili razlikovali zbog vremena, mjesta, situacija i sl.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, na poseban se način ophodio prema svojoj braći vjerovjesnicima, a kako da se ophodi osoba prema svojoj braći ako ne na najljepši mogući način, iskazujući veliku ljubav, respekt, skromnost, poštovanje i uvažavanje, i nikada se nije smatrao posebnim i odvojenim od njih.
Brojni kur’anski ajeti pojašnjavaju odnos Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu drugih poslanika i vjerovjesnika.
Uzvišeni Allah kaže: “Reci: ‘Ja nisam prvi poslanik...” (El-Ahkaf, 9), tj. ja se nimalo ne razlikujem od prethodnih poslanika i vjerovjesnika, ja sam kao i moja braća, prethodni poslanici i vjerovjesnici, poslan od Uzvišenog Allaha da dostavim poslanicu svoga Gospodara da se jedino On obožava, a da se kloni drugih lažnih božanstava.
O jedinstvenoj vjerovjesničkoj misiji Uzvišeni Allah kaže: “Mi nijednog poslanika prije tebe nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema istinskog boga osim Mene, pa zato samo Mene obožavajte!’” (El-Enbija, 25) “Allah vam propisuje ono što je oporučio Nuhu, i ono što smo objavili tebi, i ono što smo oporučili Ibrahimu, i Musau, i Isau, da uspostavljate vjeru i da se u njoj ne razilazite.” (Eš-Šura, 13)
Svevišnji Allah naredio je Svome poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da slijedi prethodne poslanike rekavši: “To su oni koje je Allah uputio pa se i ti za njihovom uputom povedi!” (El-En‘am, 90)
Na tom putu trebao je da ustraje kao i njegova prethodna braća: “Strpi se onako kako su se strpjeli i odabrani poslanici i ne požuruj da im kazna dođe.” (El-Ahkaf, 35)
Način na koji se obični ljudi ophode prema drugima nije isti kao način na koji se prema ljudima ophode poslanici. Obični ljudi, uglavnom, kada žele da ukažu na sebe, da uzdignu svoj položaj i ugled među narodom, oni napadaju svoje prethodnike, ukazuju na njihove greške i propuste, manjkavosti kako bi potvrdili da su bolji, da se razlikuju od svojih prethodnika i sl.
Vjerovjesnici nisu bili takvi! Oni su dolazili da potvrde i upotpune jedan drugog. Oni su dolazili da očiste jedan drugog. Kao što je svaki poslanik najavljivao novog narednog poslanika i oporučivao svom narodu da ga slijede, isto tako svaki naredni poslanik govorio je o prethodnom i branio ga i odbacivao laži koje bile iznesene na njega. Takvi su bili poslanici i vjerovjesnici i takvi moraju biti svi njihovi sljedbenici! Takvi su muslimani!
Za razliku od muslimana, možemo naići na brojne nemuslimane kako iznose laži i potvore na vjerovjesnike i poslanike, svojim manjkavim razumima tumače dešavanja njihovog vremena i počesto iz zlobe i zavisti govore loše o njima.
Zato je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s Objavom koja će ostati važeća i nepromijenjena do Sudnjeg dana, a u kojoj se spominje i pojašnjava čistota svakog vjerovjesnika i poslanika.
Uzvišeni Allah pojasnio je čistotu Adema, alejhis-selam, i njegove supruge Have spominjući riječi njihovog pokajanja: “Gospodaru naš”, rekoše oni, “sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.” (El-A‘raf, 23)
Uzvišeni Allah pojasnio je da su žene nagovarale Jusufa, alejhis-selam, na zlo, a ne on njih: “Šta se dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navraćale?”, upita vladar. “Bože sačuvaj!”, rekoše one, “mi o njemu ništa ružno ne znamo!” “Sad će istina na vidjelo izaći”, reče upravnikova žena, “ja sam njega na grijeh navraćala, on je istinu rekao.” (Jusuf, 51)
Svevišnji Allah očistio je Musaa, alejhis-selam: “O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah očistio od onoga što su govorili, i on kod Allaha ugled uživa.” (El-Ahzab, 69)
Uzvišeni Allah očistio je Merjemu, Isaovu majku, koju su potvorili najgnusnijom potvorom, a koja je nosila jedno od najčasnijih stvorenja, Isaa, alejhis-selam. Svevišnji Allah objavio je jednu suru s njenim imenom i nijednu drugu suru nije nazvao imenom žene izuzev Merjem! U Kur’anu se niko ne spominje po svome imenu i imenu svojih roditelja izuzev Merjeme, kćerke Imrana i Isaa, sina Merjeminog, a sve to iz počasti prema njima i njihovoj posebnosti. Rekao je Uzvišeni: “I kada meleki rekoše: ‘O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.’” (Alu Imran, 42) “I sjetite se kada su meleki rekli: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih.’” (Alu Imran, 45)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije obični čovjek, pa da iskoristi loš govor o prethodnim poslanicima i vjerovjesnicima i sebe uzdigne iznad njih! Ne! Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, znao je, i tome nas je podučio, da se veličina i ugled nalaze u istini, skromnosti i poniznosti.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najskromniji, najponizniji i najblaži od svih ljudi. Allah mu je podario stepen koji nije postigao ni bliski melek, pa niijedan vjerovjesnik ni poslanik. On je najodabraniji poslanik, pečat svih vjerovjesnika. Međutim, kada bi govorio o svome mjestu i položaju, uvijek bi to činio iz skromnosti, poniznosti i zahvalnosti Allahu, a nikako iz hvalisanja sobom.
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja sam, bez hvalisanja, prvak Ademovih sinova na Sudnjem danu! Ja ću, bez hvalisanja, nositi bajrak hvale tako da nema nijednog vjerovjesnika, od Adema i svih ostalih, a da neće biti pod mojim bajrakom! I ja ću biti, bez hvalisanja, prvi kome će se kabur otvoriti!” (Tirmizi, br. 3615; Ibn Madža, br. 4308. Šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim)
Iako je bio prvak svih vjerovjesnika i poslanika, najodabraniji poslanik, pečat svih poslanika, najbolje Allahovo stvorenje, nikada nije volio, pa čak ni dozvolio da ga smatraju boljim i vrednijim od ostalih vjerovjesnika.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nikome nije dozvoljeno da kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa.” (Buhari, br. 4603; Muslim, br. 2377) U drugom verziji navodi se da je rekao: “Ko kaže da sam ja bolji od Junusa b. Mettaa, taj je slagao!” (Buhari, br. 4604)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi se neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio riječima: “O najbolje stvorenje!”, na što mu je Poslanik rekao: “To je Ibrahim, alejhis-selam.” (Muslim, br. 2369)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Posvađali su se jedan musliman i jedan jevrej. Musliman je kazao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim stvorenjima!’, a jevrej je rekao: ‘Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim stvorenjima!’ Kada je to čuo musliman, podigao je svoju ruku i ošamario jevreja, pa je jevrej otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se na ovoga muslimana. Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte me smatrati boljim od Musaa.’” (Buhari, br. 3227; Muslim, br. 2373)
Čak je i Kur’an došao s takvom porukom, da se ne pravi razlika između vjerovjesnika, i zabranio je da se u jednog vjeruje, a u drugog ne vjeruje, da se jedan uzdiže, a drugi omalovažava. To nije dozvoljeno i nije vjernik ko tako postupa. Uzvišeni Allah kaže: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.’” (El-Bekara, 136)
Rekao je Svevišnji Allah: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne pravimo nikakve razlike među poslanicima Njegovim.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; Tebi ćemo se vratiti.’” (El-Bekara, 285)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je usaditi u srca ashaba i svih kasnijih vjernika činjenicu da je on došao samo da upotpuni ono što su davno započela njegova braća vjerovjesnici i poslanici. On nije došao kao zamjena za njih, da poništi i zamijeni sve ono što su oni radili, da omalovaži i umanji njihovu vrijednost i vrijednost njihove misije. Ne, on je došao samo da upotpuni građevinu koju su započeli graditi vjerovjesnici prije njega. Pojasnio je da je on, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, samo jedna cigla u toj veleljepoj građevini tevhida. Rekao je: “Primjer mene i prijašnjih poslanika poput je primjera čovjeka koji sagradi lijepu kuću, uljepša je i sredi, osim jedne cigle na jednom od njenih uglova. Ljudi stanu obilaziti tu lijepu građevinu i diviti joj se, a zatim kažu: ‘Samo da si još ovdje stavio ciglu i upotpunio svoju građevinu!’ Ja sam ta cigla.’” (Muslim, br. 2286)
Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Doista si ti na uzvišenom stepenu morala.” (Prijevod značenja El-Kalem, 2-4.)