ibret i pouka vjernicima
Kada čitamo o ljudima koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, o ashabima, muhadžirima i ensarijama, ali i o mušricima i munaficima, možemo zaključiti zašto je naprimjer Ebu Džehl u vječnoj Vatri, a Ebu Bekr u Džennetul-Firdevsu. Prvi se svim raspoloživim sredstvima borio protiv islama i muslimana, dok je drugi na putu islama založio svoj život, imetak i porodicu.
Međutim, jedna je ličnost konstantno uz Allahovog Poslanika: svojim ugledom i zaštitom, svojim imetkom, porodicom, autoritetom, a njeno konačno odredište bit će Vatra. Slavljen si Ti, Gospodaru, i mudar! Samo Ti znaš ko zaslužuje uputu, a ko zabludu!
Da, radi se o Ebu Talibu, njegovom voljenom amidži i drugom ocu, koji preuzima skrbništvo nad njim nakon smrti Muhammedovog djeda Abdulmuttaliba, dovodi ga u svoj dom i odgaja sa svojom djecom, onako kako bi najbolji otac odgojio vlastito dijete.
Ebu Talib na usluzi islamu i muslimanima
Čitajući siru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne možemo ne zapaziti koliku je ulogu odigrao Ebu Talib u njegovoj mladosti i prvim, najtežim godinama poslanstva, sve do svoje smrti desete godine po Hidžri. Tri godine je zajedno sa muslimanima proveo u izolaciji trpeći bojkot, nestašicu i glad. Glatko je odbijao sve ponude mušrika da se nagode oko Allahovog Poslanika i njegove misije. Kategorički je odbio svaki prijedlog koji bi na bilo koji način povrijedio njegovog bratića i posinka Muhammeda, neka je Allahov blagoslov i spas na njega i njegovu porodicu.
Kada su njegovi sinovi prihvatali islam jedan za drugim, nije im uputio ni najmanji prigovor zbog napuštanja vjere predaka i tradicije očeva, niti je takvo nešto zabilježeno u djelima sire i islamske historije.
Ebu Talib je imao četiri sina: Taliba, Akila, Džafera i Aliju i dvije kćerke: Ummu Hani i Džemanu. Svi su prihvatili islam i postali časni ashabi i pomagači islama, osim Taliba u pogledu kojeg postoji razilaženje da li je prihvatio islam ili ne. Neki navode da je Ebu Talib imao još djece, a Allah najbolje zna.
Džafer i Alija mnogo su se družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a Aliji b. Ebu Talibu pripada posebno mjesto u islamu. On je jedan od deseterice obradovanih Džennetom, četvrti pravedni halifa muslimana i zet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Smrt Ebu Taliba
Učenjaci ehli-sunneta slažu se da je Ebu Talib preselio u vjeri svojih očeva i da nije prihvatio islam.
Dokaz za to su mnoge vjerodostojne predaje koje opisuju njegovu smrt, zadnje riječi, pa i kaznu na onom svijetu.
U hadisu koji prenosi Seid b. Musejjib od svoga oca stoji: "Kada se Ebu Talibu primakao smrtni čas, došao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega zatekao Ebu Džehla i Abdullaha b. Ebu Umejju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: 'O amidža, reci 'la ilahe illallah', riječi na osnovu kojih ću se zauzimati kod Allaha za tebe.' Međutim, Ebu Džehl i Abdullah b. Ebu Umejja rekoše mu: 'Zar ćeš ostaviti vjeru Abdulmuttaliba?!', a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao mu je svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: 'On je u vjeri Abdulmuttaliba,' odbivši da izgovori la ilahe illallah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Tako mi Allaha, molit ću da ti se oprosti osim ako mi to Allah ne zabrani', pa je Uzvišeni objavio: 'Poslanik i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika Vatre' (Et-Tevba, 113). Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: 'Ti ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na Pravi put onoga koga On hoće' (El-Kasas, 56).'" (Buhari i Muslim)
Pouke vjernicima
Iz slučaja Ebu Taliba možemo izvući mnogobrojne pouke, od kojih izdvajamo sljedeće:
-
Allah upućuje koga hoće i u Njegovoj uputi ili ostavljanju određene osobe u zabludi postoji mudrost koja nam često nije poznata. Što se Ebu Taliba tiče, islamski učenjaci pojasnili su neke mudrosti i razloge njegovog neprihvatanja islama.
-
Šejh Abdurrahman b. Hasan, rahimehullah, rekao je: "Allahova mudrost u neupućivanju Ebu Taliba u islam jeste u tome da pokaže Svojim robovima da uputa pripada Njemu i da je samo on kadar da uputi, niko drugi..." (Fethul-medžid, 214)
-
Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: "Njegova ustrajnost u vjeri svoga naroda dio je Allahove mudrosti i zaštite koju je pripremio Svome Poslaniku, jer da je Ebu Talib bio musliman, u tom slučaju ne bi imao nikakvog ugleda među Kurejšijama niti bi poštivali njegovu riječ. Izgubio bi autoritet i poštovanje koje je uživao i usprotivili bi mu se napadajući ga svojim prljavim jezicima i rukama." (El-Bidaja ve-nihaja, 4/104)
-
Šejh Abdullah el-Gunejman u komentaru djela Fethul-medžid kaže: "Mogu postojati i druge mudrosti u tome zašto Ebu Talib nije prihvatio islam. Allahov sunnet je da, kada pošalje jednog poslanika, pošalje ga među uglednike, a njegovo pleme učini jakim tako da se među njima nađe neko ustrajan ko će ga štititi od uznemiravanja, kao što je slučaj sa kazivanjem o Šuajbu gdje Uzvišeni spominje da mu je njegov narod rekao: 'Vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali' (Hud, 91), a njegov rod je njegovo pleme koje ga je štitilo iako u njega nije povjerovalo."
-
Onaj ko ne prihvati poslanicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i umre kao pripadnik neke druge vjere mimo islama neće ući u Džennet. U tom slučaju neće mu koristiti rodbinska veza sa Allahovim Poslanikom.
-
Imam Nevevi je rekao: "Onaj ko umre kao nevjernik bit će u Vatri i neće mu koristiti rodbinska veza sa Allahu bliskim i pokornim robovima" (Šerhu Muslim, 3/79). Ovo potvrđuju i riječi Allahovog Poslanika upućene njegovoj kćerki: "O Fatima, kćerko Muhammedova, traži od mog imetka šta želiš, ali ja ti kod Allaha ništa neću moći pomoći." (Buhari i Muslim)
-
Svako dobro djelo ništavno je bez tevhida -- priznavanja Allahove jednoće i upućivanja svih vidova ibadeta samo Njemu. To se potvrđuje i u hadisu koji prenosi majka vjernika Aiša, radijallahu anha, koja kazuje da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "O Allahov Poslaniče, Ibn Džudan je u džahilijetu održavao rodbinske veze, hranio siromahe, pa hoće li mu to biti od koristi?", a Poslanik je rekao: "Neće mu koristiti jer on nikada nije kazao: 'Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Danu sudnjem.'" (Muslim)
-
Ebu Talibu će ipak biti olakšana kazna zbog dove Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njega. Abbas, radijallahu anhu, kazuje da je upitao Poslanika: "Hoćeš li išta pomoći (na Sudnjem danu) svome amidži jer te je on štitio i radi tebe se srdio?", a on mu je rekao: "On je u plićaku Vatre, a da nije mene, bio bi u najdubljem dijelu Džehennema." (Buharija i Muslim)