El-Asr - Ramazan -- škola optimizma

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, volio je optimizam i to je kod njega izazivalo divljenje. Nadao bi se dobru usljed slušanja lijepih riječi i ugodnog govora. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Sviđa mi se slutnja na dobro." "A šta je slutnja na dobro?", upitali su. "Lijepa riječ", odgovorio im je. (Buhari)

Ibn Hadžer, Allah mu se smilovao, rekao je: "Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, volio je optimizam, jer pesimizam znači imati loše mišljenje o Svemogućem Allahu bez valjanog razloga, dok optimizam znači imati dobro mišljenje o Njemu. A vjerniku je naređeno da ima lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu u svakom stanju." (Fethul-Bari)

Optimizam je sklonost duše da gleda na bolje aspekte života i da očekuje ono što je dobro u njemu, a osnova svega toga je lijepo mišljenje vjernika o njegovom Gospodaru.

Potreba ummeta za optimizmom

Danas je ummetu očajnički potrebna nada u promjenu i optimizam: da s teškoćom dolazi olakšanje, da nakon teškoće dolazi spas, da s intenzivnom boli i nevoljom dolaze olakšanje i obilje, i da nakon straha i gladi dolazi sigurnost i bezbjednost. Mora se imati nada u kraj nepravde i optimizam u poraz laži i neprijateljskih planova i spletki, čak i ako je njihova zavjera velika i obmana ogromna.

Suština optimizma je pokretačka snaga koja omiljava srcu rad i jača duh i tijelo. Optimizam osnažuje osobu da savlada nedaće, motiviše je na rad i daruje joj unutrašnji mir i spokoj srca. Optimista ne gradi od nesreće zatvor, već se raduje olakšanju koje slijedi nakon svake teškoće. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je oličenje optimizma i povjerenja u Allahovo obećanje. Svako ko razmisli o njegovom životu otkrit će da je to istina. Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je ispunjen nadom i optimizmom čak i usred velikih teškoća i nevolja. Optimizam je pokretačka snaga koja otvara srce za djelovanje, ulijeva motivaciju i težnju za onim što je ispravno, podstiče lijene na marljivost, a vrijedne na istrajnost u svojim naporima. Ponavljanje pokušaja do uspjeha motiviše uspješnu osobu da udvostruči svoje napore kako bi povećala svoj uspjeh. Vjera ulijeva nadu u dušu i rastjeruje očaj i tugu.

Mjesec nade i optimizma

Mjesec ramazan u sebi nosi značenje optimizma vjerničkim dušama i daje cijelom ummetu prostor za nadu. Ramazan dolazi kao mjesec dobrote i blagoslova, a među njegovim dobrotama i blagoslovima jeste i to što je škola za vjernika u mnogim aspektima. On je škola pobožnosti, strpljenja, udjeljivanja, a ujedno i škola optimizma. Kako ramazan ne može biti mjesec optimizma kada se vrata Dženneta otvore, a vrata Džehennema zatvore, kada se dobra djela umnože, a milost, vjernička komunikacija i dobročinstvo šire među ljudima! Tragalac za zlom se obuzda, a grešnik i neposlušni pokaje. Tako se ummet približava istinskom obožavanju Allaha i izložen je povjetarcu promjena. Ali, i ovdje važi pravilo da Allah neće promijeniti stanje naroda: bol, teškoće, nevolje i poniženje, sve dok oni ne promijene i otklone slabosti i nemar koji su preplavili njihova srca.

Mjesec ramazan obnavlja nadu u vjerničkoj duši i daje joj optimizam. Nagrada u njemu je obilna i velika, Džennet se otvara, a pobunjeni šejtani su okovani. U njemu Gospodar daruje Svoju milost oslobađajući ljude od Džehennema svake noći. U njemu postoji dova koja se nikada ne odbija, i noć Lejletul-kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci. U njemu se grešnik i prijestupnik kaje, i rađa se nada u Allaha, Njegov oprost i Njegovu milost. Sve to muslimane motiviše da se pokaju, bez obzira na to koliko bili veliki njihovi grijesi, jer im je Svemogući Allah zabranio da očajavaju i gube nadu u Njegovu milost i oprost. Svemogući Allah rekao je: "Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'" (Ez-Zumer, 53)

U mjesecu ramazanu uvećava se nagrada i dobra djela, ljudi pokazuju saosjećanje jedni prema drugima, opraštaju se prošli grijesi i nedjela, poboljšavaju se ponašanja i djela, a ljudi se uče strpljenju, snazi volje, samodisciplini i povezanosti sa ahiretom, žudeći za vječnim uživanjem i obilnim dobrom koje je Allah obećao. Tokom mjeseca ramazana, muslimani se sjećaju slavne prošlosti svoga ummeta, njegovih pobjeda u bitkama, njegovih dostignuća i doprinosa svijetu. Prisjećaju se kako je ummet izašao iz svojih poteškoća, savladao svoje probleme i obnovio svoju slavu. Sve ovo i više ulijeva nadu i optimizam nakon teškoća, problema, vezanosti za dunjaluk, prepuštanja željama i užicima i očaja u pogledu mogućnosti transformacije ili promjene. Stoga su se ashabi, tabiini i muslimani nakon njih radovali i bili ispunjeni iščekivanjem dolaska ramazana, zahvaljujući Allahu na tome što su doživjeli ramazan. Kako i ne bi, kada je to temeljni stub na kojem počiva građevina vjere islam?

Mjesec ramazan oduvijek je bio mjesto i arena za slavu, herojstvo i pobjede islamskog ummeta kroz historiju. Koliko se puta stanje muslimana mijenjalo tokom ramazana, od poraza do pobjede! Od slabosti do snage!

Razmislite o tome kako se promijenila situacija muslimana u Medini nakon njihove pobjede u Bitki na Bedru u ramazanu! I kako su se promijenile njihove okolnosti, te su postali moćni, i svi Arapi su im se pokorili nakon osvajanja Meke u ramazanu! Kako je rječit Božiji opis stanja muslimana: "Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni -- zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni." (Alu Imran, 123)

Ramazan -- mjesec velikih promjena

Pobjede su obilovale tokom ramazana: osvajanje Meke, bitka kod Buvejba koju je predvodio Musenna b. Harise, osvajanje ostrva Rodos u Sredozemnom moru, osvajanje Andaluzije, osvajanje Amorijuma, oslobođenje grada Safeda, osvajanje Male Armenije, bitka kod Ajnu Džaluta, bitka kod Šekheba, pobjede u Bosni i Hercegovini i druge, kao da je ramazan postao datum velikih promjena u historiji našeg ummeta.

Uprkos slabosti i nemoći s kojima se muslimanski ummet danas suočava, njegova snaga ostaje vezana za odanost vjeri. Ali, ramazan može biti mjesec promjena samo kad se ummet vrati svom Gospodaru i ostvari pobjedu nad svojim neprijateljima.

Koliko nam je potrebna nada i optimizam za bolje sutra, sretan život na dunjaluku, blagoslovljen život na ahiretu, sigurno i saosjećajno društvo i prosperitetna i velikodušna domovina! Koliko nam je potrebna nada i optimizam za snažan i kohezivan ummet koji razumije svoju misiju, služi svojoj vjeri, štiti svoje pripadnike, promoviše dobrotu i širi pravdu među narodima oko sebe! Koliko nam je potreban povratak bratstva, sloge i čistoće srca između brata i brata, komšije i komšije, vladara i onih kojima se vlada! Koliko nam je potrebna nada i optimizam da nakon teškoće i nevolje dolazi olakšanje, a nakon rata i straha dolazi sigurnost i mir! Koliko nam je potrebna nada za poraz nepravde i laži, osujećivanje neprijateljskih planova i zavjera i jedinstvo muslimanskih redova! Koliko nam je potrebna nada i optimizam u Allahovu moć da promijeni nabolje naše živote, a to Allahu nije teško!

Imperativ optimizma

Moramo ostati optimistični, bez obzira na okolnosti s kojima se suočava naša zajednica i domovina. Nakon tame noći slijedi svjetlost zore, pa čak i najjače munje i gromovi, koliko god se ljudi bojali njihove moći, na kraju donose kišu i blagoslov. Vjernik treba imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru, jer je to stanje osobe koja se stalno kaje. Također, treba težiti činjenju dobrih djela i približavanju Allahu putem njih. Milostivi Allah je prema Svome robu milostiviji više nego što je on sam prema sebi. Svemogući Allah je u mogućnosti ukloniti štetu, spriječiti nesreću i promijeniti okolnosti. Ništa se ne događa na Zemlji ili na nebesima osim po Njegovoj naredbi.

Gospodaru naš! Saginjemo glavu u strahopoštovanju pred Tvojom veličanstvenom slavom i crvenimo se od stida pred Tvojom uzvišenošću. Stojimo moleći na Tvojim vratima i tražimo utočište kod Tebe, siromašni i u potrebi. Brod osoba u prijekoj potrebi usidrio se na obali Tvoje velikodušnosti, nadajući se da će preći u carstvo Tvoje milosti. Gospodaru naš! Oprosti nam ono što smo učinili i ono što ćemo učiniti, ono što smo sakrili i ono što smo javno obznanili.

Gospodaru naš! Priznajemo svoje grijehe i nedostatke. Kucamo na Tvoja vrata, tražimo Tvoju naklonost, predajemo se Tvojoj milosti i molimo za Tvoju dobrotu. Zato se smiluj našem skromnom položaju, slabosti, nedostatku resursa i moći. Izliječi naše slomljeno srce, zapečati naša djela dobrom i podari nam radost da Te vidimo u Džennetu.