Ibn Abbas, radijallahu anhuma, govori o tome: “Odjenuo sam najbolji jemenski ogrtač, uredio sam kosu i zaputio se kod njih. U podnevnim satima došao sam u njihovo mjesto i ušao u jednu od njihovih kuća.” Ibn Abbas, radijallahu anhuma, bio je čovjek lijepog stasa i glasa. Oni mu rekoše: “Dobro došao, Ibn Abbase! Ali, zašto nosiš takav ogrtač?” Ibn Abbas kazuje: “Na čemu mi zamjerite? Zaista sam na Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vidio najljepše ogrtače, a Allah je objavio: ‘Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ (El-A‘raf, 32), rekoh im, a oni onda upitaše: ‘Zašto si došao?’ ‘Dolazim vam od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, od njegovog amidžića i zeta, od onih u čijem je vremenu objavljen Kur’an i koji bolje od vas poznaju njegovo značenje, a među vama nema nijedan od njih, da vam prenesem ono što govore i da njima prenesem šta vi kažete’, kazao sam, pa je pred mene istupilo nekoliko njih. Rekao sam im: ‘Recite šta zamjerate ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom amidžiću.’ ‘Zamjeramo mu tri stvari’, rekoše. ‘Koje?’, upitah.
Nakon velike Bitke na Siffinu, koja se desila između Alijine i Muavijine vojske, velika skupina haridžija izdvojila se iz Alijine, radijallahu anhu, vojske prilikom njegovog povratka u Kufu. Prema nekim predajama, bilo ih je preko deset hiljada, u nekim predajama ta je brojka precizirana na dvanaest hiljada (Tarihu Bagdad), u jednoj se, pak, kaže da ih je bilo osam hiljada (El-Bidaja ven-nihaja), u drugoj četrnaest hiljada, dok se u jednoj predaji navodi da ih se izdvojilo dvadeset hiljada (Abdurrezzak, Musannef), ali ta predaja nije zabilježena sa senedom.
Ova se grupa izdvojila kad su već stigli blizu Kufe. Iako je njihovo odvajanje unijelo nemir i brigu u redove Alijinih pristalica, on je zajedno sa onima koji su mu ostali poslušni nastavio put i ušao u Kufu.
Alija, radijallahu anhu, vodio je brigu o djelovanju haridžija, naročito nakon što je dobio informacije da su se organizirali u džemat i izabrali sebi imama za namaz i ratnog vođu, te da propagiraju da se prisega na poslušnost daje Allahu i da je obaveza naređivati dobro i odvraćati od lošeg, čime su se faktički odvojili od zajednice muslimana.
Vladar vjernika uporno je nastojao da ih privoli na povratak u muslimansku zajednicu, stoga im je poslao Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da s njima povede raspravu o spornim pitanjima. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, govori o tome: “Odjenuo sam najbolji jemenski ogrtač, uredio sam kosu i zaputio se kod njih. U podnevnim satima došao sam u njihovo mjesto i ušao u jednu od njihovih kuća.” Ibn Abbas, radijallahu anhuma, bio je čovjek lijepog stasa i glasa. Oni mu rekoše: “Dobro došao, Ibn Abbase! Ali, zašto nosiš takav ogrtač?” Ibn Abbas kazuje: “Na čemu mi zamjerite? Zaista sam na Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, vidio najljepše ogrtače, a Allah je objavio: ‘Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’ (El-A‘raf, 32), rekoh im, a oni onda upitaše: ‘Zašto si došao?’ ‘Dolazim vam od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, od njegovog amidžića i zeta, od onih u čijem je vremenu objavljen Kur’an i koji bolje od vas poznaju njegovo značenje, a među vama nema nijedan od njih, da vam prenesem ono što govore i da njima prenesem šta vi kažete’, kazao sam, pa je pred mene istupilo nekoliko njih. Rekao sam im: ‘Recite šta zamjerate ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom amidžiću.’ ‘Zamjeramo mu tri stvari’, rekoše. ‘Koje?’, upitah. ‘Prvo, prepustio je da u Allahovoj vjeri sud donose ljudi, a Allah je rekao: Sud pripada samo Allahu, šta onda ljudi imaju s tim?’, odgovorili su. ‘To je jedna’, kazao sam. ‘Drugo, ratovao je, a niti je uzimao roblje niti ratni plijen. Pa, ako su onī protiv kojih se borio nevjernici, dozvoljeno je porobljavanje i ratni plijen, a ako su muslimani, nije dozvoljeno porobljavati ih, ali ni ratovati protiv njih’, rekoše. ‘Koja je treća stvar?’, upitao sam, pa su odgovorili: ‘Izbrisao je svoju titulu vladar vjernika – ako nije vladar vjernika, onda je vladar nevjernika.’ Upitao sam ih: ‘Imate li još kakav prigovor?’ ‘Ovo je dovoljno’, odgovorili su. ‘Šta mislite’, upitao sam, ‘ako vam navedem dokaze iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji pobijaju vaše stavove – hoćete li se vratiti?’ ‘Hoćemo’, rekoše oni. Rekao sam: ‘Što se tiče vašeg prigovora da je ljudima dao da sude u Allahovoj vjeri, ja ću vam iz Allahove Knjige proučiti ajete u kojima je Allah prepustio ljudima da sude o nečemu što vrijedi četvrt dirhema i naredio im da presude o tome. Allah, dželle šanuhu, rekao je:
O vjernici, ne ubijate divljač dok ste u ihramima! Onome od vas ko je hotimično ubije kazna je da jednu domaću životinju, o čijoj vrijednosti neka presude dvojica vaših pravednih ljudi, kao kurban zakolje kod Kabe, ili da se iskupi time što će, ravno tome, nahraniti siromahe ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga...
(El-Maida, 95)I On je sud prepustio ljudima. Zaklinjem vas Allahom, je li vrednije da ljudi sude o izmirenju i sprečavanju prolijevanja ljudske krvi ili o ubijenom zecu?’ ‘O izmirenju i sprečavanju krvoprolića’, kazali su. Rekao sam: ‘O nesporazumu između žene i muža Uzvišeni je Allah rekao: A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jednog iz njene porodice... (En-Nisa, 35)
Zaklinjem vas Allahom, je li vrednije da ljudi sude o pitanju pomirenja i sprečavanja krvoprolića ili o odnosu između supružnika? Jesam li ovo riješio?’ ‘Da’, odgovorili su. Kazao sam: ‘A što se tiče vašeg prigovora da nije uzimao roblje i ratni plijen, zar biste vi svoju majku Aišu učinili robljem i tretirali je kao robinju, a ona je vaša majka? Ako biste rekli da biste radili sa njom sve što je dozvoljeno s robinjom, time biste postali nevjernici, a i ako biste rekli da vam nije majka, postali biste nevjernici, jer Allah, dželle šanuhu, rekao je: Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su kao majke njihove... (El-Ahzab, 6).
Vi ste u ovom pitanju između dvije zablude, stoga sebi nađite izlaz. Jesam li ovo riješio?’ ‘Da’, odgovorili su oni. Rekao sam: ‘A što se tiče toga da je pored svoga imena izbrisao vladar vjernika, zaista je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na Hudejbiji pregovarao o primirju sa mušricima, pa je kazao: – Alija, zapiši: Ovo je sporazum između Muhammeda, Allahovog poslanika..., pa su mušrici rekli: Da znamo da si Allahov poslanik, ne bismo se borili protiv tebe! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Alija, izbriši to! Allahu moj, Ti znaš da sam Tvoj poslanik! Izbriši to, Alija, i napiši: Ovo je sporazum između Muhammeda, sina Abdullahovog... Tako mi Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vredniji je od Alije, pa je izbrisao Allahov poslanik pored svoga imena, ali time nije prestao biti Njegov poslanik. Jesam li ovo riješio?’ Rekoše: ‘Da’, i dvije hiljade njih vratilo se u okrilje Pravog puta. Drugi su ostali pri svojim stavovima i nastavili ratovati na krivom putu, te su ih muhadžiri i ensarije pobili.” (Nesai, Hasaisu emiril-mu’minin Ali b. Ebi Talib. Sened hadisa je hasen. Valorizacija: Ahmed el-Beluši)
Pouke iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhuma, dijaloga sa haridžijama
● Pravilan odabir čovjeka koji će raspravljati
Vladar vjernika, radijallahu anhu, odabrao je svoga amidžića Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, velikog učenjaka ummeta i poznavaoca Kur’ana, jer su oponenti bili poznati kao karije – učači Kur’ana, i koristili su Kur’an da bi dokazivali svoja uvjerenja. Zato je bilo najpreče da s njima raspravlja čovjek koji je najbolji poznavalac Kur’ana i njegovog značenja. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, bio je stručnjak za temu ove rasprave, jer se odlikovao iskrenim nijetom, nije se povodio za strastima, bio je strpljiv, trpeljiv, obziran i blag prema oponentima, spreman da sasluša njihove argumente, da im na lijep i jasan način izloži dokaze, kloneći se neplodne rasprave.
● Počinjanje od tačaka oko kojih postoji saglasnost sa oponentom
Vladar vjernika, radijallahu anhu, i haridžije slagali su se u tome da su Kur’an i sunnet dokaz koji moraju slijediti. Ipak, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, tražio je od njih da to potvrde prije početka rasprave, pa ih je upitao: “Ako vam iznesem dokaz iz Allahove Knjige ili sunneta Njegovog Poslanika, hoćete li se vratiti?”
● Poznavanje oponentovih dokaza i pripremljenost za odgovor na njih
Vjerujemo da je vladar vjernika dobro poznavao dokaze kojima se služe njegovi oponenti i da je svojim pristalicama ukazao na njih prije rasprave.
● Sistematično i postepeno pobijanje oponentovih argumenata
Dakle, sudionik rasprave poslije svakog pitanja zaključit će raspravu o svakom pitanju pojedinačno, tj. prvo će završiti sa prvim pitanjem, pa tek onda preći na drugo. Ovaj pristup jasno je vidljiv u Ibn Abbasovom, radijallahu anhuma, postupku, koji je, svaki put kada bi završio sa pobijanjem jednog njihovog prigovora, upitao: “Jesam li ovo riješio?”
● Uvodne riječi koje mogu pomoći da se dođe do istine
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prije početka rasprave kazao je: “Dolazim vam od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i njegovog zeta, koji su živjeli u vrijeme objavljivanja Kur’ana i bolje od vas poznaju njegovo značenje, a među vama nema nijednog od njih.” (Hasaisu emiril-mu’minin Ali b. Ebi Talib. Sened je hasen.)
● Respektiranje oponentovog mišljenja za vrijeme rasprave
Primjenjujući ovo pravilo, sudionik rasprave može očekivati od oponenta da u cijelosti iznese svoje mišljenje, te da i on poštuje mišljenje sagovornika i sasluša njegovu argumentaciju. Ovo je do izražaja došlo u Ibn Abbasovoj raspravi sa haridžijama. (Menhedžu Ali b. Ebi Talib fid-da‘veti ilallah)
● Ova je rasprava bila uzrok da se hiljade haridžija vrati na Pravi put i pokaje
Dokaz za to jeste da ih je u Bitki kod Nehrevana bilo manje od četiri hiljade. Allah je dao da jedan dio haridžija uvidi istinu i tako je od njih otklonjena nedoumica, a potom im je Ibn Abbas – kojeg je Allah, dželle šanuhu, nadahnuo znanjem, snagom dokaza i jasnoćom izlaganja – kroz ispravno tumačenje ajeta i sunneta, koji pojašnjava Kur’an, dokazao da su pogrešno razumjeli sporna pitanja. (Abdulhamid, Hilafetu Ali b. Ebi Talib)
● Niko od ashaba nije bio na strani haridžija
Riječi Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: “među vama nema nijednog od njih”, i činjenica da mu tu tvrdnju haridžije nisu osporili, jasan su dokaz da niko od ashaba nije bio u redovima haridžija. Predaja je vjerodostojna i nema sumnje u nju i, koliko mi je poznato, nijedan učenjak ehli-sunneta nije rekao da je među haridžijama bio neko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego to govore sljedbenici haridžijske ideologije iako za tu tvrdnju nemaju validnog dokaza.
● Preciziranje izvora dokaza
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Šta mislite, ako vam navedem dokaze iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji pobijaju vaše stavove – hoćete li se vratiti?” Haridžije su kazali: “Hoćemo.”
Ibn Abbasove, radijallahu anhuma, riječi su iznimno važna lekcija: rasprava će uroditi plodom samo ako smo se složili oko autoriteta i izvora dokaza.
Autor: Dr. Alija Muhammed es-Sallabi