Islamski učenjaci prije imama Buharija, Allah mu se smilovao, u svojim pisanim djelima nisu odvajali sahih (vjerodostojne) hadise od onih koji su na stepenu hasena (dobrog) i daif (slabih) hadisa, niti su hadisi bili poredani po poglavljima, kao što će to kasnije biti poznato među učenjacima, već su hadisi bili pomiješani, npr. hadis o čistoći, nakon njega hadis o braku, zatim hadis o tefsiru itd.
Nakon ovog načina zapisivanja hadisa, dolazi sljedeća generacija koja hadise zapisuje na taj način što ih razvrstava po poglavljima, shodno njihovom značenju, kao što je Muvetta, imama Malika, Musannef, Abdurrezaka, Musannef, Ibn Ebu Šejbe… Međutim, hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ovim djelima, iako si bili poredani po poglavljima, bili su pomiješani sa izrekama ashaba i tabiina.
Hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na ovaj su način zapisivani u prva dva stoljeća islama. Nakon toga, dolazi do novog načina zapisivanja ostavštine Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što se odvajaju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od riječi ashaba, Allah njima bio zadovoljan, i tabiina, Allah im se smilovao.
Neki su učenjaci smatrali da je potrebno, kako bi olakšali pamćenje hadisa, da sakupljaju hadise Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, prenijete od jednog ashaba i na taj način ih razvrstavaju. Na osnovu ovakvog zapisivanje hadisa nastale su zbirke hadise poznate kao musnedi, kao što je Musned imama Ahmeda b. Hanbela, Musned Tajalisija, Musned Humejdija i ostali. Musneda je bilo mnogo. Muhammed el-Kettani spomenuo je 82 musneda i kazao da to nije konačan broj. (Hadis i hadiske znanosti, str. 141)
Nakon toga dolazi do novog načina zapisivanja hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je ujedno i zlatno doba islamske znanosti, vrijeme kada su sve nauke doživjele procvat, doba izdvajanja vjerodostojnih hadisa od izreka ashaba i tabiina, poredanih po fikhskim poglavljima, kao što je uradio imam Buhari, zatim Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i ostali, Allah im se smilovao.
Na čelu ove generacije bio je imam Buhari, Allah mu se smilovao, koji je prvi napisao vjerodostojnu zbirku hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Iako je ova hadiska zbirka poznata među muslimanima kao Sahihu Buhari, imam Buhari, Allah mu se smilovao, nazvao je ovo svoje djelo El-Džamiul-musnedus-sahihul-muhtesaru min umuri resulillahi ve sunneni ve ejjamihi (الجامع المسند الصحيح المختصر من أمور رسول الله و سننه و أيامه). (Tehzibul-esmai, 1/91)
Motiv pisanja Sahiha
Imam Buhari, Allah mu se smilovao, rekao je: “Bili smo kod Ishaka b. Rahuje, pa nam je rekao: ‘Kada bi neko od vas sakupio samo vjerodostojne hadise od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.’ To se dojmilo imama Buharije pa je počeo pisati Džamius-sahih. (Es-Sijeru, 12/401)
Drugi razlog jeste san imama Buharija u kojem je usnio kako stoji ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, drži lepezu i rashlađuje ga. Ovaj san su mu protumačili tumači snova rekavši da on treba da stane u odbranu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što će sačuvati hadis od laži. (Hedjus-sari, 7)
Imam Buhari nije zabilježio nijedan hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da se prije toga nije okupao i klanjao dva rekata (Es-Sijeru, 12/402). Punih šesnaest godina pisao je ovo djelo, i hadise koje je zabilježio u Sahihu izabrao je od 600.000 hadisa koje je znao napamet i ovo je djelo učinio dokazom između sebe i Allaha, subhanehu ve teala. (Hedjus-sari, 489)
Imam Buhari rekao je: “U ovu knjigu nisam uvrstio osim vjerodostojne predaje, a izostavio sam i mnogo drugih vjerodostojnih hadisa bojeći se da djelo ne bude obimno.” (Es-Sijeru, 12/402)
Pisanje ovog djela započeo je u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim ga je nastavio tokom svog putovanja kroz islamski svijet. (Hedjus-sari, 489.)
Ulema o Sahihu
Islamski učenjaci slažu se u pogledu toga da je Sahih imama Buharija najvjerodostojnije djelo nakon Allahove Knjige, te da je ispred Sahiha imama Muslima, iako je bilo učenjaka koji su smatrali da je Sahih Muslima vjerodostojniji od Buharijevog Sahiha.
Jedan od najvećih islamskih autoriteta, kritičara hadiske nauke, prvak u znanosti o karakternim vrlinama prenosilaca hadisa, koji je nadmašio svoje prethodnike, imam Nesai, Allah mu smilovao, rekao je: “Nema bolje knjige od Sahiha imama Buharija.” (Hedjus-sari, 10)
Ebu Abdullah el-Hakim rekao je: “Stanovnici Hidžaza, Šama i Iraka svjedoče stanovnicima Horasana da prednjače nad njima kada je u pitanju hadis i hadiske nauke, a sve to zbog imama Buharija i Muslima.” (El-Mufhim, 1/99–100)
Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ummet se složio u pogledu vjerodostojnosti ove dvije knjige (Sahiha Buharija i Muslima) i obaveza je raditi po hadisima koji su zabilježeni u njima.” (Tehzibul-esmai vel-lugat, 1/73)
Šejhul islam, Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pod nebeskim svodom, nakon Allahove Knjige, nema vjerodostojnije knjige od Sahiha Buharija i Muslima.” (Medžmuul-fetava, 18/74)
Spomenuli smo da je cilj imama Buharija bio da sakupi samo vjerodostojne hadise od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je osnova ovog djela. Međutim, imam Buhari također je kroz ovo djelo spomenuo i šerijatskopravna i akaidska (teološka) pitanja u skladu sa poglavljem koje navodi. Podijelio je djelo na 97 dijelova, a njih na 3450 poglavlja. Često navodi kur’anske ajete koji imaju pravnu ili lingvističku vezu sa poglavljem u kojem ih citira, zatim izjave prijašnjih učenjaka o tumačenju tog ajeta.
Za razliku od drugih učenjaka, imam Buhari nije imao namjeru samo po temama sabrati hadise sa njihovim senedima. On je uz hadise želio pojasniti i njihova značenja, iz njih izvući pravna rješenja i mudrosti. Zbog toga, nazive poglavlja formulira u vidu pitanja ili šerijatskopravnih odgovora na pitanja, ili ih formulira tako što nazivom poglavlja pojašnjava hadise koji su u njemu sadržani. Tako, naprimjer, prvo poglavlje svog El-Džamius-sahiha formulira u vidu pitanja: “Kako je počela dolaziti Objava Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem”, a onda u njemu navodi hadise koji daju odgovor na to pitanje. (Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić, 163)
Uvjeti Buharija za zapisivanje hadisa
Nigdje nije preneseno od imama Buharija da je rekao koji su bili njegovi uvjeti za zapisivanje hadisa, već su hadiski stručnjaci iz načina pisanja ovog djela i njegovog imena naveli uvjete imam Buharija, Allah mu se smilovao.
Imam Sujuti, Allah mu se smilovao, kaže: “Znaj da od Buharija nije jasno preneseno koji su bili njegovi uvjeti za zapisivanje hadisa, već je to uzeto iz naslova njegovog djela i izučavanja istog.
Iz naslova njegovog djela, koje je nazvao El-Džamius-sahihul-musnedul-muhtesaru min umuri resulillahi ve sunenihi ve ejjamihi:
Riječ “el-džamiu” (sveobuhvatan) ukazuje na to da je u ovom djelu htio sakupiti hadise iz svih poglavlja: o propisima, vjerovanju, siri, odlikama, edebu, Sudnjem danu itd.
Riječ “es-sahihu” (vjerodostojno) ukazuje na to da njegovoj zbirci nema nijedne slabe (daif) predaje, i da je isključivo naveo samo vjerodostojne predaje, kao što je zabilježeno od njega da je rekao: “U ovoj zbirci nisam zabilježio osim ono što je vjerodostojno.”
Riječ “el-musnedu” ukazuje na to da su hadisi koje je zabilježio spojenog lanca prenosilaca do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svejedno bilo to vezano za njegove riječi, djela ili odobrenja. Ovo je bila osnova kod hadisa koje je spomenuo, međutim imam Buhari naveo je dosta predaja koje nisu spojenog lanca, ali takve predaje nisu osnova i nisu ciljane ovim djelom.
Zatim kroz izučavanje El-Džamius-sahiha dā se zaključiti da bilježi hadise spojenog lanca prenosilaca, a svaki od njih je čestit i pošten, a precizan i povjerljiv u prenošenju.
Također da hadis nije šaz – što znači da nijedan od prenosilaca hadisa ne proturiječi drugom pouzdanom prenosiocu i da u hadisu ne postoji skrivena mahana ili nedostatak koji se na prvi pogled ne primjećuje. (Sahihul-Buhari, Muessesetur-risala, 31)
Broj hadisa
Ibn Salah, Allah mu se smilovao, kaže: “U Buharijevom Sahihu zabilježeno je 7275, sa ponovljenim hadisima, a bez njih oko 4000.” (Sijanetus-Sahihi Muslim, 100)
Kadi Zekerijja el-Ensari kaže: „Broj hadisa u Buharijevom Sahihu, sa ponovljenim hadisima, iznosi 7397. Ovaj broj je bez muallek, mevkuf i mutabea predaja. Broj hadisa spojenih lanaca, bez ponovljenih je 2602 hadisa.” (Fethul-baki ala elfijetil-Iraki, 61)
• Muallek je onaj hadis u čijem je senedu na početku izostavljen jedan ili više prenosilaca uzastopno.
• Mevkuf je hadis u kojem se riječi, djela ili odobrenja pripisuju ashabu.
• Mutabea je podudaranje sa drugim prenosiocem u prenošenju hadisa, pod uvjetom da spomenuti prenosilac nije ashab.
Hafiz Ibn Hadžer, kaže: “Broj hadisa, shodno onome što sam prebrojao, sa ponovljenim hadisima, bez muallek predaja i mutabea, je 7397.” (Hedjus-sari, 468)
Briga učenjaka o Buharijevom Sahihu
Ne bismo pretjerali ako bismo rekli da su učenjaci kroz historiju islama, nakon Kur’ana, najviše vodili računa o Sahihu imama Buharija, i to na različite načine, tako da nije ostalo polja kroz koje se može proučavati Sahih a da ga nisu iskoristili: slušanje djela, prenošenje, prepisivanje, tumačenje, pisanje djela o prenosiocima koje je Buhari spomenuo u lancima prenosilaca hadisa, skraćivanje djela itd.
Abdulganijj b. Abdulhalik kaže: “Ukupan broj komentara Sahiha, što štampanih, što u rukopisu, dostigao je 71.” (El-imamul-Buhari ve sahihuhu, 228–245)
Muhammed b. Ismail el-Haseni spominje 375 djela koja su nastala kao rezultat izučavanja Buharijeve zbirke hadisa. (Hadis i hadiske znanosti, 169)
Među najpoznatije kometare Buharijevog Sahiha ubrajaju se:
• Fethul-Bari šerhu Sahihil-Buhari, Ibn Hadžera el-Askalanija,
• Umdetul-kari, Bedruddina el-Ajnija.
• Iršadus-sari ila Sahihil-Buhari, Kastalanija.
Zatim nastala su djela poznata pod sljedećim nazivima: