Sastavni dio svakog islamskog udruženja koje djeluje na putu promicanja pozitivnih, moralnih, vjerskih i obrazovno-odgojnih vrijednosti, jeste šura ili savjetodavno vijeće. Kada se govori o ehlu-šuri, misli se na međusobno savjetovanje sa ciljem da se dođe do što boljeg rješenja, međutim, islamski učenjaci spominju da se šura – savjetovanje, traži od osobe koja je za to kompententna i ispunjava određene uvjete ili osobe koja posjeduje određena svojstva, između ostalih: šerijatsko znanje, punoljetnost, lijepo ponašanje, istinsko vjerovanje u Allaha i oslanjanje na Njega, povjerenje, iskreno savjetovanje, iskustva u stvarima u kojima se traži njeno mišljenje, jer predmet međusobnog dogovora je Allahova vjera, a ne poljoprivreda, i logično je da se uvjetuje šerijatsko znanje i iskustvo stečeno na osnovu njega, a ne na osnovu neznanja i ličnog eksperimentiranja. Kada bismo razmislili o Poslanikovom i Ebu Bekrovom, Omerovom, Osmanovom, Alijinom, Allah bio zadovoljan sa njima, savjetodavnom vijeću, uvidjeli bismo da su u ehlu-šuru uzimali i birali osobe koje su krasile šerijatsko znanje ili osobe koje su glasile kao eksperti u svojoj oblasti, kao što je džihad i slično.
Islam je na visoke stepene uzdigao i počastio osobe koji u svojim prsima nose ispravno šerijatsko znanje, zasnovano na Kur’anu i sunnetu, shodno shvatanjima i tumačenju ispravnih prethodnika islamskog ummeta. Uzvišeni Allah rekao je: “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje” ( prijevod značenja El-Mudžadela, 11); “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, silan, i On prašta” (prijevod značenja El-Fatir, 28); “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim” (prijevod značenja En-Nisa, 59). Mufessiri su izraz “…predstavnicima vašim…” protumačili da se odnosi na učene. Od Ebu Derde, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama. Doista su učenjaci nasljednici poslanika, a poslanici nisu ostavili u naslijeđe ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa onaj ko ga uzme, uzeo je veliko dobro.” (Bilježe Ahmed i En-Nesai, šejh Albani ocijenio je hadis sahihom, u Sahihu džamiu, 6297)
Svoje počasno i plemenito mjesto učenjaci zaslužuju upravo zbog šerijatskog znanja, a poštivanje ili omaložavanje učenjaka istovremeno predstavlja i poštivanje ili omaložavanje šerijatskog znanja. Naravno, ovim se ne želi reći da su učenjaci bezgrješni, nego da ih šerijatsko znanje vodi putem ispravnosti, mudrosti, razboritosti i da je pogreška bliža onima koji nemaju šerijatsko znanje. Ova činjenica upućuje na zaključak da učenjaci, da'ije i njima slični trebaju da vode rad za Allahovu vjeru, da postavljaju da‘vetske programe, da budu u savjetodavnim tijelima, a ne da budu servis onima koji nemaju šerijatsko znanje i koji su sebi dali za pravo da odlučuju kako će se voditi da‘va, koji će daija držati predavanja, koji je podoban, a koji nije, šta je bolje za islam, muslimane i da‘vu, kako da se odnosi prema različitim institucijama, a naročito prema vjerskim...
Ehlu-šura – savjetodavno vijeće
Institucija šure ili savjetodavno vijeće predstavlja jednu od temeljnih islamskih vrijednosti. Uzvišeni Allah obraća se Svome Poslaniku kojem dolazi objava: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega” (prijevod značenja Alu Imran, 159 ). Također, sljedbenici Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, opisani su kao “oni koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju; oni koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju, i oni koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju” (prijevod značenja Šura, 37-39 ).
Sastavni dio svakog islamskog udruženja koje djeluje na putu promicanja pozitivnih, moralnih, vjerskih i obrazovno-odgojnih vrijednosti, jeste šura ili savjetodavno vijeće. Kada se govori o ehlu-šuri, misli se na međusobno savjetovanje sa ciljem da se dođe do što boljeg rješenja, međutim, islamski učenjaci spominju da se šura – savjetovanje, traži od osobe koja je za to kompententna i ispunjava određene uvjete ili osobe koja posjeduje određena svojstva, između ostalih: šerijatsko znanje, punoljetnost, lijepo ponašanje, istinsko vjerovanje u Allaha i oslanjanje na Njega, povjerenje, iskreno savjetovanje, iskustva u stvarima u kojima se traži njeno mišljenje, jer predmet međusobnog dogovora je Allahova vjera, a ne poljoprivreda, i logično je da se uvjetuje šerijatsko znanje i iskustvo stečeno na osnovu njega, a ne na osnovu neznanja i ličnog eksperimentiranja. Kada bismo razmislili o Poslanikovom i Ebu Bekrovom, Omerovom, Osmanovom, Alijinom, Allah bio zadovoljan sa njima, savjetodavnom vijeću, uvidjeli bismo da su u ehlu-šuru uzimali i birali osobe koje su krasile šerijatsko znanje ili osobe koje su glasile kao eksperti u svojoj oblasti, kao što je džihad i slično.
Zašto se ovo uopće spominje, zašto je bitno? Zato što se ne može shvatiti kako su određeni ljudi u nekim islamskim udruženjima došli u šuru – savjetodavno tijelo, a uopće nemaju nijednu od osobina koje su potrebne da bi neko postao član ovog izuzetno važnog islamskog tijela, dok su, s druge strane, izostavljene osobe koje su preče da budu u šuri i koje posjeduju tražene osobine. Kako to da neko može predvoditi namaz, držati predavanja, halke i slično a ne može se nalaziti u šuri? Dakle, u mogućnosti je da stječe i prenosi šerijatsko znanje, a nije u mogućnosti da savjetuje i daje svoja mišljenja o veoma važnim da‘vetsko-društvenim pitanjima. Ovakvim pristupom određeni ljudi daju sebi za pravo da trgaju jaku i neraskidivu vezu znanja, savjetovanja, mudrosti i ispravnosti, a, s druge strane, upuštaju se u odlučivanje o pitanjima koja uveliko prevazilaze njihovo šerijatsko znanje, iskustvo, starosnu dob, vremenski period proveden u istinskom pridržavanju islama.
Zar je prihvatljivo da pojedinci daju sebi za pravo da odlučuju, slobodno recimo, o tome da li će neki učenjak držati predavanje, a vremenski period stjecanja znanja spomenutog učenjaka skoro je veći od starosne dobi te osobe u ehlu-šuri? Ili, pak, da određene osobe u ehlu-šuri kažu da se ne slažu s tim da predavanje drži određeni daija, koji je proveo toliko godina stječući znanje koliko je ta osoba provela u islamu i kada bi ga upitao o osnovnim pitanjima u islamu, ne bi znao da ih pojasni. Da li je to razum bez šerijatskog znanja postao mjerilo?
Ovo je vrijedno spomenuti jer je neprihvatljivo da “osoba kojoj još nisu narasli brada i brkovi” određuje način komunikacije ili saradnje sa najvišim vjerskim instancama i daje sebi za pravo da “sortira” daije i raspoređuje gdje će držati predavanja, jer je on uspio dokučiti gdje se nalazi interes islama i muslimana.
Međusobna koordinacija daija
Za ovakvo žalosno i neprihvatljivo stanje krivicu ne treba tražiti u osobama koje su sebi dale za pravo da budu članovi ehlu-šure, već krivicu treba tražiti u učenim i daijama koji nisu u potpunosti shvatili važnost šure, vođenja udruženja i džemata, da‘ve i da‘vetskih programa, ili, pak, koji su iz raznoraznih razloga njihovo vođenje ostavili i prepustili drugima. Krivicu i krivca treba tražiti u nepostojanju prave i istinske međusobne koordinacije između daija. Zar nije apsurd da daija dođe na određeno područje na kojem već djeluje određeni daija i potom, bez ikakve prethodne konsultacije sa njim, čini da‘vetske aktivnosti, otežavajući na taj način svom bratu u najplemenitijem zanimanju i misiji organiziranja da‘vetskih aktivnosti, ili, pak, postaje “zlatna alternativa” i servis pojedincima. U cilju popravljanja stanja, osobe koje dovode do ovakvih situacija, pozivamo da razmisle o sljedećim riječima: Zar nisi našao za shodno da sjedneš sa svojim bratom daijom, koji djeluje na tom području, i da te upravo on upozna sa situacijom, da sa njim lično organiziraš da‘vetske aktivnost i da na taj način ojačaš bratske veze, a ne da otvaraš vrata prokletom šejtanu da u njegovo srce ubaci mržnju i pakost prema tebi? Molim Uzvišenog Allaha da popravi naše stanje!