Hvala i slava Plemenitom, Milostivom, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavat i selam na Poslanika, Allahovog miljenika, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana. Allahumme amin!
Poštovane džematlije! Ranije smo govorili o našem otvorenom neprijatelju, kojeg Allah, džellešanuhu, spominje u skoro svakoj suri -- govorili smo o šejtanu. Kada je riječ o šejtanu, mnogi ljudi griješe jer, govoreći i razmišljajući o šejtanu, smatraju da je on nešto apstraktno, nešto što ne predstavlja nikakvo konkretno zlo. Dodatni problem jeste što se mi prema šejtanu ne postavljamo kao oličenju zla, nego se zadržimo na tome da se sva naša zaštita svede na to da puhnemo ili proučimo dovu kada se šejtan spomene.
Uistinu, postavlja se pitanje zašto je Allah, džellešanuhu, ostavio šejtana, zašto je dao da šejtan ima utjecaj na čovjeka i zašto je šejtan ostavljen kao iskušenje do Sudnjega dana...
Naravno, neću moći da potpuno odgovorim na ovo pitanje zbog toga što ono zahtijeva mnogo više od jedne hutbe, ali ću ukazati na suštinu i sažeto predstaviti ovo pitanje. Ali, prije toga želim da vas podsjetim na dvije veoma bitne stvari.
Prva stvar jeste da mi kao vjernici, muslimani, znamo i vjerujemo, da sve ono što je Allah odredio i ostavio da postoji, da je to apsolutna pravda i da u tome ima mudrosti. Da li mi to shvatamo ili ne shvatamo, to je drugo pitanje. Ali, moramo da shvatimo da je apsolutna pravda sve što Allah, džellešanuhu, kaže, i da je apsolutna istina sve o čemu nas je Allah obavijestio i da u tome ima mudrosti. I zato, ti si ubijeđen da u tome što je Allah ostavio šejtana kao neprijatelja do Sudnjega dana ima mudrosti i da se u tome krije Božija pravda. A nekad smo mi toga svjesni, a nekad nismo svjesni.
Druga stvar: Kad smo govorili o šejtanu, rekli smo da je on nevjerovatno čudan neprijatelj, da nema milosti, da se s njim ne može dogovoriti i da on hoće tvoje srce. Ali, i pored toga što mu je Uzvišeni Allah dao sve to i odredio da će tako biti do Sudnjega dana, šejtan nije svemoguć. Sve što šejtan radi, da bi se desilo, određeno je Božijom voljom, Božijim odobrenjem. I zato Allah, govoreći o šejtanu i njegovim spletkama i zlu koje nanosi, kaže: "Oni neće moći da naude nikome od vas osim Božijom voljom." Svaki čovjek treba biti potpuno ubijeđen da je šejtan Allahovo određenje i da je to apsolutna pravda, da je Allah tako odredio iz Svoje milosti i mudrosti, a s druge strane, da je sve pod nadzorom Allaha. Na samom početku veoma je bitno shvatiti ove dvije stvari. Zbog čega? Zbog toga što moraš biti svjestan da se ništa ne dešava osim Božijom voljom i određenjem i dozvolom, i tek kad to spoznaš, onda u tvom srcu neće biti mjesta ni za paniku, ni za strah, ni za pesimizam, već će biti ispunjeno vjerom u Boga, koja će te, ako Bog da, sačuvati.
I sada se ponovo vraćamo na pitanje zašto je Allah ostavio šejtana: Zašto ga je Allah ostavio da nam smeta, da nas nagovara da činimo loša djela, da nam došaptava i da nismo rahat sve do Sudnjega dana? To je ono što ću pokušati da u kratkim crtama pojasnim.
Prva stvar jeste da šejtan postoji i njegovo nagovaranje, došaptavanje, nekad može da bude korisno za nas. Neko će upitati: "Kako može da bude korisno za nas?" Može da bude korisno! To ne znači da ti trebaš da sarađuješ s njim, već kad šejtan nešto čovjeku došaptava, kad ga na nešto nagovara da radi, ustvari u čovjeku budi neka čudna osjećanja. Jer, svaki od nas ima priliku da učini dobro ili da učini loše. Navest ću vam primjer. Ako pogledaš nekoga kome je Allah dao imetka, dao mu neku dunjalučku blagodat, šejtan ti priđe i počne došaptavati: "Ah, vidi kako je ovome dato." U tebi se tada rađa osjećaj, pa ćeš ili reći: "Hvala Allahu što mu je Allah dao, da mu Allah dadne berićeta u tome, a i meni ako je hajr za mene, pa da budem ovako dobar kao on", ili će to šejtanovo došaptavanje izazvati u tebi zla osjećanja, mržnju, ljubomoru i zavist, da poželiš da mu bude oduzeto to što ima. To znači da šejtanovo nagovaranje ili napadanje nekad u nama budi dobro, samo od nas zavisi kako ćemo da to prihvatimo, kako ćemo da razmišljamo i kako ćemo da postupimo.
Druga stvar jeste da šejtan nagovara ljude na ono što je loše. Ali, da nije šejtana, ne bi se razlikovalo dobro od zla, dobar čovjek od lošeg čovjeka, već bi svi ljudi mislili da su dobri, svi bi ljudi mislili da je dobro sve što rade. I zato Uzvišeni Allah kaže da šejtan služi da se odvoji dobar od lošeg čovjeka, pravi vjernik od lošeg ili od nevjernika. Kao primjer za to možemo navesti učenike u školi: neki su redovni, slušaju, rade domaće zadatke, spremaju se da odgovaraju, dok su neki nemarni, ne dolaze na časove, ne uče. Zamislite kada u takvoj školi ne bi bilo ispita ni ocjena, kada bi svi iz škole izašli puni energije, svi govorili da su dobri i odlični. Takav je slučaj i sa šejtanom: Allah ga je dao kao ispit, da se pokaže ko je dobar, a ko je loš.
Šejtan kao Allahovo stvorenje navodi čovjeka da se bori, da radi, da se trudi, ali kako će čovjek postupiti, to nije do šejtana, nego upravo do čovjeka. Šejtan samo nagovara čovjeka, a čovjek ima izbor da li će ga poslušati. Vjernik, musliman, u svakoj prilici izgovara: "Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim", a kad ustane, i kad krene i izađe iz svoje kuće izgovara: "Bismillahir-Rahmanir-Rahim". Dakle, vjernik i kad hoće u kupatilo, zna šta treba da kaže; kad izađe iz kuće, zna šta treba da kaže; kad obuče nešto, zna šta treba da kaže, i tako redom. Ustvari, da bi se zaštitio od šejtana, čovjek konstantno spominje svog Gospodara. S druge strane, i kad učini nekakvo nevaljalo djelo, kada popusti i dozvoli da ga šejtan nagovori, čovjek se prisjeti grijeha, pa se onda i kaje zbog grijeha, žao mu je što je to učinio, i onda traži oprost od svog Gospodara. Ustvari, sada ti šejtan može biti pomagač na putu do Allaha ako budeš ispravno shvatio suštinu njegovog postojanja i svrhu u svom životu.
Činjenica da šejtan postoji i da je na ovom dunjaluku, jasno nam govori da ovaj dunjaluk nije vrijedan. Zamislite da je ovaj dunjaluk bez šejtana, ljudi bi ubrzo pomislili da je džennet. Allah je dao šejtana na ovom dunjaluku koji te stalno dira i napada, i zato, kada ti se desi nešto loše, trebaš reći: "Ah, da! Ovo je dunjaluk, nema mira na njemu, uvijek problemi." I zato je Allah upravo i dao da shvatiš da ovaj dunjaluk nije džennet, nije džennet za vjernika jer na Zemlji na kojoj su i dobri i loši ljudi, zlo i dobro, na Zemlji gdje ima šejtana, to nije vječni život za vjernika muslimana. Vjernik shvata da je ovo samo jedna stanica i da se treba pripremati i ići ka drugom mjestu -- Džennetu, a u Džennetu nema dobrog i lošeg. U Džennetu su samo dobri. U Džennetu nema mjesta za šejtana i zato ustvari šejtan nama jasno pokazuje i izvlačimo pouke da ovaj dunjaluk nije vrijedan i da shvatamo stvarnost i suštinu ovog dunjaluka.
I zadnje, šejtan je pogriješio i pokazao neposlušnost kada je odbio Allahovu naredbu da Ademu učini sedždu i Allah ga je prokleo i udaljio iz Svoje milosti. To nam ukazuje na posljedice grijeha. Šejtan je na početku bio od Allahovih pokornih robova i blizak svome Gospodaru, ali zbog nepokornosti i oholosti, Allah ga je prokleo. To nama vjernicima kazuje da treba da budemo svjesni posljedica svojih grijeha. A mi, nažalost, često nismo takvi. Zamislite kad bi nam sad neko rekao: "Onome ko jutros nije klanjao sabah bit će odsječena jedna ruka, a ako nije klanjao ni podne, bit će mu odsječena i druga ruka!" -- tada bi svi redovno klanjali. "Ti koji si pogledao u nešto što je haram, izgubit ćeš vid! Tebi koji si nešto loše progovorio, jezik će biti odsječen!" -- svi bi se toga čuvali. To su posljedice grijeha. Ali mi, nažalost, činimo grijehe i čak smo uvjereni da nećemo snositi nikakve posljedice, da je sve dobro, a zapravo nije dobro. U suštini, kada se vide posljedice grijeha? Na Sudnjem danu ponajviše. I zato ti treba da si svjestan da su posljedice grijeha jako opasne, a primjer ti je šejtan kojeg je Allah u Kur'anu spomenuo za poruku i pouku svima nama.
Molimo Allaha, džellešanuhu, prije svega da nam On podari pravi iman, da shvatimo šejtana kao zlo, ali ne kao apsolutno zlo, jer u njemu ima dobra, što smo pojasnili, da nam šejtan prije svega bude opomena da se udaljimo od grijeha i da nam olakšava da budemo pokorni svome Gospodaru, da shvatimo da se šejtan konstantno bori i trudi da bude uspješan i da izađe kao pobjednik u ratu koji je objavio čovjeku. I na kraju čovjek treba da se čuva da ne pogriješi kao što je šejtan pogriješio jer će u tom slučaju snositi posljedice svojih grijeha kao što ih snosi i šejtan.
Hatib: Dr. Enver-ef. Omerović
(Hutba je održana krajem augusta 2022. godine u džamiji Dobrušanka, opština Istok, Kosovo.)