Septembar -- mjesec novih izazova

Pred nama je još jedan septembar. Početak nove školske godine, izazovi kako za roditelje tako i za našu djecu. Posebno za mališane, koji prvi put sjedaju u školske klupe i kreću sitnim koracima u trku života. Učenje traje cijelog života. Koliko smo mi naučili u životu dosad, koliko smo svoju djecu spremili i pripremili za jedan novi početak, novi ali kontinuirani, koji traje i stalno se nadograđuje? Svakodnevno se oko nas događaju nemili događaji, sve češće slušamo o ubistvima i samoubistvima u svojoj okolini, a korijen svega toga krije se u odgoju i konstantnoj izloženosti mladih neprimjerenim sadržajima u medijima i na društvenim mrežama. Koliko se dosad puta spomenuo internet i koliko se samo ukazuje na njegovo bespuće? Nije samo šteta koju ostavlja na intelekt i pažnju djece tema koja vas treba zabrinuti. A treba i to, jer djeca su samo mali ljudi, i ono što pojedinima od nas može izgledati čak i simpatično (neke izjave, izljevi ljubomore ili bijesa), to u perspektivi može donijeti velike probleme. Naša djeca su poput vode, zauzimaju oblik posude u koju ih uspete, a ta posuda, taj kalup smo mi. Mala su i poput neispisanih stranica, a te stranice ispisuje iskustvo koje svaki dan stječu. Ono čemu su djeca izložena njihova je realnost i normalnost. Ako djecu prepustimo internetu, onda ne možemo očekivati da budu kakva su djeca kojoj se posveti dvadeset četiri sada u sedmici. Tik-Tok izazovi, stranice neprimjerenog sadržaja, sve to ostavlja trag na dušama i umovima naše djece. Ali to nije sve, u tom bespuću vreba toliko opasnih ljudi, cvjetaju pedofilija i dječija pornografija. Nemojte biti zavarani da to ne postoji u nas, da smo daleko od toga. Nemojte ne biti upoznati i s tim, da sa djecom ne pričate o tim opasnostima. To su strašne stvari za pomisliti, da, teško je naći riječi primjerene za razgovor o tome sa svojom malom dječicom, ali još je strašnije biti žrtva! Predatori vrebaju, umotani iza lažnih profila i u igricama koje vam djeca igraju online. Edukujmo jedni druge! Svojoj djeci pojasnite opasnosti razgovora sa strancima, da ne smiju davati svoje podatke nikome, da nikog kući ne dovode bez vašeg znanja, da se nikad ni s kim kući ne vraćaju ukoliko im vi baš niste rekli da će ta i ta osoba doći po njih i da je nastavnik obaviješten, da ne vjeruju ako im neko kaže da je mamin ili babin prijatelj, da taj i taj ne može doći pa će on ili ona da ih povezu... Predatori prate svoju žrtvu i čekaju trenutak, a nekad i djeluju impulsivno. Kući se ne ide mračnim ulicama niti prečicama taman da su deset puta bliže. Broj policije i svojih roditelja moraju znati napamet. Tražite od razrednih starješina da se o tome priča i ponavlja kao što se ponavlja o mitozi i mejozi ili Pitagorinoj teoremi. Roditelj mora zaslužiti povjerenje svoga djeteta. Djeca nas se nikad ne smiju plašiti, jer djeca imaju evolucijski instinkt da traže utjehu od roditelja onda kad su uplašena. Ako se plaše roditelja ako pogriješe, to je za njih jako zbunjujuće i nanosi im štetu i stres u doživljavanju sebe samih i traženja pomoći ako je trebaju. Nemojte da vaša djeca traže pomoć na drugom mjestu ili od stranaca, ta pomoć nikad nije besplatna. Naučite ih tome! Vaša djeca će doći i u osjetljivi period predpuberteta, puberteta i postpuberteta. Pripremajte se za razgovore s njima. Ne imajte tabu teme, jer ako im vi ne kažete ono kroz što prolaze, saznavat će na druge načine. Spriječite konzumaciju energetskih pića. Štetna su za njihov organizam, uništavaju im jetru, ali i nervni sistem koji je ionako doslovno okupan u hormonima u tom periodu. To doprinosi bijesu, frustraciji i žestokoj agresivnosti. Učite svoju djecu da čitaju, vodite ih u biblioteke i na mjesta gdje se uči. Čitajte, imajte uvijek makar dvije knjige na čitanju. Budite primjer svojoj djeci, primjer onog što želite da budu i postanu. Djeca su poput materijala koji treba iskrojiti u savršeno odijelo, pa dobro razmislimo o svakom svom potezu prije nego što napravimo rez. Čuvajmo svoju djecu i jedni druge, jer samo zajedno smo jači i ne možemo biti nadjačani.