El-Muhasibi, Allah mu se smilovao, kazao je: „Ako Iblis spozna da si oprezan i da brineš o stanjima u kojima se nalaziš, on te neće nagovarati na gibet i na laž, jer zna da se ti takvih stvari kloniš. Međutim, on će pokušati da te spoji s tvojim prijateljem, pa nakon što budete spominjali Allaha, on će vam uljepšati bespotreban govor i dunjalučke ljepote, pa kada se upustite u to, onda će vam uljepšati gibet. Pa ako vas dvojica budete od onih koji su obazrivi prema grijesima, onda će vam šejtan prići i gibet donijeti kao nešto čime se vi srdite u ime Allaha ili ste zaprepašteni pa negirate određenu stvar kod onoga koga ogovarate. S druge strane, ako niste obazrivi, onda ćete ogovarati u srdžbi i ljutnji kako biste uzvratili onome ko je vas spomenuo ili jednog od vas, dok će drugi to odobravati.“
Šejtan, da nas Allah zaštiti od njega, na putu pozivanja u stranputicu koristi skrivene spletke, precizne strelice, opake obmane kojima neistinu prikazuje u liku istine. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Jedna od šejtanskih spletki jeste i svakodnevno opsihravanje razuma. Niko nije siguran od ove spletke, osim onih koje Allah odabere. Šejtan čovjeku uljepšava neko šetno i loše djelo sve dok mu ga ne prikaže kao najkorisnije djelo. Također, udaljava ga od korisnog djela tako što mu ga prikaže kao nešto veoma štetno. Koliko je samo ljudi opsihreno ovim sihrom? Koliko li je samo srca ovaj sihr odvojio od islama, imana i ihsana? Šejtan je opsihrio razume da bi naposljetku te opsihrene ljude bacio u ponor raznih strasti i raznovrsnih mišljenja i na taj ih način uputio putevima teške zablude. On im je širk prikazao kao veličanje, kufr u svojstva Gospodara Uzvišenog kao kreposnost i suzdržanost, ostavljanje naređivanja na dobro i zabranjivanje zla prikazao im je kao ljubav prema ljudima i lijepo ophođenje prema njima. Suprotstavljanje Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, poslanici prikazao im je u liku pokornog taklida (slijeđenja) i poslušnosti prema onima koji su učeniji.“ (Igasetu-lehfan, 1/176-177, sažeto) Mnogo je šejtanskih spletki koje su gotovo nevidljive ili pak jako dobro kamuflirane za mnoge muslimane. Nesvjesni štete koju ova ružna djela donose, mnogi vjernici praktičari čine ova djela. Uz dovu Uzvišenom da nas sačuva i zaštiti od skrivenih šejtanskih spletki, u nastavku ćemo navesti neka od tih djela.
Gibet – ogovaranje
Opće je poznata činjenica da ogovaranje spada u zabranjene stvari, kao što Uzvišeni Allah kaže: „Ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“ (Prijevod značenja El-Hudžurat, 12) I pored toga što postoje jasni dokazi koji zabranjuju gibet, šejtan je mnoge obmanuo i gibet im prikazao u lijepom svjetlu pa su zapali u ovaj grijeh. Zbog velike proširenosti ovog grijeha, učenjaci su upozoravali na njegovu opasnost, pa ćemo stoga navesti neke izreke učenjaka u vezi s ovim pogubnim grijehom.
El-Muhasibi, Allah mu se smilovao, kazao je: „Ako Iblis spozna da si oprezan i da brineš o stanjima u kojima se nalaziš, on te neće nagovarati na gibet i na laž, jer zna da se ti takvih stvari kloniš. Međutim, on će pokušati da te spoji s tvojim prijateljem, pa nakon što budete spominjali Allaha, on će vam uljepšati bespotreban govor i dunjalučke ljepote, pa kada se upustite u to, onda će vam uljepšati gibet. Pa ako vas dvojica budete od onih koji su obazrivi prema grijesima, onda će vam šejtan prići i gibet donijeti kao nešto čime se vi srdite u ime Allaha ili ste zaprepašteni pa negirate određenu stvar kod onoga koga ogovarate. S druge strane, ako niste obazrivi, onda ćete ogovarati u srdžbi i ljutnji kako biste uzvratili onome ko je vas spomenuo ili jednog od vas, dok će drugi to odobravati.“ (Er-Ri‘aje, str. 315)
Ibn Dževzi, Allah mu se smilovao, kaže: „Koliko je onih koji ne ogovaraju muslimane, ali kada se u njihovom prisustvu neko ogibeti, njihovo srce je radosno. Oni su grješni na tri načina zbog ovoga:
● prvo, radost koju je osjetio zbog grijeha koji je počinio onaj koji je ogibetio,
● drugo, radost što se gibete muslimani i
● treće, on nije negirao grijeh koji je počinjen u njegovom prisustvu.“ (Telbisu Iblis, str. 142)
Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Ogovaranje se ponekad realizira kroz prizmu vjere i valjanosti, pa tako neko kaže: ‘Ja nemam običaj da nekog spominjem osim po dobru, niti volim da gibetim i lažem, nego samo želim da vas obavijestim o stanju tog i tog’, da bi onda kazao: ‘Tako mi Allaha, on je siromah’, ili kaže da je dobar čovjek, ali pri sebi ima to i to. Možda čak i kaže daleko mu kuća od naše, da Allah oprosti i njemu i nama. Ovome je namjera bila da umanji vrijednost onoga koga spominje, a sve to kroz prizmu vjere i valjanosti. On pokušava da prevari Allaha s ovim kao što vara ljude. Vidjeli smo mnogo ovakvih i njima sličnih. Poneke ljude zavist navodi na gibet i oni spajaju između dvije odvratne stvari: gibeta i zavisti. Ako oni nekog pohvale, na svaki način će pokušati da omalovaže tu osobu kroz prizmu vjere i čednosti, da li kroz gibet ili kroz zavist. Poneki ogovaraju iz čiste zabave i igre kako bi druge nasmijali i vrijeme u besposličarenju provodili. Poneki gibete kroz začuđenost i kažu: ‘Čudim se tom i tom kako ne radi to i to! Kako je onaj mogao zapasti u takvo nešto?’ Spominje njegovo ime iz čuđenja. Poneki pokazuju saosjećajnost i govore kako ih je ražalostilo to što se desilo tom i tom. Onaj ko ovo sluša, pomisli kako je on stvarno osjećajan, međutim njegovo srce je ogrezlo u bezobzirnosti, a kada bi mogao, rekao bi on i mnogo više ili ga čak spomenuo kod njegovih neprijatelja kako bi se oni naslađivali nečijom nesrećom. Sve ovo i još mnogo drugih zasigurno su najopasnije bolesti srca.“ (Medžmual-fetava, 28/122)
Ako razmislimo o riječima ovih učenjaka, zapazit ćemo da je i naš svakodnevni život prepun spomenutih negativnosti. Molim Allaha da nam olakša i pomogne.
Ispravni prethodnici bili su daleko od gibeta, a Abdullah b. Vehb, Allah mu se smilovao, govorio je: „Zavjetovao sam da ću postiti jedan dan svaki put kad nekog ogibetim, pa sam gibetio i postio. Zatim sam odlučio da udijelim jedan dirhem svaki put kad nekog ogibetim. Iz ljubavi prema dirhemima, ostavio sam gibet.“ (Sijer e'alami-Nubela, 9/228.) U komentaru ovih riječi, Zehebi kaže: „Ovako su, tako mi Allaha, postupali učenjaci i ovo su plodovi korisnog znanja.“ (Sijer e'alami-Nubela, 9/228.)
Samokritikom i samoponižavanjem do pohvale
Jedna od skrivenih šejtanovih spletki jeste da šejtan obmane čovjeka te on počne kritizirati i ponižavati samog sebe nastojeći tako steći pohvalu i lijepo mišljenje ljudi. Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: „Postoji jedna veoma specifična stvar, a to je da čovjek ponekad kudi samog sebe među ljudima, a time želi da ljudi misle kako je on skroman i na taj način postiže da ljudi imaju lijepo mišljenje o njemu i da ga hvale. Ovo je jedna veoma skrivena tačka rijaluka (pretvaranja) na koju su ispravni prethodnici upozoravali.“ (Mealim fi suluk, str. 92) Neki ispravni prethodnici su kazali: „Kada ne bi bilo hvale radi, kudio bih samog sebe pred vama.“ (Imam Ahmed, Ez-Zuhd, str. 312)
Kuđenjem dunjaluka do dunjalučkog cilja
Još jedna skrivena šejtanska spletka jeste da šejtan mnoge obmane pa kude dunjaluk zbog nekog dunjalučkog cilja, kao onaj koji kudi dunjaluk zato što nije uspio ostvariti nešto na njemu. Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, upozoravao je na ovu stvar te kazao: „Ne osvrći se na one koji kude dunjaluk zbog nekog dunjalučkog razloga, jer mnogi kude dunjaluk zato što nisu uspjeli ostvariti nešto na njemu. Mnogi kritiziraju dunjaluk zbog neke nevolje koja ih je zadesila, a ne zbog ahireta, a najgore kuđenje jeste da se njime pozabavi u odnosu na ahiret.“ On dalje kaže: „Onaj ko se posveti asketizmu ne tražeći time ahiretsku nagradu, učinio je sam sebi medvjeđu uslugu jer na taj način niti pomaže izgradnji dunjaluka niti doprinosi ahiretu.“ (Medžmual-fetava, 20/148-150, sažeto)
Na koncu, naša je obaveza osujetiti šejtanske spletke i podučiti se vjeri kako bismo činili dobra djela i stekli korisno znanje i na taj način pribjegli Allahu i kod Njega tražili utočište od šejtanskih napada: „Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđanja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš.“ (Prijevod značenja El-Mu'minun, 97-98) Moramo biti odlučni u robovanju Allahu, dželle šanuhu, jer je odlučnost u pokoravanju Allahu put koji vodi ka upotpunjenju imana i ustrajnosti u činjenju dobrih djela. S druge strane, olakšava nam borbu protiv šejtana prokletog koji svojim skrivenim spletkama vreba one čija su srca neodlučna u robovanju Uzvišenom Allahu.