Kad se pozovu svjedoci na Sudnjem danu, najljepša pohvala koja će ti biti izrečena bit će pohvala o tome da je tvoj hod ovim svijetom bio obasut plemenitim djelima koja su koristila onima u stanju potrebe. Najviše će te radovati saznanje da si bio poput kišne kapi, koja, gdje god da padne, budi nadu, širi bereket, ulazi u srca ljudi i uljepšava svijet svojim rahmetom, baš poput proljetne kiše koja budi uspavanu i mrtvu prirodu, pa joj unosi boju i miris, te postaje mjesto nastanka novog života.
Ti treba da žudiš da postaneš milost koja je darovana, iščekivana pomoć za kojom vape ranjene duše, svjetlo koje rasvjetljuje tmine i cigla koja upotpunjuje veličanstvenu građevinu. Poput blagog povjetarca, unosiš blagost u živote ljudi i ostavljaš u njihovim srcima tragove čije ih dubine čine istinski sretnim, posebno ona srca koja su dugo bila slomljena. Zar ne vidiš koliko ljudi tragaju za srećom u životu, za duhovnim ispunjenjem i smislom života!? Koja god osoba tvrdi da ne treba sreću, da ne žudi za osjećajem zadovoljstva i smirenosti, takva osoba prvo sebe laže, a onda i sve druge, i vjerovatno nije dovoljno hrabra da prihvati činjenicu da se jedina istinska sreća krije u pokornosti Allahu.