Menu

Smiraj srca

Tema AkidaČitanje 14 minuta

Smiraj srca cilj je i težnja svakog čovjeka. Nema čovjeka koji ne želi da živi smireno i spokojno, sretno i uspješno. Većina ljudi griješi u odabiru puta do ovakvog stanja, griješe u načinima i razlozima smirenosti srca! Ulažu i troše svoje imetke, provode svoje živote, ali nažalost, na pogrešan način. Taj put ne dovodi do rahatluka, smirenog i spokojnog srca, sretnog života, već naprotiv, put koji su odabrali, vodi do nesreće i na dunjaluku i na ahiretu, tegobnog dunjalučkog i ahiretskog života, rastresenosti i uznemirenosti njihovih srca. Smiraj srca ima svoje razloge i pokazatelje. U tekstu ćemo spomenuti ono što najviše, nakon Uzvišenog Allaha, pomaže vjerniku muslimanu u otklanjanju njegovih briga.


Čvrsta vjera, iz koje proizlaze brojna dobra djela

Nije to vjera iskazana pukim riječima, već vjera koju potvrđuju mnogobrojna dobra djela. Uzvišeni Allah rekao je: "Onome koji čini dobra djela, bio on muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (Prijevod značenja En-Nahl, 97.) Onome ko bude istinski vjerovao pa činio mnogobrojna dobra djela, njemu Uzvišeni Allah garantira lijep život. Međutim, lijep život nije život tijela: uživanje i provođenje života u tjelesnim užicima! Ne! Lijep život je u istinskom životu srca. Ovo tijelo nije stvoreno osim da se duša i srce smjeste u njega, osim da sluša zahtjeve i naredbe srca, jer je srce vladar cijelog tijela, upravlja svim organima ljudskog tijela. Stoga, ukoliko srce bude živjelo u rahatluku, sreći, smirenosti i spokojnosti, živjet će i cijelo tijelo. Ali, ukoliko srce bude patilo, neminovno će patiti i cijelo tijelo. Srce je osovina sretnog i nesretnog života, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Zar u tijelu nema jedan organ – ako je on zdrav, zdravo je i cijelo tijelo, a ako se on iskvari, iskvarit će se i cijelo tijelo?! Zar to nije srce?!” (Buharija, 52, Muslim, 1599.)

Zato popravak srca mora da bude jedan od naših najvećih ciljeva! Srce i njegov popravak bili su cilj svih poslanica, Allahovih objava! Uzvišeni Allah nije poslao nijednog poslanika, ni vjerovjesnika izuzev zbog popravke ljudskih srca! Nijedan vjerovjesnik nije došao da poduči ljude kako da uljepšaju svoj izgled, svoja tijela, kako će stjecati i gomilati imetak, kako će proizvesti ovo ili ono... Ne, jer ako to ljudi i ostvare u svom životu na ovom svijetu, šta će im koristiti ako im srca budu iskvarena?! Zar Uzvišeni Allah nije rekao: “Toga Dana imetak i potomstvo ništa neće koristiti! Koristit će samo čisto srce onome koji dođe s njim pred Allaha!” (Prijevod značenja Eš-Šu‘ara, 88-89.)

Na Sudnjem danu koristit će samo čisto srce iz kojeg proizlaze dobra djela! Zato se moramo posvetiti izgradnji i popravci onoga što će nam koristiti. Čime čistiti srce? Čime smiriti srce? U čemu je život srca? Kako da srce osjeti rahatluk i sreću? Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji vjeruju i čija se srca s Allahovim spomenom smiruju, a zar se, uistinu, s Allahovim spomenom srca ne smiruju?!“ (Prijevod značenja Er-Ra‘d, 28.) Srca se ne smiruju imetkom! Imetkom se smiruju oči, džepovi i računi, ali se srca njime često uznemire i na lomaču stave! Srca se ne smiruju lijepom i ukusnom hranom! Njome se smiruju stomaci, zadovoljavaju strasti i prohtjevi, ali se srce često upropasti! Srca ne nalaze smiraj osim u zikru, spominjanju Uzvišenog Allaha, odnosno spoznaji i čvrstom vjerovanju u Allaha, subhanehu ve te‘ala.

Stoga vjera islam, Kur’an i sunnet posebno stavljaju akcenat na iman, njegovo postizanje i njegovu izgradnju, činjenje dobrih djela. Znajmo i budimo ubijeđeni: ako ne bude imana, ako ne bude dobrih djela, nema ni sretnog života, znaj da ćeš živjeti na dunjaluku u azabu, patnji prije negoli se budeš kažnjavao na ahiretu. Onaj koji griješi, osjeća tjeskobu u prsima, neprestano je okupiran brigama, živi teškim životom. Tako mi Allaha, kada bi imao dunjaluk i sve što je na njemu, milione i milijarde, stanovao u najraskošnijim vilama i dvorcima, vozio najskupocjenija auta, jeo najukusniju hranu, ukoliko ne bude pokoran svome Gospodaru, on će živjeti teškim i tegobnim životom. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Onaj ko se okrene od sjećanja na Mene, od Moga spomena, od Moje Knjige, pa, on će zasigurno tegobnim životom živjeti.” (Prijevod značenja Taha, 124.) Također je rekao Uzvišeni Allah: "Koga Allah želi da uputi, On njegova prsa učini prostranim za islam; a koga želi u zabludi da ostavi, On srce njegovo učini tjeskobnim i opterećenim kao kad čini napor da na nebo uzleti." (Prijevod značenja El-En‘am, 125.) Neki postupci, savjeti i smjernice postići sreću, smirenost i živjeti u rahatluku jeste i sljedeće:

Ne žalosti se zbog onoga što te prošlo

Znaj da žaljenje za dunjalukom koji te zaobišao neće ga povratiti! Žaljenjem za njim samo ćeš se dodatno opteretiti. Pa, ukoliko želiš da živiš smireno i spokojno, u sreći i rahatluku, ne žali za onim što te prošlo. Budi ubijeđen da ono što te mimoišlo, to nikako te nije moglo zadesiti i ono što te zadesilo nikako te nije moglo mimoići. Znaj da tvoju nafaku niko drugi osim tebe ne može pojesti i znaj da niko drugi neće raditi tvoja djela za ahiret. Time smiri svoju dušu, ne žalosti se, već odlučno kreni naprijed. Ovo je upravo jedna od velikih kur’anskih smjernica. Uzvišeni Allah rekao je: „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko – da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce!“ (Prijevod značenja El-Hadid, 22-23.)

Ne raduj se dunjalučkim dobrima koja su ti data

Ne žalosti se za onim što te prođe od dunjaluka, ali isto tako ne raduj se pretjerano ni onome što postigneš od dunjaluka. Ti ne znaš je li u njemu tvoje dobro. Ti ne znaš konačnicu onoga što je u tvojim rukama, šta ti se želi njime. Zar nije Uzvišeni Allah rekao: „...i vi nešto volite, a ono je zlo za vas! Allah zna, vi ne znate!“ (Prijevod značenja El-Bekare, 216.) Šta je rekao narod Karuna kada je izašao pred njih u svom punom sjaju, u najljepšem izgledu, najskupocjenijoj odjeći, ukrašen najskupocjenijim nakitom, obmanut svojim imetkom koji se čuvao u tako velikim riznicama da su samo ključeve od njih nosila skupina snažnih mladića? Kada su toliko veliki bili ključevi, koliko li su onda bile velike riznice, a pune blaga?! Oni iz njegova naroda koji su živjeli i čeznuli za dunjalukom, svoja srca vezali za dunjaluk, rekli su: „Ah, da je i nama ono što je dato Karunu! Doista je on presretan, njemu je uistinu dato veliko dobro!“ (Prijevod značenja El-Kasas, 79.) Međutim, istinski vijernici koji su žudjeli za Allahom i Allahovom nagradom koja je bolja i vječna, rekli su Karunu: „Ne raduj se pretjerano, jer uistinu, Allah ne voli one koji se pretjerano raduju!“ (Prijevod značenja El-Kasas, 76.) I šta se desilo sa Karunom: „I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.“ (Prijevod značenja El-Kasas, 81.) Zato, ne raduj se pretjerano! Ako ti Uzvišeni Allah ukaže neku blagodat na dunjaluku, razmisli o tome. Znaj da Uzvišeni Allah daje dunjaluk i onome koga voli, ali i onome koga ne voli. Međutim, din – vjeru daje samo onome koga voli.

Kada ti dođe imetak, obračunaj se, pogledaj u svoja djela, ako budeš na dobru, imanu i brojnim dobrim djelima, a došao ti je imetak, tada se zahvaljuj Allahu, ne raduj se pretjerano, nego se zahvaljuj Allahu, to je nagrada za tebe još na dunjaluku. Međutim, ako ti dođe imetak, a ti si na stranputici, pokaj se Allahu jer u takvom stanju imetak može da bude samo dodatno iskušenje za tebe. Ukbe b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada vidite da Allah nekom čovjeku daje od dunjaluka ono što on i voli, a on je u grijesima, onda znajte da je to samo postepeno zavođenje.'' (Ahmed, Taberani u Kebiru, Bejheki u Šuabu, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-džami‘u, 561.)

Ne razmišljaj, ne brini o onome što bi ti se moglo desiti sve dok se ne dogodi

Mnogi ljudi razmišljaju o pojedinim problemima, a oni su daleko od njih. Brinu se šta ako mi se desi ovo, šta ako mi se desi ono... žive problem, a problema nigdje. Sami sebi otežavaju, umišljaju da su u problemu.

Ne obećavaj da ćeš učiniti ono što nisi u mogućnosti ispuniti

Obećanje je ugovor: kada obećaš, tada sklapaš ugovor da ćeš dotično i učiniti. Prije obećanja imaš izbora, niko te ne prisiljava, ali nakon obećanja, na koje si sam sebe prisilio, nemaš više izbora, moraš ga ispuniti. Zato prije negoli obećaš, dobro promisli jesi li doista u mogućnosti to i učiniti ili ne. Sklopljeni ugovor se mora ispuniti, ako ga ne ispuniš, zapadaš u jedno od djela licemjerstva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za licemjera: ''Kada obeća – iznevjeri.'' (Buharija, 33, Muslim, 59.)

Ne kori drugog za nešto što se možda nalazi i pri tebi

Pojedini ljudi gledaju u tuđe mahane, a svoje zaboravljaju. Srdi se, ljuti se kada vidi drugog kako griješi, a i on sam griješi. Nema čovjeka da ne griješi. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Svi Ademovi potomci su grješnici...'' (Ibn Madže, Ibn Hibban, Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihul-džami‘u, 4515.) Prvo trebamo sebe popravljati, pa onda druge. Prvo treba sebi zabraniti, pa onda drugima, gledati u svoje mahane, a ne u tuđe. Da se muslimani ovako ponašaju, da popravljaju prvo sebe, svoje mahane, stanje muslimana bilo bi mnogo bolje. Nažalost, većina današnjih muslimana gleda samo tuđe mahane, dok svoje zapostavljaju. Allah se smilovao imamu Maliku koji je rekao: „Zapamtio sam ljude u Medini koji nisu bili poznati po svojim mahanama, ali su se pozabavili tuđim mahanama, pa su postali poznati i po svojim mahanama! I zapamtio sam ljude u Medini koji su bili poznati po svojim mahanama, ali se nisu bavili tuđim mahanama, već su se pozabavili (ispravljanjem) svojih mahana, pa su prestali biti poznati po njima!“

Ne traži da budeš nagrađen za ono što nisi uradio

Pojedini ljudi žele da budu pohvaljeni za ono što nisu uradili. Kada se pojedini od njih hvale za takvo nešto, smješkaju se i prešućuju. Trenutno im je lijepo, ali kada se sazna za njih, bit će prezreni i odbačeni. Takvo ponašanje ne dovodi do istinskog rahatluka srca. Čisto srce ne priziva sebi ugled makar ga i posjedovao. Imam Šafija, radijallahu anhu, rekao je: “Ljudi najvećeg ugleda jesu oni koji ne znaju za svoj ugled.” (Bejheki u Šuabu, 8263.) Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: „Ugled i veličinu našli smo u skromnosti i blagosti.“ (Gazali u Ihjau, 3/343.) Čisto srce radi i skriva svoja dobra djela! Kada bude pohvaljen, odbija hvalu od sebe, ugled i hvalu pripisuje drugima. Ali, onaj koji priželjkuje da se svako djelo pripiše njemu, da je on inicijator svakog djela, onaj koji priželjkuje da se za sve pita, onaj koji tvrdi da najbolje zna i sl., takva osoba će brzo nakon prividnog ugleda postati omražena i odbačena od većine, pa će živjeti u tegobi, daleko od rahatluka i smirenosti.

Ne priželjkuj strastveno da posjeduješ dunjalučka dobra koja posjeduju imućniji od tebe

Budi zadovoljan onim što ti je Uzvišeni Allah dao. Radi halal posao, na dozvoljen način traži opskrbu, moli Uzvišenog Allaha da ti dâ ono što je najbolje za tebe i tvoju vjeru, moli Gospodara za opskrbu koja će biti razlog poboljšanja tvoje vjere. Uzvišeni Allah rekao je: ''I ne pružaj pogled ka ljepotama ovoga svijeta, koje Mi dajemo kao užitak raznim sortama nevjernika da ih time na kušnju stavimo. Nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.'' (Prijevod značenja, Taha, 31.) Allahov Poslanik, sallallah alejhi ve sellem, rekao je: „Gledajte u one koji su ispod vas, a ne gledajte u one koji su iznad vas (po materijalnom položaju)! Tako ćete bolje vrednovati Allahove blagodati koje vam je podario!“ (Muslim, 2963.)

Uzvišenog Allaha molim da nas učini Svojim dobrim vjernicima, onima koji će Mu biti zahvalni na svakom stanju, koji će biti zadovoljni Njegovom odredbom pa da i On Uzvišeni nama bude zadovoljan! Sva hvala pripada samo Njemu Uzvišenom, neka su salavat i selam na vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.