Bračne relacije jedna su od najosjetljivijih tema današnjice, počevši od toga da li smo se opredijelili pričati o općem islamskom gledištu na tu temu ili smo otišli na fikhske – šerijatske pravne propise braka. Ovaj kratki tekst neće, zapravo, tretirati ni jedan ni drugi aspekt, ali će nas podsjetiti na zapostavljene činjenice i ljepote koje jedna muslimanka može postići kao supruga, i to uzorita supruga. Nije to samo ona supruga koja je uspješna u svom domu, niti ona koja će svojim primjerom biti inspiracija drugim ženama oko sebe, nego je to ona čiji će primjer slijediti njene kćerke i kćerke njenih kćerki, jer je to lančano povezana nit, a koja može, doista, utjecati na nekoliko generacija nakon nje.
Veoma često, zapravo, imamo želju da ostavimo trag na ovom svijetu koji će svijetliti i biti uočljiv i nakon naše smrti, slati nam dobra djela na naš ahiretski konto, no često zanemarimo da smo u mogućnosti postići takvo što u svojoj kući, u očima i srcima onih nijemih posmatrača, a to su naše kćerke, čiji će budući bračni odnos i status uveliko zavisiti od toga kakve su prizore gledale u svom roditeljskom domu.
Zasićenje pričom o tome kakva supruga treba biti
Najčešća konstatacija današnjice koju ćete čuti iz usta žena koje praktikuju vjeru, glede teme o braku i uloge supruge, jeste: “Zašto se samo priča o tome kakva supruga treba biti, zašto se ne priča o tome kako da se ophodi suprug?”
Da li je razlog za to što se, ponekad, osjetimo neugodno kad slušamo o temama o kojima znamo da pravimo određene pogreške, pa se pronađemo u tome ili je do toga što zaboravimo jednu veoma opasnu i zastrašujuću informaciju, koju nam je ispričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao, a molim vas, nemojte je nikad zaboraviti: “Zaista Iblis postavi svoj prijesto iznad vode, potom pošalje svoje vojske, pa mu od njih bude najdraži onaj ko izazove najveću smutnju. Jedan od njih dođe i kaže: ‘Učinio sam to i to’, a on mu odgovori: ‘Ništa ti nisi uradio naročito.’ Zatim dođe drugi i kaže: ‘Nisam ga (čovjeka) ostavio, sve dok ga nisam rastavio od njegove supruge.’ Tad ga Iblis približi sebi i kaže: ‘Divan li si ti!’” (Muslim)
Jasno je, nakon hadisa koji smo upravo pročitali, da je Iblisovim pristalicama stalo da impresioniraju svog nadređenog i učine ga zadovoljnim smutnjama koje će napraviti između supružnika, koji podlegnu tome, ali oni nikad ne mogu biti jaki i uspješni koliko može biti uspješno dvoje ljudi, dvoje Allahovih robova koje veže čvrsta veza i ugovor sklopljen pred Stvoriteljem, Onim koji je obećao da će supružnicima pokloniti ljubav i samilost, budu li radili prema preporukama Uzvišenog.
Uzvišeni kaže: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vaše vrste, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21)
Ma koliko se njihove vojske i podanici trudili da ne razočaraju Iblisa, svog vođu u nedjelima i zlu, vjernici su neko koga Allah pomaže, a Iblisove vojske i podređeni nemaju pomagača osim samih sebe.
Ko zavređuje najveće poštovanje
U životu uvijek imamo nekog prema kome smo dužni usmjeriti posebnu pažnju i dati prvenstvo u dobročinstvu, ali i u položaju. Kao djeca, dužni smo poštovati roditelje i lijepo se ophoditi prema njima, ali i njihovom mišljenju dati prvenstvo ukoliko nas u tome ne ugrožavaju; kao komšije, dužni smo stvarati lijepu i ugodnu harmoniju sa komšilukom u čijoj smo blizni nastanjeni; kad smo u radnom odnosu, dužni smo povinovati se nadređenom, poštovati ga i lijepo se odnositi prema njemu, jer, ipak, od toga nam zavisi posao, što je prirodno, ali i njegovoj odluci dati prvenstvo nad našom, ukoliko ne narušava ili ugrožava naš status. Tako je i u braku.
Da, ukoliko se nađemo u situaciji da je naš status ugrožen, tad posežemo za rješenjima koja je Zakonodavac propisao i stvari se, tako, prije ili kasnije, dovedu u red.
Međutim, kad je u pitanju naša uloga supruge, ubijedili su nas da je poštovanje supruga, davanje mu mjesta koje mu je Allah dao i lijep odnos prema njemu, te davanje prvenstva njegovoj riječi, onda kad ne narušava niti jedno naše pravo i bračnu ili životnu komociju, zapravo potlačenost.
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku nije dozvoljeno da učini sedždu drugom čovjeku, a da je to dozvoljeno, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu, zbog veličine njegovog prava nad njom.” (Ahmed, hadis je vjerodostojan.)
Razumu je nelogično da nemamo problem s tim da nam je šef na poslu nadređeni, pa i onda kad nas tretira suprotno pravdi i umanjuje naš značaj i trud koji ulažemo, jer, naš cilj je iznos koji će se na kraju mjeseca smjestiti na bankovnom računu i riješiti materijalne segmente koji čine naš život, a da, s druge strane, imamo problem s tim da je u jednoj porodici, suprug onaj koji je naš pastir, vođa naše porodice, nas samih, a i naših potomaka, a što nam na ahiretskom kontu donosi mnoštvo dobrih djela, povećanih deredža, Allahovog zadovoljstva i ahiretske idile, pa, čak, daje nam mogućnost da biramo džennetska vrata koja želimo, a ima li veće počasti od te?
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako žena bude klanjala pet propisanih namaza, postila mjesec ramazan, čuvala svoj spolni organ i pokoravala se svome mužu, ući će u Džennet na koja god vrata bude željela.” (Ahmed, hadis je vjerodostojan.)
Analizirajući zašto žene vjernice danas odbijaju prihvatiti superiornost supruga u šerijatu, shvata se da su mnoge vjernice odlučile zauzeti stav suprotan šerijatu zbog određenog broja muškaraca koji se prema svojim suprugama ponašaju, također, sa stavom suprotnim šerijatu. Prihvatile su formulu: ko mene kamenom, ja ću uzvratiti sa više njih. Požurile su u tome jer nisu sagledale način na koji je šerijat regulisao i sankcionisao one koji uzimaju njihova prava.
Šerijat je propisao način na koji se postupa kad nam neko čini nepravdu
Ako nam je Allah dao neko pravo, dao nam je i načine kako da povratimo ta prava ukoliko nam se oduzmu, no, nikad, ali baš nikad ne smijemo da sumnjamo u Uzvišenog Zakonodavca i neprikosnovenost i pravdu svega što je propisao u Svojoj plemenitoj vjeri i objasnio kako da mi to posložimo u našim životima.
Ukoliko nam taj neko, doista, uzima prava ili narušava nešto od onoga što se ne bi smjelo narušiti, postoje koraci kako zaštititi svoja prava, no to nije tema ovog teksta. Cilj ovih redaka je da shvatimo kako je šerijat jasno posložio prioritete, odredbe i smjernice, no, onda kad se one ne ispoštuju sa bilo čije strane, tad se poduzimaju koraci rješavanja poremećenog sklada, a ne poseže se za tim da se negira šerijatski tekst na tu temu, ili da se nalazi mahana Allahovim smjernicama, što predstavlja opasnost za naš iman, a u što, nadati se nesvjesno, veoma često upadamo. Zato, sljedeći put kad vidiš da neko podsjeća supruge na lijep odnos prema mužu, nemoj reći: “Ali to tako ne treba, jer mene moj suprug ne poštuje.” Ako tebe tvoj suprug ne poštuje, uzima ti prava koja ti je Allah dao, a tiču se života, zdravlja, vjere ili bilo čega drugog od tebi zagarantovanih prava, to ne znači da ti ne trebaš poštovati njega, da ti trebaš činiti zulum njemu, da trebaš pozivati druge da ne poštuju svoje muževe jer je tebe Allah iskušao nečim, nego znači da je vrijeme da potražiš rješenja za svoju situaciju, pa će Allah dati da se sve skladno i lijepo posloži. Govoreći o rješavanju problema supružnika, Uzvišeni kaže: “A ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten” (En-Nisa, 35).
Ako islam budeš živjela kako Allah želi od tebe, Allah će ti dati život kakav ti želiš za sebe
Robovi smo savršenog Gospodara, naš šerijat je savršeno uređen, kompatibilan je sa svim vremenima i prostorima, odnosi se na sve ljude i svakome je pružio garanciju njegove sreće i sklada i na dunjaluku i na ahiretu, ukoliko ga se budemo pridržavali, no, mi ga se, iako nam je to teško priznati, ne pridržavamo onako kako Allah želi od nas, nego ga korigujemo shodno ličnim shvatanjima, ponekad shodno društvenim normama i tokovima ili očekivanjima ljudi od nas, te onda upadnemo u šejtanovu zamku, istog onog šejtana što se trudi zadovoljiti svog nadređenog, što rezultira neskladom u našim životima.
Tvoj suprug može biti tvoj najbolji prijatelj, tvoja snaga, a tvoj Džennet zavisi od njega
Kao što nije prirodno da u radni odnos stupamo sa stavom da ćemo mi kao radnici biti direktori svom direktoru, ubrzo ćemo iskusiti šta znači prolaziti neugodnosti na poslu, a potom i izgubiti posao. Jer, normalno je da u jednom takvom konceptu ima direktor, upravno tijelo, ali ima i onaj koji radi u njegovom timu. Samo tako jedna uspješna radna atmosfera može dovesti do procvata firme, jer, niko od nas ne bi želio raditi tamo gdje su svi direktori. Možda će neka od čitateljki upravo osjetiti stisak u prsima sa poređenjem podređenog i nadređenog na poslu, sa brakom. Da, to sam željela reći. Oslobodimo se kompleksa da je tu nešto sporno. Mi smo muslimanke. Allah je tako za nas odabrao. Tako je za nas najbolje. U braku je muž nadređeni, žena podređena i žena muslimanka toga ne treba da se stidi, jer ona u suštini zna da je to tako, samo su je ubijedili da to zaboravi. Ali, kad je neko napadne ili udari, ne ide se udarati ona, nego čeka da je zaštiti muž. Ako je neko napadne fizički ili psihički, mnogo joj znači da njen muž stane u njenu zaštitu jer je jači. Ako joj je potreban smiraj, traži ga u njemu. Ako joj je potrebno utočište koje ljudi mogu pružiti, najprije ga čeka od njega, jer je prirodno da je suprug taj koji će joj ga dati više nego iko drugi. Potom, potomstvo gradi skupa s njim i kad, kasnije, djeca odbiju poslušati bilo šta od roditeljskih odredbi, uvijek će očeva riječ presuditi da se povuče linija, jer je prirodno da je tako. Pa čak, zove muža kad joj treba odvrnuti jako zavrnutu flašu, jer je on jači, ako ćemo šaljivo predstavljati ono što se i bez predstavljanja jednostavno zna i podrazumijeva. I ovako možemo nabrajati još mnogo stranica, ali za to nema potrebe jer svaka žena je toga svjesna, samo je drugi ubijede, pa to prestane biti. A te druge ubijedi onaj gore, sa početka ovog teksta, kojem je cilj da zadovolji svog Iblisa, pa nas još ponižava na način da mi zadovoljavamo njega, a okrenemo glavu od toga da zadovoljimo svog Uzvišenog Gospodara. Međutim, čim se ovog sjetimo, a hoćemo, jer šta drugo očekivati od Allahovih robinja, stvari će početi da se vraćaju izgubljenom skladu.
Ah, ta uzorita supruga!
Nikad ne zaboravimo da nije sramota biti podređen nekome. Svi smo podređeni nekome. Hiljade onih zbunjenih žena što se bore za prividne slobode i same su podređene i vezane u okove mnogo više nego što će toga biti i svjesne. A mi smo podređene onome koga je Allah odabrao, da nam nakon Njega bude nadređeni u ljudskom smislu, no, zauzvrat nam je pružio ono što će to velikodušno nagraditi, a upravo za ulogu uzorite supruge slijedi jedna takva nagrada.
Uzorita supruga uskoro postaje ispunjena i smirena jedinka, žena, majka. U njenoj kući živi druga jedinka, žena, kćerka, koja će taj niz nastaviti na svojoj porodici. Oko nje žive druge jedinke, žene, prijateljice, koje će u njoj vidjeti uzor da ispravna shvatanja preslikaju na svoje primjere. I tako se popravlja društvo. Tako se, na koncu, povećava broj onih koje će birati džennetska vrata, pa ući kroz ona koja im se dopadnu i požele. Ah, velike li časti!