“Uspjet će samo onaj ko dušu očisti”

Uzvišeni Allah poslao je Svoje poslanike i vjerovjesnike i pojasnio im prirodu njihove misije. Stavio im je u obavezu veličanstvene ciljeve od kojih su najuzvišeniji pozivanje cijelog čovječanstva u priznavanje Allahove jednoće, tevhida, i obožavanje samo Njega.

Svemoćni Allah pojasnio je u surama El-Bekara, Alu Imran i El-Džumua pojedine ciljeve slanja Svojih poslanika i vjerovjesnika.

Uzvišeni Allah rekao je: “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El-Bekara, 129.) Ibrahim, alejhis-selam, nakon što je završio gradnju Bejtullaha, Allahove kuće, Kabe, sa svojim sinom Ismailom, alejhis-selam, uputio je ovu dovu, a Svemogući Allah uslišao je njegovu dovu i poslao Muhammeda b. Abdullaha, poslanika i vjerovjesnika cijelom čovječanstvu. I naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Ja sam dova Ibrahima.” (Ibn Asakir, hadis je vjerodostojan)

Također, prethodno spomenuti ajet pojasnio je određene ciljeve slanja Allahovih poslanika i vjerovjesnika: kazivanje Allahovih ajeta, podučavanje Knjizi i mudrosti i čišćenje.

Plemeniti Allah podsjeća Svoje robove na Svoje blagodati, a jedna od najvećih su Njegovi poslanici i vjerovjesnici koji dostavljaju ljudskom rodu Njegovu milost i Objavu. Uzvišeni Allah rekao je u tom kontekstu: “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi” (Alu Imran, 164). Iz samog teksta ajeta uviđaju se isti ciljevi slanja poslanika i vjerovjesnika, spomenuti u suri El-Bekara, sa nešto drugačijim redoslijedom.

Isto tako, Uzvišeni Allah u suri El-Džumua spomenuo je iste ciljeve koje je spomenuo u suri El-Bekara i Alu Imran: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi” (El-Džumua, 2).

Neki ciljevi poslanice

Uzvišeni Allah spomenuo je tri cilja poslanice u prethodno navedenim ajetima:

Prvi:

Drugi:

Treći:

Da li je čišćenje duše važno?

Čišćenje duše ili tezkija važno je i zato što je to jedan od ciljeva poslanice. Allah je poslao Svoje poslanike i vjerovjesnike da očiste i odgoje ljudske duše Objavom. Nemoguće je da Gospodar svih svjetova i Onaj Koji najbolje poznaje ljudske duše, pošalje Svoje izaslanike sa drugorazrednim i sekundarnim stvarima. Stoga, tezkija je jedno od načela i postulata islama. I nikako nije na stepenu pohvalnog i dobrovoljnog i bogougodnog djela.

Također, ljudska priroda ima nasušnu potrebu za čišćenjem i odgojem duše. Svaki čovjek sastoji se od tijela i duše. Tijelo je u osnovi stvoreno od zemlje i upravo iz nje se i hrani. U toku konzumiranja plodova zemlje prolazi kroz različite faze razvijanja, da bi u određenoj fazi dostigao ljudsku zrelost. Svaki čovjek registruje signale tijela, glad i žeđ, a potom se tome odaziva, što je ujedno i prirodno. Jer, ako se ishrana zapostavi, tijelo će postati neuhranjeno, slabo, mršavo ili će ga zadesiti smrt.

Prethodno spomenuto može se primijeniti i na ljudsku dušu, s tim da se ona hrani Objavom, zbog svoje veze sa Allahom. Duša u toku svoga hranjenja Objavom prolazi kroz razne faze čišćenja, odgoja, oplemenjivanja i u jednom trenutku dostiže vrhunac ljudskoga savršenstva. Duša kao i tijelo odašilje signale gladi i ako im se ne odazove, zadesi je neuhranjenost, slabost, mršavost ili pak smrt.

Duševna glad

Svaka osoba osjeti glad i žeđ tijela. Reaguje na signale tijela i to je očito. Međutim, da li svaka osoba reaguje na duševnu glad i njene signale? Vjernici, učeni i upućeni reagovat će na duševnu glad, iako je ta pojava nevidljiva, jer oni zahvaljujući svom imanu poznaju svoju nutrinu i stanje duše i ukoliko se ne odazovu pozivu duše, može se desiti jedno vrlo opasno stanje ili situacija, a to je potpuno razvijeno i zdravo tijelo nasuprot zapuštene, neuhranjene, prljave pa čak i mrtve duše. A da li je poenta u razvijenom i zdravom tijelu ili pak u čistoj duši? Nema sumnje da je poenta u čistoj i odgojenoj duši iako je važno i razvijeno i zdravo tijelo.

Uzvišeni Allah jedino se u plemenitom Kur’anu zakleo sa jedanaest uzastopnih zakletvi u suri Eš-Šems. Zašto? Allahov govor je važan i bez zakletvi, a kakva mu se tek pažnja treba predavati kada se u njemu navede zakletva? Bila bi dovoljna i jedna zakletva a kamoli jedanaest uzastopnih zakletvi.

Allah se zakleo Svojim uzvišenim stvorenjima, Svojim znamenjima i Svojim plemenitim bićem: “Tako Mi Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca kada ga prati, i dana kada ga vidljivim učini, i noći kada ga zakloni, i neba i Onoga Koji ga sazda, i Zemlje i Onoga Koji je ravnom učini, i duše i Onoga Koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini” (Eš-Šems, 1–8).

Allah se svim tim zakleo da naglasi nešto vrlo važno: “Uspjet će samo onaj ko je (dušu) očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Eš-Šems, 9–10).

Allah se zakleo da musliman i muslimanka neće uspjeti bez tezkije, tj. čišćenja duše. A izbor je prepušten nama.

Zdravo, čisto, i bolesno srce

Uzvišeni Allah rekao je: “...na Dan kada nikakvo blago, a ni sinovi neće od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 88–89). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Znajte da u svakom tijelu ima komad mesa, pa kada je ono zdravo, zdravo je cijelo tijelo, a kada je bolesno, bolesno je cijelo tijelo. To vam je, znajte, srce.” (Buhari)

Kur’anski ajeti i poslanički hadisi ukazuju na postojanje zdravog, bolesnog i mrtvog srca, odnosno stanje sljepila srca.

Zdravo srce je srce čisto od sumnje u Allahovu jednoću i proživljenje nakon smrti, čisto od mnogoboštva, novotarija, sumnje, sklonosti zlu, ustrajnosti u novotarijama i grijesima, i ono je usmjereno sunnetu. Da bi srce bilo čisto, potrebno je da bude ispunjeno svime što je suprotno onome što ga čini bolesnim, dakle, potrebno je da bude ispunjeno ihlasom, iskrenošću, znanjem, čvrstim vjerovanjem, ljubavi prema dobru, ljubavi prema slijeđenju Allahove Upute, i da njegova strast slijedi ono što je došlo od Allaha. (Tefsirut-Taberi, Tefsiru Ibni Kesir i Tefsirus-Seadi)

Uzvišeni Allah pojasnio je duševno stanje munafika, dvoličnjaka: “Njihova srca su bolesna” (El-Bekara, 10). Mufesiri su protumačili bolest sa bolešću strasti i sumnje, odnosno neispravnog vjerovanja u Allaha i Njegovog Poslanika. (Tefsirut-Taberi, Tefsiru Ibni Kesir i Tefsirus-Seadi)

Uzvišeni Allah, isto tako, spomenuo je duševno stanje Benu Israila: “Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili” (El-Maida, 13). A okrutno srce je svako srce na koje ne utječe vaz, opominjanje, zbog njegove okrutnosti i tvrdoće. I njemu ne koriste Allahovi ajeti i opomene, podsticanje ne izaziva kod njega nadu, a ni zastrašivanje strah. Štaviše, njihovo duševno stanje bilo je onako kako je to opisao Sveznajući Allah: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi...” (El-Bekara, 74)

Poznato je tefsirsko pravilo: “Poenta je u uopćenosti termina kur’anskih ajeta, a ne u posebnosti povoda objave ajeta”, što bi značilo da se prethodno spomenuto ne odnosi samo na Benu Israil, već obuhvata i nas, islamski ummet.

Sveznajući Allah pojasnio je istinsko sljepilo: “...ali, oči nisu slijepe, već srce u grudima” (El-Hadždž, 46). Sljepilo srca podrazumijeva sljepilo u pogledu Istine, tako da ne vidi Istinu kao što slijepa osoba ne vidi vidljive stvari. (Tefsirus-Seadi)

Uporedo šerijatsko znanje i odgoj duše

Sveznajući Allah znao je da će se čovječanstvo uputiti na Pravi put, uporedo i zajedno sa šerijatskim znanjem i odgojem duše. Zbog toga je oboje propisao i učinio ih jednim od ciljeva slanja Svojih poslanika i vjerovjesnika.

Šerijatsko znanje, samo po sebi, nije dovoljno, već mora biti popraćeno čišćenjem i odgojem duše. Znanje je materijal, a duševno čišćenje posuda. Šerijatsko znanje ne koristi ako srce nije čisto i oplemenjeno. Posuda, srce, mora biti u stanju duševne čistoće, da bi moglo prihvati Objavu i znanje.

Čišćenje prije ukrašavanja

Islamski učenjaci rekli su da se duša čisti i da se iz nje odstranjuje ono što je štetno prije njenog ukrašavanja, uljepšavanja i kićenja. Duša se mora očistiti od svakog vida bolesti prije nego što se pokuša odgojiti i ukrasiti, uljepšati i okititi islamskim ahlakom, karakterom.

Na koji se način vrši sadnja određene kulture? Prvo se provjeri kvalitet zemlje, da li je uopće plodna, potom se iz nje odstrani korov, insekti. Dobro se isfreza, potom se zasije prvoklasno sjeme, doda đubrivo, sistem navodnjavanja, nadgleda se, a onda se očekuje plod. Da li bi koristilo prvoklasno sjeme u neplodnoj zemlji? Da li bi koristilo prvoklasno sjeme bez prvobitne obrade zemljišta?

Upravo tako ljudska duša zahtijeva čišćenje, a potom odgoj. Allah da nas sačuva od neplodnog i močvarnog zemljišta, i da nas sačuva od bolesnog, tvrdog, surovog, slijepog i mrtvog srca. Jer, pojedine duše zaista trebaju dobro frezanje.

Zastupljenost duševnog čišćenja

Postavlja se vrlo logično i racionalno pitanje: Koliko je čišćenje duše zastupljeno u našim životima? Da li je zastupljeno srazmjerno stjecanju šerijatskog znanja?

Čišćenje duše mora biti zastupljeno u našim životima kao i stjecanje šerijatskog znanja ili čak i više. Jer, ako ne bude takav razmjer, bojati se da znanje postane teret na plećima osobe, koje će jednoga dana zbaciti sa svojih pleća. I svjedoci smo primjera, muškaraca i žena, popuštanja u vjeri nakon stjecanja šerijatskog znanja i prakticiranja vjere. I na kraju, važno je spomenuti da pripisivanje ispravnom pravcu nije garancija za duševnu čistoću i odgoj. Istina je da je to jedno sredstvo, ali nije i jedino.