Dok je učiteljica na tabli ispisivala nešto, đaci su u grupama ulazili u učionicu i spremali se za početak časa. Amina najviše voli čas vjeronauke. Svaki put vrlo pažljivo sluša sve o čemu govori učiteljica, a onda sve to ispriča svojim ukućanima: roditeljima i bratu. Nestrpljivo je čekala da učiteljica završi s pisanjem i da vidi o čemu će to danas da razgovaraju na času vjeronauke. Na tabli su bile napisane samo dvije riječi: “svjetlo” i “tama”.
Amina je bila jako zbunjena i ništa joj nije bilo jasno. “Zašto pričamo o svjetlu i tami na času vjeronauke?”, mislila je Amina.
Na trenutak je učionicom vladala tišina, a onda se iz posljednje klupe začu: “Tama – to je ono kad je potpuni mrak. Moja nena ponekad kaže: ‘Pogledaj kako je tama, ni prst pred okom se ne vidi.’”
“Tama je kad nema svjetla”, dodade Asija.
“Kad uđeš u sobu i upališ svjetlo, onda nestane tama. Znači, da bismo otjerali tamu, treba nam svjetlo”, dopuni Fatima.
“Bravo! Upravo tako, draga djeco. Tama je nedostatak svjetlosti. A s pojavom nekog izvora svjetlosti, nestaje tama”, zaključi učiteljica. “Mi ćemo danas govoriti o čovjeku kojeg je Uzvišeni Allah poslao da ljude izvede iz tame na svjetlo. Prije njegovog dolaska narod Meke živio je u tami zablude i neznanja. Obožavali su kumire i kipove koje su sami klesali u kamenu, pa je došao on da ih izvede iz tog neznanja i poduči da je samo Allah Bog, te da se samo Njemu trebaju klanjati, a da od svojih kumira nemaju nikakve koristi. Prije njegovog poslanstva vladali su zulum, nasilje i nepravda. Ljudi tada nisu voljeli kad im se rodi žensko dijete, bogati su zlostavljali siromašne, jači su mučili i otimali od slabijih, Arapi su sebe smatrali boljim od crnaca. Ovaj čovjek je onda uspostavio pravila koja važe za sva vremena i generacije, po kojima nema prednost crnac nad bijelcem ili Arap nad nearapom. I podučio nas da je kod Allaha najbolji onaj koji je najbogobojazniji. Njegovim dolaskom Meka je postala grad svjetlosti, a on je poslat kao milost i svjetlost čovječanstvu od Uzvišenog Allaha. A ako vam još kažem da je rođen one godine kad je Ebreha s vojskom i slonovima krenuo da sruši Kabu, sigurna sam da ćete odmah znati o kome ćemo to danas da pričamo”, osmjehnu se učiteljica.
Naravno, svi su već odmah znali da se radi o posljednjem Poslaniku, alejhis-selam, ali od uzbuđenja i radosti Amina viknu: “O Muhammedu, alejhis-selam!”
“Baš tako! Danas ćemo da pričamo o posljednjem Božijem poslaniku i Allahovom miljeniku, o siri – rođenju i životu Muhammeda, alejhis-selam. Odmah na početku želim vas podsjetiti da, kad god čujete ime Muhammeda, kažete ‘sallallahu alejhi ve sellem’, jer nas je on podučio da na svakog ko na njega donese selavat, melek donese deset salavata i selama. Pa radujmo se selamima i salavatima meleka!”, zaključi učiteljica.
Amina je nebrojeno puta čula priče o rođenju Poslanika, alejhis-selam. Slušala ih je u dugim zimskim noćima koje bi provodila na raspustu kod djeda i nene. Često joj je i babo prije spavanja pričao priče iz djetinjstva posljednjeg Poslanika, alejhis-selam. Ali, iako je sve te priče iz sire skoro do detalja znala, vrlo rado ih je iznova slušala, pa je i učiteljicu s pažnjom pratila. Iz ovih priča uvijek nešto novo nauči. Evo, i danas je naučila zašto se za Poslanika, alejhis-selam, kaže da je izveo čovječanstvo iz tame u svjetlo. A i vjeronauka je njen omiljeni predmet u školi.
A ti, kad god čuješ ime posljednjeg Božijeg Poslanika, ne zaboravi da doneseš salavat i selam na njega, sallallahu alejhi ve sellem.