Čuvanje esencijalnih životnih vrijednosti prijeko je potrebno jer su to najveća dobra nužna za čovjeka i njegov častan i dostojanstven život. Pored potomstva i časti, u te vrijednosti ubraja se i imovina. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude ubijen čuvajući imetak...”, a u drugoj predaji stoji: “Kome bespravno nasrnu na imetak, pa se suprotstavi i bude ubijen, on je šehid.” (Buhari)
Čak i prije islama, među prvim narodima ovih krajeva, nalazimo da se držalo do očuvanja časti i imetka. Tokom Trećeg ilirskog rata protiv Rimljana, 167. godine stare ere, na mjestu današnjeg Vranduka kod Zenice ugušen je Batonov ustanak. Zbog okrutnosti svojih neprijatelja, kako ne bi bile obeščašćene, žene sa djecom u naručju pobacale su se sa bedema u rijeku Bosnu. (Enver Imamović, Pregled historije Bosne, str. 18)
Islam je došao da upotpuni moralne vrline ljudi tako da su stanovnici ovih krajeva primanjem islama postali još veći borci za očuvanje sebe i svoga.
Jeste li čuli za hrabrost žena mjesta Ostrovica? Kada su austrijski vojnici napali Bosnu, na braniku bihaćke Krajine, kod Kulen-Vakufa, dočekala ih je malobrojna muslimanska vojska. Tu vojsku sačinjavale su i žene koje su oblačile oklope i borile se zajedno sa svojim muževima. U bitki na Bilajskom polju u blizini Kulen-Vakufa, pomognuti pojačanjem koje je stiglo iz Travnika, poražena je austrijska vojska i razbijena njihova opsada. Ova vijest o pobjedi i učešću hrabrih žena Bošnjakinja bila je ogroman moralni podstrek našim trupama koje su se spremale za Banjalučki boj, gdje će ostvariti pobjedu zbog koje ćemo ostati u okviru Hilafeta još 140 godina.
Kada je Berlinskim kongresom Austrija dobila mogućnost da ostvari svoju davnašnju želju da zavlada Bosnom, došlo je do nečega što niko nije očekivao. Novi vladar Bosne bio je uvjeren da će preuzimanje Bosne predstavljati paradnu manifestaciju i da njeni iscrpljeni stanovnici neće pružiti nikakav otpor. Tek poslije tri mjeseca, 70 bitki i mnogih gubitaka, austrijska vojska došla je do Sarajeva. Austrijski vojnici veoma su se iznenadili kad su među braniocima vidjeli i žene, pa čak i djecu. (Enver Imamović, Pregled historije Bosne, str. 120)
Tog dana su Habibu Agić-Arnautović vojnici zaklali nasred ulice jer je pucala i ubila jednog neprijateljskog vojnika. Nije do kraja bila preklana pa se liječila i živjela sve do 1934. godine. Ostala su zapisana imena i brojnih drugih žena heroja koje su branile svoj grad.
Kontinuitet vjerske prakse poslije Drugog svjetskog rata više su očuvale žene negoli muškarci. Dok je u muškim redovima zavladala navika opijanja i javnog konzumiranja alkohola, u ženskom svijetu čuvao se moral, namaz i porodica.
Paradigma žene bosanske
Moderni primjer hrabre Bošnjakinje, žene bosanske, jeste Fata Orlović, naša Nana Fata koja punih devetnaest godina vodi bitku u odbrani svoga. Kada se 2000. vratila u Konjević-Polje našla je svoju kuću u potpunosti srušenu od strane Srba, dok je Srpska pravoslavna crkva u njenom dvorištu izgradila crkvu. Mnogi će reći da od tada počinju njene muke. Iako je bila zastrašivana i pretučena u nekoliko navrata, ipak su od tada prave muke nastupile za one koji su akteri tog nedjela, pokazujući pravo lice svoje izvitoperene pobožnosti. Čak ju je pop Vasilije Kačavenda optužio da širi nacionalnu mržnju. Kad je nisu uspjeli uplašiti, pokušali su je podmititi. Nuđeno joj je 2,5 miliona maraka da odustane od tužbe, što je ona odbila.
Da je na bilo šta od ponuđenog pristala, zamijenila bi trajno prolaznim. Svojom borbom i pobjedom postala je gazija, osoba koja je stala u odbranu svoga i svojom borbom i pobjedom postala je paradigma žene bosanske, čuvajući kontinuitet bosanskih heroina i postajući uzor za sljedeće generacije.