Ovaj broj vašeg i našeg časopisa dolazi nam u mjesecu ramazanu. Sretni smo i zahvalni što najdražeg gosta dočekujemo u blagostanju vjere, zdravlja i okruženi najmilijim, a tužni smo zbog naše braće i sestra u Palestini, ali potpuno ubijeđeni da pobjeda pripada onima koji Allaha obožavaju. Ramazan je radost za srce vjernika, aspekt duhovnog više nego fizičkog. Sreća koju poznaje samo onaj koji posti i čuva svoj post. O koristima posta zaista se u posljednje vrijeme jako mnogo piše i govori, i tom prilikom koriste se mnogi termini koji su postali svakodnevnica, od autofagije, prekinutog posta, posta bez prekidanja dvadeset četiri sata, u ovisnosti o tome ko koliko može da izdrži. I istina, svaki od tih postova, odnosno perioda kad se suzdržavamo od konzumacije hrane i pića, ima svoje dobrobiti. Ali, ima i svoje negativne strane, poput eksperimenta u nekontrolisanim uvjetima. Jer, organizam čovjeka nije napravljen da trpi ekstrem, iako živa glava može podnijeti nekad što ni kamen ne bi mogao. Organizam čovjeka funkcionira ispravno kad je u stanju jedne potpune ravnoteže, kako se u medicini kaže homeostazi. I zato, kad god narušimo ravnotežu na bilo kojem nivou i polju, organizam počinje sa mehanizmima koji ga mogu vratiti u homeostazu. Dešava se da tad crpi i neke naše rezerve, povlači tvari iz drugih depoa, nekad i nauštrb jednog sistema, sve kako bi onaj koji smo ugrozili svojim postupkom doveo u ravnotežu. I onda to opet kalibrira i dovodi do optimalnog -- homeostaze. Kad se taj ciklus toliko poremeti, nastupaju bolesti. Znači, ekstremni prekidi vode i hrane, dugoročno, ili samo neuzimanje hrane (postovi na vodi), a koji se znaju i provoditi po trideset dana uz "nadzore stručnjaka i gurua", iako s početka korisni, nadalje ugrožavaju ljudski organizam. I kako na početku dovedu do detoksikacije jetre i bubrega, tako onda krenu u oštećenje ovih sistema. Jer, ljudski organizam stvoren je da živi s mjerom. Sredinom. Zato je islamski post, post od približno trideset dana, jednom u godini, uz dodatak posta bijelih dana, recimo, tačan omjer i idealno što ljudskom organizmu treba. Michael Mosley je 2012. objavio TV dokumentarac "Jedi, posti i živi duže" i svoj bestseler "Brza dijeta", a oboje je na osnovu koncepta 5:2 isprekidanog posta. "U 'Brzoj dijeti' predlažem oblik posta koji se zove 'vremenski ograničeno jelo'. To se odnosi na obroke u određeno vrijeme, slično obliku posta koji imaju muslimani tokom ramazana. Dokazane koristi ovakvog posta su bolji san, smanjenje opasnosti od nekih tumora", izjavio je autor. Proces autofagije koji se pokreće za vrijeme posta je proces kojim se ljudsko tijelo obnavlja i liječi. Naše ćelije se obnavljaju, one ne budu samo reciklirane, one su izliječene i obnovljene. Post naše ćelije čini zdravim, ćelije duže žive, a samim tim i naš život je zdraviji, kvalitetniji i bolji. Dok unosimo hranu, naša energija troši se na njenu obradu, a u periodu sustezanja od jela, naš organizam se samopopravlja, obnavlja i liječi. S druge strane, iftar je vrijeme radosti postača. I mi u našoj Bosni imamo svoju tradiciju spremanja iftara, sofre su nam bogate, hrana ukusna, raznovrsna. Spremanje iftara jedan je ritual, možemo slobodno kazati. Kuće i haustori mirišu, prave se neka tradicionalnija jela, za koja treba i duža obrada. Imamo zaista slijedove hrane na kojima nam mogu pozavidjeti i najbolji restorani. Ali ipak, kako smo rekli, treba ići umjereno. Dat ću savjet da se jedu manje porcije, da sve slijedove ne iznesemo u periodu do polaska na namaz. Ostavimo malo i za poslije. Hidratacija je najvažnija nakon perioda posta. Unosimo više tekućine. Naši stari dobri hošafi od suhog voća idealna su infuzija za naš organizam. Uz datule poslužujmo i svježe voće i orašaste plodove. A i kolač, naravno obavezan uz naše kahvenisanje, neka ne izostane. Jedimo sjedeći, vratimo se soframa, makar za ramazan, pa ćemo biti u mogućnosti uporediti što je za naš organizam bolje i ispravnije. Dok jedemo sjedeći, zapremina želuca se smanjuje i unosi se manje hrane, dok sjedeći na stolicama ili još gore stojeći, želudac se izdužuje i mi zapravo više jedemo. Ramazan mubarek olsun svim muslimanima i da naredni, inšallah, dočekamo uz Gazu u kojoj u miru iftare naši Palestinci.