El-Asr - Upozorenje na knjigu Beskrajna Svjetlost

Djelo: Beskrajna svjetlost, 1. i 2. tom

Autor: Fethullah Gülen

Izdavači: El-Kalem i IK Hikmet

Prevodilac: Sead Ibrić

Recenzenti: Enes Karić (prvi dio) i Zuhdija Hasanović (drugi dio)

Mjesto i godina izdanja: Sarajevo, 2008. (prvi dio) i 2012. (drugi dio)

Beskrajna svjetlost I i II je knjiga o životu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz pera Fethullaha Gülena. Od svih njegovih do sada prevedenih knjiga na bosanski jezik (od kojih izdvajamo: Nedoumice našeg vremena, Vjerovjesnikov sunnet, Istina o stvaranju i teorija evolucije, Svjetlosti na putu istine, Kur’anska svjetlost na nebu spoznaje, Pozivanje na pravi put), slobodno možemo istaći da je ovo najopasnije djelo, s mnogih aspekata. Istovremeno, ono pruža pomnom čitaocu izvanrednu priliku da se i sam uvjeri u zastranjena učenja ovog džemata i njihovu opasnost.

Obratimo pažnju na reklamu ove knjige u medijima koja ciljano obmanjuje javnost u pogledu naučne vrijednosti samog djela i direktno promovira Gülena kao priznatog svjetskog učenjaka: “Za knjigu Beskrajna svjetlost – Muhammed, a.s., autora M. Fethullaha Gülena, možemo slobodno reći da na najljepši način govori o svim aspektima života Poslanika, s.a.v.s., i da ljudska srca ispunjava ljubavlju prema njemu. Modernom čovjeku nudi rješenja za probleme na vjerskom, sociološkom, psihološkom i ekonomskom planu, te u okviru opisa dešavanja iz perioda Objave u njihov epicentar postavlja upravo Poslanika, s.a.v.s., stavljajući akcenat na iznimni fetanet i mudrost Najboljeg među ljudima, s.a.v.s. Riječ je o djelu koje je prevedeno na više od 30 jezika i koje se koristi kao školski udžbenik u obrazovnim institucijama širom svijeta uključujući i Univerzitet El-Ezher.”

Ova je knjiga nekoliko godina prezentirana javnosti putem Radija BIR, u okviru emisija u kojima je iščitavana, te su oba toma snimljena u audio formatu. Također, po skoro svim gradovima u BiH vršena je neviđena promotivna kampanja u okviru koje su spomenutu knjigu reklamirale mnoge ugledne ličnosti iz IZ-a, profesori, imami, te doktori islamskih nauka.

Nažalost, već na prvi pogled može se primijetiti da je knjiga prepuna iskrivljenih islamskih učenja, akidetskih devijacija, slabih i lažnih hadisa, neutemeljenog te’vila kur’anskih ajeta itd., pa se opravdano postavlja pitanje da li je ona uopće pregledana, i ako jeste, zašto se dopustilo da se među narodom širi ovaj otrov pod plaštom “najbolje sire prevedene na bosanski jezik”?

U nastavku teksta donosimo osvrt samo na neke od najkrupnijih grešaka, te pozivamo cijenjene daije, tragaoce za znanjem, islamske profesore i naučne radnike, da iscrpnije pregledaju oba toma ove knjige i na tom polju objave kompletniji i širi rad.

1. Vjerovanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cilj i svrha postojanja.

“Jer sve što postoji, stvoreno je iz poštovanja prema njemu (Poslaniku, s.a.v.s.). On je uzrok cilja stvaranja svemira. Poznat je hadis-i kudsi u kome se taj cilj pojašnjava riječima: ‘Da nije bilo Tebe, ne bih stvorio svemir’ (Adžluni, Kešfu’l-hafa, 2/214).” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 23-24.)

“Oko svijeće Ahmedova nura,

Okreće se Džibril poput leptira!

Oko ljepote Muhammedova nura,

Okreću se meleci poput leptira!” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 25)

“Tačno u tim danima on, koji je svrha postojanja, odvojio se od ljudi u pećini Hira na brdu koje će Njegov ummet kasnije nazvati Nur, i sa svojim očima uperenim u horizonte očekivao je svitanje spasa.” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 51)

2. Vjerovanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ŽIV, da nije umro i da se ljudi s njim susreću i danas!?

“Možda nekome ovo što govorimo ne izgleda objektivno. Kakva žalost! I pored toga što vidimo kako svakoga dana po četiri-pet mladića svijetlih lica duhovno primi po nekoliko radosnih vijesti od Resulullaha, i što neki govore da imaju vezu s njim u vidljivom svijetu, direktno, bez zavjesa i bez koprena!?

On (Poslanik, s.a.v.s.), sa svojom je duhovnošću, a po nekima i sa svojim prosvijetljenim tijelom, uvijek među nama. Imam Sujuti govori da se otvoreno više od 70 puta lično susreo s Allahovim Poslanikom. Da, on u onom značenju koje mi shvatamo nije umro, već je samo promijenio životne dimenzije. Pogrešno je shvatiti njegovu smrt kao smrt kao bilo kojeg čovjeka. Jer Kur’an čak i za šehide, koji su dva nivoa niže od vjerovjesnika, kaže da ne govorimo da su mrtvi. (U fusnoti se spominju ajeti: El-Bekare, 154, Ali Imran, 169, prim. prir.)

Ako je tako, kako je onda moguće, u značenju koje mi shvatamo, za njega da kažemo da je mrtav? Svakako, možemo reći da je on prešao u druge dimenzije života. Zbog toga, ljudi čiji vidici dopiru do tih dimenzija, njega lično mogu tamo vidjeti. (Ovdje Gülen napominje da postoje ljudi koji poznaju gajb, prim. prir.)

Oni koji su spašeni zatvora tijela i materije i koji su dospjeli do životnog srca i duše, mogu živjeti prošlost i budućnost u isto vrijeme. Eto, ti ljudi tih dimenzija u ovom trenutku sjede pored vas, a ujedno se nalaze koljeno uz koljeno sa Allahovim Poslanikom u sretnom periodu. Neki od evlija koje nazivaju EBDAL u istom trenutku mogu se naći na nekoliko mjesta. A zašto on, koji je sultan svih poslanika, ne bi mogao da se nađe i na Ahiretu i na ovom svijetu, i ispred nas, i ispred meleka, i ispod vjerovjesnika? Nalazi se i naći će se!” (Beskrajna svjetlost, prvi tom, str. 90–91)

3. Pohvala Ibn Arebija i Rumija, čak spominjući da je Ibn Arebi izumitelj električne energije, i pohvala njegovih zabludjelih djela Fususl-hikema i Futuhat-Mekijje

“U tom smislu hazreti Muhammed, s.a.v.s., je odgojio takve ljude i kroz vrata koja je otvorio uzdigao ih do vrha ljudske savršenosti, da čak neki od njih kažu: ‘Ne bi mi se povećalo vjerovanje čak i kada bi se podigla zavjesa gajba.’ (Izvor: Alijju'l-Kari, El-Masnu, str. 149)

Neki od njih su, još dok su bili na ovome svijetu, gledali Najveće prijestolje, neki su, vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, prelazili u trans, dok su neki od njih pretražili tajanstvene dimenzije Kur’ana i sunneta i od njihovih su znakova ispleli čipku. Eto Dželdželutija, eto Nehdžu’l-belaga, eto Mesnevija, Futuhu’l-gajb, eto Fusus i Futuhat!

Jednog dana kada mu se povratila svijest o shvatanju dragocjenosti, Edison je ovako rekao: ‘Ja sam put koji vodi ka pronalasku struje pronašao kod Ibn Arebija u njegovom djelu Futuhat-i mekijje.’ Sa svojim tajnim govorom djelo Futuhat-mekijje je i danas pred nama... Izvesti elektriku, elektrone i sijalicu iz jednog tajanstvenog izraza, iako je kritikovano sa nekih aspekata...! Mislim da je trud egoizma kritikovati neki događaj koji je tako objašnjen! Čovjek do mnogih istinitih činjenica može doći i putem ovakve platforme duhovnog dobročinstva, a i uz pomoć laboratorija i istraživačkih centara. Ako mi nismo došli do tih istina ili nismo mogli doći, onda razlog treba tražiti u neprigodnim idejama, siromaštvu rasuđivanja i slabosti srca, volje i truda...

Ne samo da je teško razumjeti ljude koji su prevazišli doba, kao što su Ibn Arebi, Mevlana, Imam-i Rebbani, i Bediuzzaman, nego je, čak, veoma teško shvatiti i ono što su oni otkrili. Kako ćemo shvatiti jednog hazreti Šah-i Nakšibendija, jednog Ma‘rufa Kerhija, jednog Šazelija, jednog Šah-i Gejlanija, jednog Ahmeda Bedevija ili jednog Šejhu’l-Harranija?

Eto, svi oni su samo učenici u školi hazreti Muhammeda, s.a.v.s. Za nas, oni su genijalci, ali oni su samo niz učenika u školi hazreti Muhammeda, s.a.v.s. Neka mi duša bude kurban tim učenicima! I oni su ašici, koji su uvijek letjeli i okretali se oko njega. Ako su otvorili, onda su to opet učinili putem onoga što su naučili od Allahovog Poslanika. Poput imama Sujutija koji je rekao: ‘Ja sam se u toku svog života 70 puta susreo s hazreti Muhammedom, s.a.v.s., i to ne samo u snu, nego na javi.’ (Izvor: Nebhani, Džamiu keramati’l-evlija, 2/158) Ako su potrčali ka svjetlosti, to je bilo zbog Poslanikove privlačnosti.

Mi smo upali u zatvor trodimenzijskog prostora i zarobljenici smo vremena kao jedne njegove nominalne dimenzije, dok su oni prevazilazeći vrijeme i prostor, u nekoj posebnoj dimenziji, i možda su svakoga dana živjeli zajedno sa hazreti Muhammedom Mustafom, s.a.v.s., licem u lice i koljeno uz koljeno! Čak je jedan od njih ovako rekao: ‘Ako se jednog trenutka ne bih vidio s njim, ja bih bio upropašten. Jer sam cijelo svoje postojanje dužan njemu. Kao što suncokret svoje otvaranje i zatvaranje programira prema Suncu, i ja za svoj život dugujem slijeđenju i spoznaji njega. Kada mi on potone u srcu, znači da sam i završio sa sobom.” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 384–385)

“Ako u nekom mjestu u srca ljudi uđu Abdulkadir Gejlani, Mevlana, Muhjiddin, Imam-i Rebbani i Bediuzzaman, i ako se ta srca okrenu prema hazreti Muhammedu, s.a.v.s., onda to biva u potpunosti svetom snagom koja pripada njemu kao njihovom učitelju.

Hazreti Mevlana je veliki čovjek. (Ostavimo postrani zablude onih koji o njemu govore sa različitih aspekata i to trudeći se da ga stave čak na mjesto našeg Poslanika govoreći da je poslanik toga ili ovoga). Hazreti Mevlana je podigao jedro prema Beskrajnosti i on je jedan od onih velikih mudraca koji je otvoren prema metafizičkom svijetu. Jedinstveni je predstavnik aška – ljubavi, patnje, entuzijazma i iskrenosti...” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 386)

“Muhjiddin Ibn Arebi je upitao Mevlanu: Je li veći hazreti Muhammed, alejhi-selam, koji kaže: ‘O Ti, Znani, nismo Te spoznali kako dolikuje!’ ili Bejazid-i Bistami, koji kaže: ‘Slavljen neka sam, kako sam ja uzvišen!’ Odgovor Mevlane je izvanredan: ‘Čak i ove dvije riječi, pokazuju koliko je naš Vjerovjesnik veći od Bejazida. Allahov Poslanik je imao takvo vrelo duše i spoznaje da je ono bilo poput okeana. Isto kao što okeani ne znaju nikako da se napune i zadovolje, ista je takva i njegova duša. S druge strane, Bejazidova duša je poput ibrika i odmah se napunila.’ Kada je dao ovaj odgovor, Mevlana je bio dijete koje se još igralo na ulici, a Ibn Arebi je njegovu mudrost još tada osjetio...” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 68)

4. Na samom kraju drugog toma navedena je dova koja je protkana širkom. Gülen doziva i moli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ukabuli ovu knjigu i upiše je u dobra djela.

“O, Sultane naših duša! Ti si postao sultan naših duša i neka su naše duše za tebe kurban! Budi ljubazan i primi ovo djelo...!” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 594) Sultan naših duša je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u knjizi ga Gülen često ovako naziva.

5. Evlije su nepogrješive i poznaju gajb.

“Neki od njih su (evlija), još dok su bili na ovome svijetu, gledali Najveće prijestolje, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, neki su vidjeli veličanstveni lik hazreti Džibrila, prelazili u trans, dok su neki od njih pretražili tajanstvene dimenzije Kur’ana i sunneta i od njihovih su znakova ispleli čipku. Eto Dželdželutija, eto Nehdžu’l-belaga, eto Mesnevija, Futuhu’l-gajb, eto Fusus i Futuhat!” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 384)

“Kazati da jedan čovjek teoretski i sudbonosno može počiniti grijeh ne znači da je taj čovjek počinio grijeh. Zbog toga možemo reći da Uzvišeni Gospodar, ukoliko želi, može sačuvati od grijeha velikane i vjerske lidere mimo vjerovjesnika, koji će biti vođe i imami čovječanstvu. Ovo nema ni daleke ni bliske veze sa šiitskim mišljenjem da je imam – vođa bezgrješan. Naprimjer, na pitanje da li Imam Rabbani može počiniti grijeh, svi ćemo odgovoriti da može. Jer Imam Rabbani nije vjerovjesnik i teoretski je moguće da može počiniti grijeh. Međutim, da li je imam Rabbani ikada u svom životu počinio grijeh? Na ovo pitanje odgovor neće biti kao na gore navedeno pitanje. Jer niko nije u mogućnosti da pokaže ili dokaže da je Imam Rabbani počinio ijedan mali grijeh. Znači, mogućnost da počini grijeh ne znači da je počinio grijeh. U tom smislu Uzvišeni Gospodar može zaštititi i ne dozvoliti da počine grijeh Njegovi dobri, odabrani i bliski robovi.

Hazreti Abdulkadir Gejlani je vođa svih evlija i kruna svih velikana. Allah, dž.š., je štitio i čuvao od grijeha ovog velikog islamskog vođu. I doista, u kazivanjima o njemu spominje se sljedeći događaj: ‘Na jevmi-šekk (sumnjivi dan) ljudi su se dvoumili i nisu znali šta da rade, da li će sutra postiti ili ne. Zbog toga su otišli kod jednog evlije da ga upitaju o tome. On im je kazao: –Idite u Gejlan, ove noći se tamo rodilo jedno dijete. Pitajte njegovu majku, ako joj je dijete dojilo mlijeka nakon imsaka (dolaska zore), onda bajramujte, nemojte postiti, a ako nije dojilo mlijeka, onda nastavite s postom! Otišli su i pitali majku djeteta. Žena se požalila riječima: – Ne znam zašto mi ovo dijete danas ne doji mlijeko! Prisutni su joj kazali: – Majko, ne strahuj, ovo dijete nije bolesno, ti si rodila jednog takvog sina da će biti vođa ljudima! I tako su nastavili s postom...’ (Izvor: Nebhani, Džami’u kematali’l-evlija, 2/203)

OVO JE JEDNA PRIČA I ONA SE NE TREBA KRITIKOVATI SA ASPEKTA ŠERIATSKIH DOKAZA.” (Beskrajna svjetlost, drugi tom, str. 28–29)