Januar nam je zakoračio polahko u živote i nekako se čini kao je da 8. decembar 2019. godine bio praktično prije nekoliko dana, kada smo čuli za neki novi virus iz Vuhana koji se munjevito širi našim planetom i donosi strah i velike promjene. Tek stotinu dana od tog decembra cijeli svijet je bio u totalnom haosu: izolacije, kolapsi, maske, zaraženi, umrli, respiratori, krizni štabovi, krize i smjene vlada, kao da nikad više život neće doći na normalno. I nadali smo se da brzo će proći, da će se dogoditi neki od scenarija koji su naučnici predviđali. Ali, virus je ipak ostao uporniji i još uvijek hara svijetom bez obzira na sve naše mjere. Do septembra 2020. godine registrovano je preko 12.000 mutacija ovog virusa. Proteklih dana puni su naslovi mnogih senzacionalističkih časopisa i portala o novom soju koji se širi unutar Velike Britanije.
I na našem području, kao i svakom drugom, dolazi do mutacija i stvaranja novih varijanti virusa jer virusi mutiraju, to je njihova osobina, ali kod nas se, nažalost, to ne prati, niti se genomi virusa sekvencioniraju.
Uz Allahovu pomoć, pandemiju možemo pobijediti samo zdravim razumom. I pridržavati se mjera dok nam ne pristignu prve vakcine (cjepiva).
I konačno, prve vakcine su tu. I to nekoliko vrsta, nekoliko vodećih proizvođača sa testovima i potencijalnim kontraindikacijama. Zasigurno ste čuli već za Pfizer RNK vakcine i Moderninu RNK vakcinu, “oksfordsku” AstraZeneca vakcinu te ruski tip vakcine. Velika Britanija je prva zemlja koja je započela vakcinaciju protiv korone. Najprije se vakcinišu ljudi iznad 80 godina starosti i medicinsko osoblje. Ne postoji opća obaveza na vakcinaciju. I Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je protiv opće obaveze na vakcinaciju. Propisano je ili može se kazati snažno je preporučeno vakcinisanje određenih kategorija i specifičnih zanimanja.
Zbog vrlo kratkog vremena u kojem su nastale vakcine protiv bolesti COVID-19 i s obzirom na to da nema mnogo kliničkih studija, ostavljene su zasad neke sive zone, u kojima pojedine kategorije same procjenjuju između rizika od bolesti COVID-19 i vakcinacije. U toj kategoriji su trudnice i dojilje, jer se ne može sa sigurnošću kazati koliki rizik vakcina nosi za njih. Žene koje su bile uključene u eksperimentalne studije, a u međuvremenu su otkrile da su trudne, nisu dobile drugu dozu vakcine. Nije bilo ispitivanja vakcina na dojiljama.
Iako su vakcine urađene u vrlo kratkom vremenskom periodu, treba imati na umu da su na njihovom pronalasku radili najbriljantniji umovi današnjice iz svijeta virusologije, imunologije, genetike i da su svi potrebni testovi i istraživanja rađeni “u hodu” radi smanjenja čekanja na vakcinu. Ali vakcine koje su odobrili SZO i FDA su vakcine koje su u potpunosti ispitane na dosadašnjim nivoima i ocijenjene kao sigurne za upotrebu. Prate se i bilježe svi pokazatelji i kontraindikacije koje sa sobom nose vakcine. Finalni zaključak nauke i struke je: veća je korist od vakcine nego potencijalni rizik od nje!
Naš region se priprema za vakcinaciju. Što se naše zemlje tiče, još je neizvjestan početak vakcinacije, ali do njega će zasigurno doći makar i sa malim kašnjenjem. Cilj teksta nije bio govoriti o sastavu i tipu ponuđenih vakcina, čisto da se ne pravi neka priča o samom sastavu i pobrojavanju hemijskih stavki, iako se ti podaci naravno imaju i poznaju i do njih se može doći na pouzdanim i certifikovanim stranicama.
Cilj teksta je ukazati na to da je velika sreća što su vakcine stigle, puštene u promet i imunizacija je započela. I mi je strpljivo trebamo dočekati. I iako neće biti obavezna, vakcinacija je jedina savjesna i odgovorna opcija. Vakcinacijom štitimo i sebe i druge, te mislimo na dobrobit onih koji se ne mogu vakcinisati iz opravdanih zdravstvenih razloga.
(Korištena literatura: Arhive SZO, FDA i UNICEF-a)