Allah Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i Allahu zahvaljujte ako, doista, samo Njemu ibadet činite.” (El-Bekara, 172) Naredba u ovom ajetu upućena je samo vjernicima, a u 168. ajetu iste sure, ova naredba upućuje se svim ljudima, općenito: “O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, što je dozvoljeno i lijepo, i ne slijedite šejtanove stope! On vam je, zaista, neprijatelj očevidni.” (El-Bekara, 168)
Naredba je upućena posebno vjernicima, jer oni, ustvari, primaju pouku, i zbog svog vjerovanja, sprovode naredbe, a ostavljaju zabranjena djela. Vjernicima je naređeno isto ono što je naređeno i poslanicima: “O poslanici, lijepim – dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela činite; Ja, zaista, dobro znam šta vi radite!“ (El-Mu’minun, 51)
Zahvalnost koja se spominje u 172. ajetu sure El-Bekara odnosi se na dobra djela i u njemu nije rečeno “što je dozvoljeno”, kao što se to spominje u 168. ajetu, iz razloga što vjernika njegovo vjerovanje sprečava da posegne za onim što nije dopušteno (dok to nije slučaj sa ostalim ljudima).
Allahove riječi: “...ako, doista, samo Njemu ibadet činite”, ukazuju na to da Allaha istinski ne obožava onaj ko Mu se ne zahvaljuje, te da konzumiranje lijepih i dozvoljenih jela vodi ka činjenju dobrih djela, i biva uzrokom njihove ispravnosti.
Zahvalnost na blagodatima koje su nam ukazane obavezno je djelo, jer ta zahvalnost održava blagodati trajnim i povećava ih, dok nezahvalnost prouzrokuje njihov nestanak i gubitak. (Sa’di, Tejsirul-kerimir-rahman)
Zbog toga su učenjaci kazali da je šukr – zahvalnost, ustvari, zadržavanje prisutnog i dolazak do izgubljenog. (Nesefi, Medarikut-tenzil)
Ovim ajetom Uzvišeni Allah obraća se vjernicima koji su potvrdili svoje vjerovanje u Njega i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji samo Njega obožavaju i Njemu se pokoravaju. Spominjući posebno vjernike, Uzvišeni Allah ukazuje im počast i odlikovanost mimo drugih. (Ibn Džerir et-Taberi, Džamiul-bejan; Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur'an)
Allah ne uslišava dove onih koji se hrane haram-imetkom
Koliko je bitno konzumirati samo ono što je ispravno i dozvoljeno, govori nam i činjenica da Uzvišeni Allah ne prihvata dove onih koji Mu se obraćaju, a koriste nešto što je haram.
Potvrdu za to imamo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, Allah je dobar i prihvata samo ono što je dobro. Uzvišeni Allah naredio je vjernicima isto ono što je naredio poslanicima. Rekao je: ‘O poslanici, lijepim – dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela činite; Ja, zaista, dobro znam šta vi radite!’ (El-Mu’minun, 51). A u pogledu vjernika, rekao je: ‘O vi koji vjerujete, jedite dobra kojim smo vas opskrbili i Allahu zahvaljujte ako, doista, samo Njemu ibadet činite!’ (El-Bekara, 172). Zatim je spomenuo čovjeka koji dugo putuje, prašnjav je i raščupan, kako pruža ruke ka nebu i doziva: ‘Gospodaru! Gospodaru!’ Hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i othranjen je u haramu, pa kako da mu se Allah odazove?!” (Muslim)
Zbog čega Uzvišeni Allah ne prima dove ovakvom čovjeku, i pored činjenice da je učinio neka djela koja bivaju uzrokom njenog primanja: bio je na (dugom) putovanju, prašnjav i raščupan, što ukazuje na poniznost, čak je podigao i ruke prema nebesima, i Allaha ustrajno dozivao, ali i pored svega toga, rečeno je: “pa kako da mu se Allah odazove?!”
Dakle, i pored toga što je ispunio uvjete primanja dove, ipak su postojale određene prepreke koje su spriječile da mu se Allah odazove. Na osnovu ovog znamo da konzumiranje harama može biti uzrokom odbijanja naših dova. (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikem)
Prilikom tumačenja 172. ajeta sure El-Bekara, Ibn Kesir kaže: “Konzumiranje dozvoljenog uzrok je primanja dova i ibadeta, dok konzumiranje zabranjenog biva uzrokom odbijanja dove i ibadeta.” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim)
Koristi od halal-zarade i konzumiranja dozvoljenih jela
Navest ćemo nekoliko koristi koje su prouzrokovane zaradom i konzumiranjem dozvoljenih jela, odnosno dozvoljenog imetka:
• To djelo vodi Allahovoj ljubavi i Njegovom Džennetu.
• Ono je uzrok prihvatanja naših dova.
• Donosi berićet u životu, imetku i porodici.
• Ono je uzrok sreće na ovome i uspjeha na onome svijetu.
• Zaradom halal-opskrbe čovjek postiže dostojanstvo, jer živi od rada svojih ruku i na taj način dolazi do dozvoljenog imetka.
Imajući u vidu rečeno, dolazimo do zaključka da je konzumiranje dozvoljenih jela obavezno djelo čije ćemo rezultate, uz Allahovu pomoć, vidjeti još na ovome svijetu.