Dr. Muhammed Jusri, egipatski učenjak, u svom djelu Metnu durretil-bejan fi usulil-iman, na koncizan način, u vidu teza, natuknica i pravila, ukazao je na osnovne postulate vjerovanja muslimana ehli-sunetske provenijencije, želeći na taj način, prvenstveno učenicima i studentima koji izučavaju islamske nauke, ali i drugim muslimanima, olakšati shvatanje i razumijevanje osnova nauke o islamskom vjerovanju. Desetak eminentnih stručnjaka iz ove oblasti u svojim je recenzijama pohvalilo ovo djelo, ukazavši na njegovu vrijednost, konciznost i pojednostavljen prikaz osnovnih postulata islamskog vjerovanja. Slijedi poglavlje koje govori o vjerovanju u Allahove poslanike i o posebnostima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
● U ruknove – temeljne komponente islamskog vjerovanja, ubraja se i vjerovanje u Allahove vjerovjesnike i poslanike, te ubjeđenje da su oni najodabranija Allahova stvorenja. Cjelokupna vjera islam utemeljena je na čvrstom uvjerenju da je vjerovjesništvo Allahovih poslanika nepobitna istina.
● Svaki je pojedinac obavezan vjerovati u sve Allahove poslanike općenito, a u one koji su imenovani u Kur’anu pojedinačno.
● Poreći ili uznevjerovati u samo jednog od njih, isto je kao poreći ili uznevjerovati u sve njih.
● Vjerovjesništvo prethodi poslanstvu, a i jedno i drugo isključivo je dar od Uzvišenog Allaha, tj. ono se ne stječe zaslugama. Svaki je poslanik ujedno i vjerovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.
Komentar:
Shodno mišljenju većine učenjaka, postoji razlika u definiciji poslanika i vjerovjesnika jer je Uzvišeni Allah u Kur’anu, spomenuvši u istom ajetu oba ova termina, indirektno ukazao na tu razliku rekavši: “Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio...” (El-Hadždž, 52). Dakle, da su ova dva termina sinonimi, onda ih Uzvišeni Allah ne bi spomenuo jedan uz drugi, već bi navođenje samo jednog bilo sasvim dovoljno. Nakon što se slažu u tome da su i poslanici i vjerovjesnici od Uzvišenog Allaha dobivali objavu, učenjaci se razilaze u pogledu precizne razlike među njima, a najpoznatije mišljenje o tom pitanju jeste da je poslanik čovjek kojem je Uzvišeni Allah objavio objavu i naredio mu da je dostavi ljudima, dok je vjerovjesnik čovjek kojem je Uzvišeni Allah objavio objavu, ali mu nije naredio da je dostavi ljudima. Shodno ovoj definiciji, poslanstvo je općenitiji i obuhvatniji pojam od vjerovjesništva, pa u tom slučaju svaki poslanik već ima status vjerovjesnika jer mu je Uzvišeni Allah objavio objavu, dok svaki vjerovjesnik nema status poslanika jer mu Uzvišeni Allah nije naredio da tu objavu dostavi ljudima. Iako je ovo mišljenje veoma prošireno i nalazimo ga u mnogim izvorima nauke o islamskom vjerovanju, mnogi su učenjaci s pravom prigovorili ovom mišljenju i naveli nekoliko veoma jakih argumenata kojima opovrgavaju njegovu autentičnost. Prije svega, kažu da je skrivanje objave od ljudi vrsta velike prevare i grijeha, što se ne ni u kojem slučaju ne može povezati sa Allahovim vjerovjesnicima kao najodabranijim Allahovim robovima. Također, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će na Sudnjem danu neki vjerovjesnici sa sobom voditi samo jednog ili dvojicu ljudi, neki će doći sa skupinom, a bit će i vjerovjesnika koji će biti sami, tj. bez ijednog sljedbenika. (Buhari i Muslim) Ovim je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jasno naglasio da su i vjerovjesnici, baš kao i poslanici, pozivali ljude u islam i dostavljali im Allahovu objavu, međutim, i pored toga, nekima od njih nije se odazvao niko, a nekima se odazvala tek nekolicina. Zbog toga, kada je riječ o razlici između poslanika i vjerovjesnika, najispravniji stav o tom pitanju jeste da je poslanik čovjek kojem je Uzvišeni Allah objavio novi šerijat – vjerozakon, te mu naredio da ga dostavi ljudima i poziva ih u njegovo slijeđenje, dok je vjerovjesnik čovjek kojem je Uzvišeni Allah isto tako objavio objavu, ali se nije radilo o novom šerijatu, već bi on samo potvrdio šerijat prethodnog poslanika.● Od svih Allahovih stvorenja, vjerovjesnici i poslanici su najučeniji, najpravedniji, najljepšeg i najpotpunijeg morala i najistinitijeg govora. Ni najveće nevolje nisu ih zaustavile na putu istine, neprijateljske ih spletke nisu pokolebale, niti im umanjile odlučnost na putu dostavljanja poslanice. Za dunjalukom i ovosvjetskim ukrasima nisu žudjeli, plamen strahopoštovanja koje su osjećali prema svome Gospodaru nikada nije jenjavao, a njihove su oči od straha pred Njim stalno suzile. U konačnici, njima su uvijek pripadali pobjeda i lijep završetak.
● Nekima od njih bila su podarena ovosvjetska bogatstva i privilegije, međutim, to ih ni u kojem slučaju nije skrenulo sa puta poslaničke misije, niti je negativno utjecalo na njihov moral. Njihovo ubjeđenje ostalo je besprijekorno kao i njihova apsolutna pokornost Allahu.
● Uzvišeni Allah podario im je mnogobrojne mudžize i natprirodne događaje zbog kojih su u njih i u njihovu misiju mnogi ljudi povjerovali, bez obzira radilo se o onima koji su prisustvovali lično tom događaju ili o onima do kojih je vijest o tome posredno doprla.
● Njihovom smrću nestale su sve njihove mudžize, osim vječne i bezvremenske mudžize, one za koju kažemo da je simbol ponosa i slave, a to je Kur’an plemeniti. Od vremena njegove objave prošlo je više od četrnaest vijekova, međutim, njegova je nadnaravnost još uvijek aktuelna. Vrijeme nezaustavljivo prolazi, ali njegov se sjaj konstantno povećava, prolaze noći i dani, godine i vijekovi, ali niko nije donio ni jednu jedinu suru sličnu kur’anskoj, niti će je donijeti, pa makar se u nastojanju da to učine i ljudi i džini udružili i jedni drugima priskočili u pomoć.
Posebnosti Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem) i naše dužnosti prema njemu
● Uzvišeni je Allah vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, posebno odabrao i učinio ga posljednjim vjerovjesnikom, a njegovu Objavu posljednjom poslanicom. Rekao je Svevišnji Allah: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna” (El-Ahzab, 40).
● Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je svim ljudima: “Mi smo te poslali baš svim ljudima...” (Sebe, 28), ali i svim džinima: “A tebe smo (o Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali” (El-Enbija, 108).
● Naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije umro a da mu Uzvišeni Allah još za života vjeru u cijelosti nije upotpunio i blagodat Svoju prema njemu usavršio time što mu je podario pobjedu i ustoličio ga na zemlji: “...Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maida, 3).
● Također, Svevišnji je Allah samo njega počastio Israom i Miradžom, radi njega je Mjesec raspolutio, u njegovoj pljuvački i znoju podario je blagoslov i lijek, zbog njegove dove pala bi kiša, drvo mu se pokorilo (i slijedilo ga), jogunasta deva u potpunosti mu se pokorila i predala, a kamen mu je selam nazivao, potpomognut je strahom na udaljenosti od mjesec dana hoda, on je najodabraniji Ademov potomak i u toj tvrdnji nema nikakvog hvalisanja, on je vlasnik velikog šefata – zagovorništva, i nosilac bajraka hvale na Sudnjem danu.
Komentar:
Drvo mu se pokorilo (i slijedilo ga): Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, kazuje: “Putovali smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kada smo došli u jednu prostranu dolinu, on ode da obavi prirodnu potrebu, a ja krenuh za njim, noseći mu mješinu s vodom. Razgledao je uokolo ne bi li vidio zgodno mjesto na kojem bi se sklonio (od tuđih pogleda), međutim, ne nađe ništa pogodno. Tada na rubu doline ugleda dva stabla i ode do jednog od njih, povuče ga za njegove grane i reče mu: ‘Slijedi me, uz Allahovu dozvolu!’ Stablo krenu za njim poput deve sa drvcetom u nosu koja prati svoga vodiča. Vodeći prvo stablo za sobom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ode i do drugog stabla, povuče ga za njegove grane i reče mu: ‘Slijedi me, uz Allahovu dozvolu!’, nakon čega i ono krenu za njim poput deve sa drvcetom u nosu koja prati svoga vodiča, sve dok se nije našao na sredini (udaljenosti) između njih. Zatim ih Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spoji (tj. njihove krošnje) i reče: ‘Skupite se nada mnom, uz Allahovu dozvolu!’, i ona tako i učiniše. Ja sam se tada udaljio, bojeći se da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne primijeti moje prisustvo i da ne ode još dalje. Sjeo sam i razmišljao, a kada sam se okrenuo, ugledao sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ide prema meni, a ona se dva stabla razdvojila i svako stoji na svojoj strani…” (Muslim)Jogunasta deva u potpunosti mu se pokorila: Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Jedna ensarijska porodica imala je devu koja im je služila za izvlačenje vode iz bunara. Međutim, ta se deva odjednom uzjoguni i kada je u pitanju ovaj posao, ona im odbi poslušnost. Te ensarije dođoše kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekoše mu: ‘Imamo devu koja nam je služila za izvlačenje vode iz bunara, ali ona nam je odjednom odbila poslušnost i više ne želi da obavlja svoj posao, a usjevi i palmovici su zasušili.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim drugovima reče: ‘Ustanite!’, a oni ustadoše i krenuše. Kada su stigli, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uđe u baštu u kojoj se nalazila ta deva i ugleda je u jednom kutku te bašte. On krenu prema njoj, a ensarije povikaše: ‘Ona je sada poput bijesnog psa! Bojimo se da će ti nauditi!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Ona mi ništa nažao neće učiniti.’ Kada je deva ugledala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, krenu u njegovom pravcu i pred njim pade na sedždu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uze je za grivu iznad čela i povede, a ona, poslušnija nego ikada prije, krenu na posao...” (Ahmed, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)
Kamen mu je selam nazivao: Džabir b. Semura, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu ja znam kamen u Meki koji mi je nazivao selam i prije nego što ću postati poslanik, a i danas ga prepoznajem.” (Muslim)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji je Ademov potomak: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ja ću na Sudnjem danu biti prvak svih Ademovih potomaka i u toj tvrdnji nema nikakvog hvalisanja. U mojoj će ruci biti bajrak zahvale i u tome nema nikakvog hvalisanja. Svaki vjerovjesnik, i Adem i svi ostali, bit će ispod mog bajraka. Ja sam prvi nad kim će se zemlja raspući (prije izlaska iz kabura nakon proživljenja) i u tome nema nikakvog hvalisanja...” (Tirmizi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.)
● Jasnih i očitih pokazatelja istinitosti njegovog poslanstva toliko je mnogo da ih je teško pobrojati, a njegove vrline i odlike nemoguće je izbrojati.
● Naša prva obaveza prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, jeste povjerovati u njega, a zatim moramo mu se pokoravati i slijediti ga, uvažavati, poštovati i voljeti, uzimati ga za sudiju u sporovima, bespogovorno iskazivati zadovoljstvo njegovim šerijatom, dati mu mjesto koje zaslužuje, tj. ne veličati ga ekstremno (jer to vodi u širk), ali ga i ne potcjenjivati, donositi na njega salavate i selame, neka su na njega od Allaha neizbrojni salavati i selami, kao i na njegovu porodicu i njegove ashabe.