Hvala Allahu, Koji je sjedinio srca Svojih dobrih robova, pa su milošću Njegovom postali braća, i mržnju i zlobu iz prsa njihovih odstranio, te su na ovom svijetu prisni, a na onom nerazdvojni istinski prijatelji. Svjedočimo da nema drugog istinskog boga osim Allaha, svjedočenjem kojim se nadamo Allahovoj milosti i zadovoljstvu, i svjedočimo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su mir i blagoslov na njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji ga riječju, djelom, pravednošću i dobročinstvom slijede.
Međusobna ljubav u ime Allaha i bratstvo u Allahovoj vjeri jedno je od najboljih djela kojima se približava Allahu i jedna od najsuptilnijih i najljepših manifestacija ibadeta i pokornosti u svakodnevnom muslimanskom suživotu i interakciji. Bratstvo u ime Allaha ima svoje uvjete pod kojim druženje i prijateljevanje prerasta u međusobnu ljubav u ime Uzvišenog Allaha, čijim se praktikovanjem čovjek približava Allahu, a ustrajavanjem u tome postiže visoke stepene.
Allah Uzvišeni, dajući do znanja koliko je dobro i blagodati ukazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima, kaže: "I sjedinio je njihova srca. Da si potrošio sve blago svijeta da sjediniš njihova srca, ne bi u tome uspio, ali Allah ih je sjedinio." (El-Enfal, 63)
U komentaru ovog ajeta Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: "To su oni koji se međusobno vole u ime Allaha." A u drugoj verziji ove predaje stoji: "Ovaj ajet objavljen je povodom onih koji se međusobno vole u ime Allaha." (Predaju bilježe Nesai i Hakim, koji u svom Mustedreku kaže da je sahih.)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazao je: "Doista se rodbinska veza prekine i blagodat zaniječe, ali uistinu, kada Allah zbliži srca, ništa ih ne može uzdrmati niti poljuljati", zatim je proučio Allahove riječi: "Da si ti potrošio sve što je na Zemlji ne bi sjedinio njihova srca..." (Hakim)
Ebu Amr el-Evzai kaže: "Jednom prilikom sretoh Abedu ibn Ebi Lubabu, koji me uze za ruku i, prenoseći riječi Mudžahida, reče mi: 'Kada se sretnu dvojica koji se u ime Allaha vole, pa jedan drugog uzme za ruku i nasmiješi se, njihovi grijesi spadaju kao što lišće pada s grane.'"
Ubada pripovijeda: "'To je lako', rekoh ja. 'Ne govori tako', reče Evzai, 'jer Allah kaže: 'Da si potrošio sve blago svijeta da sjediniš njihova srca, ne bi u tom uspio, ali Allah ih je sjedinio...'" Ubada je na to rekao: "Tada sam shvatio da je pronicljiviji od mene."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je vjernike sa jednim tijelom, pa je kazao: "Primjer vjernika u međusobnoj samilosti, ljubavi, saosjećanju i toleranciji poput je primjera jednog tijela: kada se jedan njegov organ razboli, ostatak tijela odaziva se nesanicom i groznicom." (muttefekun alejhi)
Zajednica muslimana trebala bi biti poput jednog tijela: sretna zbog sreće svojih članova, a tužna i bolna zbog njihove boli. Ima li sretnije zajednice od one čiji su članovi međusobno bliski, vezani čvrstom vezom ljubavi u ime Allaha, a svaki član teži da ostatak zajednice bude sretan, raduje se zbog njihove radosti i tužan je zbog njihove tuge!
Kada bi ashabi, radijallahu anhum, vidjeli brata muslimana da plače, prvo bi zaplakali zajedno s njim, a tek onda bi upitali šta je razlog njegovog plača. Oni su svojom ljubavlju osjetili slast imana, kako se navodi u hadisu: "Ako se pri vjerniku nađu tri osobine, on će osjetiti slast imana: da mu Allah i Poslanik budu draži od svega mimo njih, da voli drugog čovjeka isključivo u ime Allaha, i da mrzi da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah izbavio iz njega, kao što mrzi da bude bačen u vatru." (muttefekun alejhi)
Umejr ibn Ishak rekao je: "Govorili smo da su ljubav i bliskost prvo što će nestati među muslimanima."
I zaista, ono čime su ljudi danas iskušani jeste slabost i krhkost bratstva i međusobnih odnosa, pomanjkanje ljubavi u ime Uzvišenog Allaha, tako da je teško naći čovjeka da se druži s bratom muslimanom osim radi dunjalučke koristi, a također nećeš naći da ga mrzi osim zbog nekog dunjalučkog razloga. To nije bio slučaj niti praksa dobrih selefa, Allah bio zadovoljan njima. Oni se nisu družili s nekim a da ga prethodno ne bi dobro poznavali. Isto tako, ne bi mrzili nekoga zbog nekog dunjalučkog razloga i motiva, postupajući pritom shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha, daje u Allahovo ime i zabranjuje i uskraćuje u Allahovo ime, takav je upotpunio svoj iman." (Ebu Davud, 4681; Taberani, 8/159. Šejh Albani u djelu Hidajetur-ruvat hadis je ocijenio dobrim.)
Vrijednost ljubavi u ime Allaha
U kontekstu govora o fadlu, bitnosti i koristi ljubavi u Njegovo ime, Uzvišeni Allah kaže: "One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti..." (Merjem, 96), to jest, dat će i pohraniti ljubav i privrženost u srcu Njegovih dobrih robova. Da ljubav u sebi ne nosi veliku korist, ne bi je Uzvišeni Allah obećao kao nagradu Svojim robovima vjernicima.
Uzvišeni, također, hvali ensarije zbog njihove ljubavi prema muhadžirima, pa kaže, a On najiskrenije i najistinoljubivije govori: "...i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti." (El-Hašr, 9)
Ovo su neki dokazi iz plemenitog Kur'ana koji govore o vrijednosti ovog ibadeta, a i sunnet obiluje vjerodostojnim hadisima koji unose radost u srca onih koji se vole u Allahovo ime i u kojima im se obećava nagrada za ovaj ibadet, čime će se rasteretiti njihova prsa, povećati njihova ljubav prema Gospodaru Svevišnjem i njihova međusobna ljubav u ime Njega Uzvišenog. U ovim hadisima vjernicima se prenosi radosna vijest da će biti u hladu Arša Milostivog, da će zadobiti Allahovu ljubav i da će im lica na ahiretu biti od svjetlosti, da će stajati na uzvišenjima od svjetlosti, uz objećanje da će biti sa svojim voljenima, i da će njihova srca biti sretna kada ugledaju voljene onoga dana kada će se svaka ljubav radi nečeg drugog mimo Allaha pretvoriti u neprijateljstvo, mržnju i svađu, kao što Uzvišeni u Kur'anu kaže: "Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili." (Ez-Zuhruf, 67)
Allah će im čistotu srca upotpuniti, njihovoj sreći još više sreće pridružiti. Uzvišeni kaže: "I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti." (El-Hidžr, 47)
Nagrade za one koji se vole u ime Allaha
U hadisu koji bilježe Buhari i Muslim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Sedmericu će Allah smjestiti u Svoj hlad na dan kada drugog hlada osim Njegovog neće biti: ...i dvojicu koji su se voljeli u ime Allaha, u ime Njegovo se sastajali i rastajali."
Ibn Hibban prenosi od Ebu Muslima da je rekao: "Obratio sam se Muazu, radijallahu anhu, rekavši: 'Tako mi Allaha, ja te volim, i to ne zbog neke ovosvjetske koristi koju očekujem od tebe niti zbog rodbinske veze koja nas veže.' 'Zašto onda?', upita Muaz. 'U ime Allaha!', rekoh. On me tada povuče za ogrtač i reče mi: 'Raduj se ako si iskren u tome! Čuo sam Poslanika, alejhis-selam, da je rekao: Oni koji se budu voljeli u ime Allaha bit će u hladu Allahova Arša onog dana kada neće biti drugog hlada, zavidjet će im na tome vjerovjesnici i šehidi.' Zatim sam sreo Ubadu b. Samita, radijallahu anhu, pa sam mu ispričao hadis Muaza, na šta je on kazao: 'Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prenosi od Gospodara Uzvišenog da je kazao: 'Moja je ljubav zagarantovana onima koji se vole u Moje ime, koji održavaju vezu u Moje ime, koji se savjetuju u Moje ime, koji se posjećuju u Moje ime, i koji se međusobno žrtvuju i pomažu u Moje ime. Oni koji se vole u Moje ime, imat će minbere od nura na kojima će im zavidjeti poslanici, iskreni vjernici i šehidi.'" (Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u svom djelu Sahihut-tergib vet-terhib.)
Imam Muslim bilježi da je jedan čovjek posjetio svog prijatelja u drugom mjestu, pa mu je Allah poslao meleka u liku čovjeka koji ga upita: "Gdje si pošao?" "Idem u posjetu svom prijatelju u ovom mjestu." Na to melek reče: "Da li to radiš zbog neke usluge koju mu želiš uzvratiti?" Čovjek odgovori: "Ne, već to radim iz ljubavi u ime Allaha prema njemu." Melek mu na to reče: "Ja sam Allahov izaslanik tebi kako bih te obavijestio da te je Allah zavolio radi tvoje ljubavi prema tom čovjeku."
Tirmizi bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko obiđe bolesnika ili posjeti svoga brata kojeg voli radi Allaha, pozove ga pozivač koji kaže: 'Dobar li si, neka je ugodan tvoj odlazak i spremio si sebi mjesto u Džennetu!'" (Hadis bilježe Ibn Madža, Tirmizi i imam Ahmed. Hadis je hasen -- dobar.)
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, upitavši ga: "O Allahov Poslaniče, kada će Sudnji dan!?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: "A šta si to pripremio za Sudnji dan!?", a čovjek odgovori: "Ništa posebno izuzev toga što volim Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!" Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: "Bit ćeš sa onim koga voliš!" (Buhari)
Enes, radijallahu anhu, kaže: "Nakon pojave i prihvatanja islama, ničemu se nismo obradovali kao ovim riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Bit ćeš sa onim koga voliš!'" (Muslim)
Najljepši primjer ljubavi u ime Allaha
Kada se, nakon velike pobjede muslimana, okončala Bitka na Jermuku, na poprištu su ležala tri teško ranjena mudžahida: Haris b. Hišam, Ajjaš b. Ebu Rebia i Ikrima b. Ebu Džehl. Haris zatraži vode da se napije, pa kada mu je donesoše, u njega pogleda lkrima, pa se Haris ne napi, nego reče: "Dajte prvo njemu!" Kada dođoše do Ikrime, on je već bio izdahnuo, pa se vratiše do njegove dvojice drugova, ali i oni su već bili mrtvi. Neka je Allah zadovoljan svima njima, i neka ih napoji sa izvora Kevser tako da više nikada ne ožedne, i neka ih nastani u zelenim baščama Firdevsa gdje će vječno uživati!
Kada bratska ljubav poprima drugi izraz...
Uzvišeni Allah kaže: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi." (El-Mudžadela, 22)
Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: "Od potpunosti ljubavi prema Allahu jeste ljubav prema onom što Allah voli i mržnja prema onom što On mrzi. Jer, onaj ko voli nešto što Allah mrzi, ili pak mrzi nešto što Allah voli, nije upotpunio svoj tevhid i iskrenost u riječima: 'Nema boga osim Allaha', i u sebi nosi skrivenog širka onoliko koliko mrzi ono što Allah voli i onoliko koliko voli ono što Allah mrzi."
Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: "Ko zavoli nešto mimo Allaha i ljubav prema tom nečemu ne bude radi Allaha, niti iz razloga što mu ta voljena stvar pomaže u pokornosti Allahu, bit će kažnjen i namučen tim što voli na ovom svijetu, prije onog svijeta."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Najčvršća imanska veza je prijateljevanje u Allahovo ime i neprijateljevanje u Allahovo ime; i ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha." (Taberani. Hadis je sahihom ocijenio Albani.)
Onaj ko voli nekoga u ime Allaha, voli ga radi njegove privrženosti vjeri i ustrajnosti na Allahovom putu, i ovo je općenito značenje pod koje potpadaju i porodica i rodbina, a i oni koji to nisu. Na ovom principu trebala bi počivati vaga ljubavi i mržnje jednog vjernika: da njegova ljubav i mržnja budu u ime Allaha i radi Allaha.
U tom smislu je šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao: "Svaki musliman dužan je da ispoljava ljubav i mržnju, da prijateljstvo i neprijateljstvo iskazuje u skladu sa Allahovom naredbom i naredbom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da voli ono što vole Allah i Njegov Vjerovjesnik, da mrzi ono što mrze Allah i Njegov Poslanik, alejhis-selam, da iskazuje prijateljski odnos prema onima koji vole Allaha i Poslanika, da ispoljava neprijateljstvo prema neprijateljima Allaha i Poslanika, alejhis-selam.
Svako će biti tretiran, voljen ili omržen shodno tome koliko pri sebi ima dobrih djela i zasluga ili loših djela i grijeha. Prema tome, onaj ko bude mustekim, ustrajan i postojan na Allahovom putu, bit će voljen srazmjerno jačini svoje postojanosti, čvrstine u vjeri, pa makar ne bio član porodice ili rođak, dok će onaj ko je nepokoran Allahu biti omržen u mjeri u kojoj bude nepokoran Allahu, i shodno tome koliko bude grešan, makar bio član porodice ili najbliži rođak. Stoga vjernik voli svoga brata u vjeri s kojim nije u srodstvu više od svog najbližega ili svog rođaka zbog njihove razlike u imanu i pokornosti."
Takvi su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Hišam bilježi u djelu Sīra od Ibn Ishaka da je Ebu Aziz b. Umejr b. Hašim, brat Musaba b. Umejra po ocu i majci, pao u ropstvo u ruke muslimana nakon Bitke na Bedru. Ebu Aziz pripovijeda: "Pored mene je prošao moj brat Musab b. Umejr i jedan ensarija koji me je zarobio. Tada Musab reče ensariji: 'Čvrsto ga sveži i pritegni, njegova majka ima dosta bogatstva, očekujem da će ti ona platiti otkup za njega.' Nakon što je Musab b. Umejr ovo rekao ensariji Ebu Jusru koji me je zarobio, obratio sam se svom bratu Musabu: 'Zar se tako postupa sa svojim bratom?' 'On mi je preči od tebe, i on je moj pravi brat', odgovori Musab b. Umejr, radijallahu anhu."
Ovo je jedan od mnogobrojnih primjera ove vrste koji se prenose od dobrih selefa.
Uzvišeni kaže: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima..." (Et-Tevba, 71) Izraz prijateljstva i ljubavi prema bratu muslimanu podrazumijeva i savjetovanje i sprečavanje u nepravdi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pomozi svome bratu bio on nepravedan ili potlačen!" Neki čovjek upita: "O Allahov Poslaniče, pomoći ću ga kada je potlačen, ali kako da ga pomognem kada je nepravedan?" "Spriječit ćeš ga da čini nepravdu, i na taj način si ga pomogao", odgovori Poslanik. (Buhari)
Odnos prema novotarima kroz prizmu islamskog bratskog odnosa
Šejh Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o odnosu prema novotarima, pa je rekao: "Vadžib u odnosu prema novotarima jeste da se bojkotuju kada ispoljavaju i praktikuju novotariju. Obaveza ih je bojkotovati nakon što se posavjetuju i pošto im se ukaže na grešku. Jer, musliman savjetuje svoga brata i upozorava ga na stvari koje je Allah zabranio, bilo da je riječ o novotarijama u vjeri ili javnim grijesima. Ako se ne pokaje, tada zaslužuje da bude bojkotovan i da se s njim ne sarađuje ne bi li se pokajao i shvatio svoju grešku te se vratio istini. Međutim, onda kada iz bojkota proizlazi još gori rezultat, u tom slučaju vjernik ga neće provoditi. Ako je za vjeru onog ko bi se trebao izbjegavati bolje, plodonosnije i bliže uspjehu da se ne bojkotuje, onda se neće bojkotovati, već će se nastaviti savjetovati i upozoravati na njegovu neispravnost i neće se prestati s njim sarađivati u nadi da će ga Allah upravo sebebom toga uputiti. Jer, vjernik je poput ljekara: kada uoči dobar i koristan lijek, upotrijebi ga. Hedžr ili bojkot propisan je kao lijek u cilju da koristi, pa ako ostavlja traga i djeluje, onda će ga provesti u svrhu izlječenja onoga ko se bojkotuje, ne bi li se pokajao i ne bi li ispravio svoju grešku kada vidi da ga njegova braća izbjegavaju. Ali, onda kada bojkot izaziva još više zla i neželjenih posljedica, i do toga da se povećava broj pristalica i sljedbenika batila i da se oni još više potpomažu, tada se neće bojkotovati, već se treba ustrajati u savjetovanju i usmjeravanju sljedbenika novotarije, ali i ispoljavanju negodovanja zbog novotarije koja se čini."
Allah najbolje zna. Naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
(Sporedni izvori i literatura: Ahmed Ferid, El-Hubbu fillah ve hukukul-uhuveti; Abdurrahman el-Baša, Iz života ashaba; islamweb.net, br. fetve 65075; binbaz.org.sa, Fatwa 10789; iltizam.org, Islamsko bratstvo)