Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prouči jedno slovo iz Allahove Knjige, njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.”
Prvi je javno učio Kur’an u Meki. Služio je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te se brinuo za njegov misvak, papuče i jastuk. Huzejfa, radijallahu anhu, rekao je: “Ne znam da je neko više ličio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, svojim ponašanjem od Ibn Mesuda, radijallahu anhu.” (Buhari)
Učestvovao je u Bici na Bedru i u svim ostalim bitkama. Umro je u Medini 32. h. g., u šezdeset i nekoj godini. Od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je 848 hadisa. (Vidjeti više: Zehebi, Es-Sijeru; Ibn Sa’d, Et-Tabekat; Ibn Esir, Usdul-gabe)
Izvod hadisa
Tirmizi, br. 2910; Darimi, 2/429 (mevkuf); Buhari, Et-Tarihul-Kebir, 1/216; Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija, 6/263.
Hadis prenosi i Avf b. Malik el-Ešdžei, radijallahu anhu, međutim, od njega su ga slabim lancem prenosilaca zabilježili Ibn Ebu Šejba, br. 29933; Taberani, El-Evsat, 1/101; El-Kebir, 18/76; Bejheki, Šuabul-iman, br. 1830; Bezzar, br. 2761.
Dejlemi je zabilježio sličan hadis od Enesa, radijallahu anhu.
Ocjena hadisa
Imam Tirmizi rekao je za hadis da je hasen-garib. Pojedini učenjaci prenose od njega i ocjenu hasen-sahih.
Hakim, 1/555, rekao je: “Ovaj je hadis vjerodostojnog lanca prenosilaca, ali ga Buhari i Muslim nisu zabilježili.
Šejh Albani rekao je da je hadis po uvjetima imama Muslima. (Sifetu salatin-Nebijj, 1/368)
Učenjaci se razilaze u pogledu toga da li su ove riječi Ibn Mesuda, radijallahu anhu, ili Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, ako bi i bile Ibn Mesudove riječi, one imaju propis riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, nije mogao od sebe govoriti o veličini nagrade za učinjeno djelo. O tome može samo da govori Uzvišeni Allah, a da nas od Njega o tome obavijesti samo Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem.
Pojašnjenje riječi
Ko prouči
tj. bilo ko od vjernika da ispravno prouči nešto iz Kur’ana, tražeći za to učenje samo nagradu od Uzvišenog Allaha, njemu i pripada obećana nagrada, svejedno da li on to učio napamet, ili ga ponavljao, ili ga citirao dokazujući neki propis njime.
harf
tj. slovo u riječi, iako se učenjaci razilaze da li se ovdje misli na svaki harf/slovo pojedinačno, ili se pod harfom misli na cijelu riječ.
Allahova Knjiga
tj. Kur’an. Naziva se knjigom jer je Kur’an zapisan u knjigu, zapisan je u srcima hafiza, kao što je zapisan i na listovima meleka.
hasenetun atijjetun
tj. posebno velika nagrada, jer je riječ navedena u neodređenom obliku.
ašru emsaliha
tj. nagrada za proučeni harf vrednuje se deset puta najmanje, kako Uzvišeni Allah i kaže: “Ko dođe s dobrim djelom, njemu pripada deseterostruka nagrada” (El-En’am, 160).
Komentar hadisa
U ovom časnom hadisu spominje se ogromna blagodat Uzvišenog Allaha, koju On ukazuje Svojim robovima koji uče Njegovu Knjigu, nagrada koja se ne može izbrojati ni izračunati: “...njemu za to pripada nagrada koja se uvećava deseterostruko! Ne kažem da je elif-lam-mim slovo, već je elif slovo, lam je slovo i mim je slovo.” Ovaj dio hadisa upućuje na veliku nagradu za lahka djela.
Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Ko uradi dobro djelo, njemu će pripasti deseterostruka nagrada, a i povećat ću. A ko učini loše djelo, njemu pripada ista kazna ili ću oprostiti.” (Muslim)
Dakle, deseterostruka nagrada sigurno se postiže. To je Svevišnji Allah obećao iz Svoje milosti, i On Svoje obećanje neće prekršiti. A nakon toga, Uzvišeni Allah povećava nagradu onome kome hoće od Svojih robova, od deset do sedam stotina puta pa i više shodno osobi koja uči, njenoj iskrenosti, skrušenosti prilikom učenja Kur’ana, njenog razmišljanja o proučenim ajetima, njenom odnosu i ophođenju prema Kur’anu, vrednovanja i poštivanja Kur’ana. (Vidjeti: Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim; Devseri, Azametul-Kur’anil-kerim)
Islamski učenjaci također kažu da je ovo početna nagrada za bilo kojeg učača Kur’ana, dok je početna nagrada za svaki proučeni harf od strane vrsnog učača, onoga koji pravilno po tedžvidu uči Kur’an, dvadeset puta veća, dvadeseterostruka, zbog hadisa Ibn Omera, radijallahu anhuma, koji govori o tome, a koji bilježe Bejheki i Taberani, ali tom hadisu ima prigovora. (Vidjeti: Fejsal Ali Mubarek, Tatriz Rijadis-salihin)
Učenje Kur’ana je profitabilna, uspješna trgovina, bez imalo sumnje, upravo kako Uzvišeni Allah i kaže: “Uistinu, oni koji uče Allahovu Knjigu, i obavljaju namaz, i udjeljuju iz onoga čime smo ih Mi opskrbili, tajno i javno, mogu se nadati trgovini/nagradi koja neće prestati.” (Fatir, 29)
Zato, bez imalo sumnje, obmanut je onaj koji propušta ovakvu priliku, ovoliku nagradu, propalica je onaj ko ne zaradi obećanu dobit.
Poruke hadisa
• Ko razmisli o Allahovoj nagradi, o Njegovoj blagodati i onome što On daje, uvidjet će da je nagrada veća od našega rada, koliko god mi radili. Stoga, hadis ukazuje na Allahovu neizmjernu dobrotu i plemenitost prema Svojim robovima kada im daje iz Svoje dobrote ovoliku nagradu.
• Hadis nas podstiče na učenje Allahove Knjige.
• Za svaki proučeni harf postiže se nagrada dobrog djela koja se uvećava deset puta.
• Također, iz hadisa se zaključuje i koliko Uzvišeni Allah voli Kur’an kada za njegovo učenje ovoliko nagrađuje, kao što također za Kur’an kaže da je Allahova Knjiga.
• Hadis pojašnjava i vrijednost ovoga ummeta, tj. sljedbenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je došao od Uzvišenog Allaha s Kur’anom za čiji se svaki proučeni harf dobije nagrada koja se vrednuje deset puta.
• Hadis nas podstiče da radimo djela za koja Uzvišeni Allah mnogo nagrađuje.
• Hadis nas podstiče na iskrenost prilikom učenja Kur’ana, te da se podučimo svim lijepim postupcima koje bismo trebali činiti dok učimo Kur’an, kao što nas podstiče da nastojimo što bolje naučiti učiti Kur’an, pravilno, po tedžvidu.
• Hadis može poslužiti kao dokaz da je Kur’an Allahov govor, koji se sastoji od riječi i harfova, čuje se i sluša.
• Hadisom se učenim ljudima preporučuje da druge upoznaju sa vrijednosti dobrih djela i da ih podstiču na njihovo činjenje.
(Prema djelu Četrdeset hadisa o Kur’anu, autora Ahmeda b. Abdurrezzaka el-Ankarija)