Vrijednost vjerovanja u Allahovu jednoću

Vrijednost vjerovanja u Allahovu jednoću

Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha, jedinog, koji nema sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, i da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i riječ koju je uputio Merjemi, i duša od Njega, i da je Džennet istina i Vatra istina, Allah će ga uvesti u Džennet s djelima koja ima.” (Buhari i Muslim)

U verziji koju bilježi imam Muslim navodi se: “Allah će ga uvesti na koju god od osam džennetskih kapija hoće.”

Prenosilac hadisa

Ubada b. Es-Samit b. Kajs b. Esrem b. Fihr b. Kajs b. Sa’leba el-Hazredži el-Ensari, Ebu Velid el-Medeni učestvovao je na prvoj i drugoj Akabi. Učestvovao je i u Bitki na Bedru i svim bitkama nakon nje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobratio ga je sa Ebu Mersedom. Bio je jedan od onih koji su kod sebe sakupili cijeli Kur’an za života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te je bio i od onih koji su stanovnike sofe podučavali Kur’anu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad bi ga zapošljavao da skuplja zekat. Omer ga je, zajedno sa Muazom b. Džebelom i Ebu Derdaom, poslao u Palestinu da podučavaju njene stanovnike Kur’anu. Ubada je bio i prvi kadija u Palestini, u kojoj je ostao sve do smrti. Navodi se da je umro u Remli 34. h. g., u sedamdeset i drugoj godini života, Allah da bude zadovoljan njime. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Tehzibut-tehzib; Sijeru a’lamin-nubela, Zehebi; Ibn Esir, Usdul-Gabeti fi ma’rifetis-sahaba)

Izvod hadisa

Hadis Ubade b. Samita, radijallahu anhu, zabilježili su: Buhari, br. 3435; Muslim, br. 149; Hakim, br. 133; Ahmed, br. 22675; Ibn Hibban, br. 207; Nesai, Sunen Kubra, 10970; Ebu Avana, Musned, br. 8; Ebu Nuajm, Mustahredž, br. 133; Tajalisi, br. 576; Bezzar, br. 2683; Taberani, Ed-Du’a, br. 1476; Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 1131.

Tema hadisa

Hadis Ubade b. Samita, radijallahu anhu, govori nam o vrijednosti vjerovanja u Allahovu jednoću, i u sve drugo što dolazi od Allaha. Džennet je krajnje boravište čovjeka koji vjeruje u sve ono o čemu se govori u ovom hadisu, pa makar i imao grijeha ili propusta u dobrim djelima. (Salih Ali Šejh, Et-Temhid li Šerhi Kitabit-Tevhid) Nakon što uđe u Džennet, u njemu će biti na položajima shodno dobrim djelima koja je radio na dunjaluku.

Pojašnjenje riječi

● “Ko posvjedoči da nema boga osim Allaha”, tj. ko posvjedoči da nema drugog istinskog boga dostojnog obožavanja, shvati i postupa u skladu s tim, ili ko izgovori “la ilahe illallah”, spozna značenje tih riječi i postupa u skladu sa njihovim značenjem, ispuni uvjete riječi “la ilahe illallah”, a oni su:

– ilm – znanje, suprotno džehlu – neznanju,

– jekin – ubjeđenje, suprotno šekku – sumnji,

– kabul – prihvatanje, suprotno reddu – odbacivanju i neprihvatanju,

– ihlas – iskrenost, suprotno širku,

– inkijad – poslušnost, suprotno terku – ostavljanju i napuštanju,

– sidk – istinitost, suprotno kezibu – laži,

– mehabbet – ljubav, suprotno bugdu – mržnji.

● “I da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik”, tj. svjedočenje da je Muhammed Allahov rob obavezan da čini ibadet Uzvišenom Allahu, da njemu ne pripadaju nikakva božanska svojstva; i svjedočenje i priznavanje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva.

Priznavanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, za poslanika podrazumijeva:

– vjerovanje u ono o čemu je on obavijestio ljude,

– pokoravanje u onome što je naredio,

– klonjenje onoga što je zabranio i

– obožavanje Uzvišenog Allaha onako kako je to on, sallallahu alejhi ve sellem, radio.

● “I da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik”, tj. ko posvjedoči da je Isa Allahov rob, rob kojem je bilo obavezno da obožava samo Uzvišenog Allaha, Jednog i Jedinog. Isa, alejhis-selam, nije Allahov sin, kao što to misle kršćani. Uzvišeni Allah poslao ga je Benu Israilu i objavio mu knjigu Indžil koja je upotpunila Tevrat te potvrdila većinu šerijatskih propisa objavljenih u Tevratu. Isa, alejhis-selam, jedan je od peterice odabranih poslanika.

●

●

●

●

Komentar hadisa

U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava nas o vrijednosti vjerovanja u Allahovu jednoću. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno daje do znanja da će sigurno ući u Džennet ma kakva djela imao onaj koji:

● izgovori dva šehadeta, znajući za njihovo značenje i radeći u tajnosti i javnosti po onome što ta dva šehadeta iziskuju;

● kloni se pretjerivanja i krajnosti u pogledu dva plemenita poslanika Isaa i Muhammeda, alejhimes-salatu ves-selam, te im potvrdi da su bili Allahovi poslanici i Njegovi robovi i da nisu imali nikakvih svojstava božanstva, već su i oni, kao i svi ljudi, bili obavezni obožavati samo Allaha, Jednog, Jedinog;

● bude ubijeđen da Džennet i Džehennem postoje, te da će Allah Svoje pokorne robove nagraditi Džennetom, a nepokorne kazniti Džehennemom. (Salih el-Fevzan, El-Mulehas fi Šerhi Kitabit-Tevhid)

Poruke, pouke i propisi hadisa

● Hadis jasno ukazuje na vrijednost tevhida – ispravnog vjerovanja u Allahovu jednoću, da je jedino On dostojan da se obožava, a ta vrijednost ogleda se u tome što će ispravno vjerovanje biti razlog ulaska vjernika u Džennet. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhu Kitabit-Tevhid)

● Također, hadis ukazuje i na drugu vrijednost tevhida, koja se ogleda u tome da tevhid briše sve grijehe.

● Iz prethodnog se može zaključiti i da će vjernici koji su bili veliki grješnici ući u Džennet.

● Sve ovo ukazuje na Allahovu neizmjerno veliku dobrotu i milost prema Svojim robovima. (Salih el-Fevzan, El-Mulehas fi Šerhi Kitabit-Tevhid)

● Dva šehadeta, svjedočenje da je Uzvišeni Allah jedan jedini istinski bog dostojan obožavanja i svjedočenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i Allahov poslanik, predstavljaju temelj vjere islama.

• ● Ta dva svjedočenja nisu ispravna ukoliko se ne shvate njihova značenja i ne primijene u praksu, odnosno ne bude se postupalo po onome što ta dva svjedočanstva sadrže.

● Spominjanje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Allahovog roba i kao Allahovog poslanika odgovor je onima koji pretjeruju u ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji ga smatraju većim od Allahovog roba, pripisuju mu vid božanstva, ali isto tako i odgovor onima koji ne smatraju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, većim od običnog čovjeka, tj. ne prave nikakvu razliku između njega, sallallahu alejhi ve sellem, i bilo kojeg drugog čovjeka.

● U ovom hadisu Isa, alejhis-selam, priznaje se kao Allahov rob. I u ovome je odgovor kršćanima koji Isaa, alejhis-selam, smatraju Božijim sinom. Neka je Allah uzvišen od onoga što Mu pripisuju!

● Duša Isaa, alejhis-selam, jedna je od duša koje je Svevišnji Allah stvorio, a nije dio Allaha, kako to misle kršćani. (Sulejman Luhejmid, Šerhu Kitabit-Tevhid)

● Kršćanin koji prima islam mora, nakon dva šehadeta, posvjedočiti i da je Isa, alejhis-selam, Allahov rob i Njegov poslanik, te odreći se kršćanske tvrdnje da je Isa Božiji sin. (Abdurrahman b. Muhammed b. Kasim, Hašijetu Kitabit-Tevhid)

● Obaveza je kloniti se pretjerivanja u pogledu vjerovjesnika i dobrih ljudi. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhu Kitabit-Tevhid)

● Priznavanje Uzvišenom Allahu govora.

● U ovom hadisu nalazi se dokaz o tome da je Isa, alejhis-selam, stvoren od Allahovih riječi: “Budi i bilo je”, koje su upućene Merjemi. Isa, alejhis-selam, stvoren je od ovih riječi i nije imao oca. U ovome je odgovor židovima koji su optužili Merjemu za nemoral. (Muhammed b. Abdulazizi el-Kar’avi, El-Džedid fi Šerhi Kitabit-Tevhid)

● Iz hadisa se zaključuje da se majci pripisuje dijete koje nema oca ili čiji je otac nepoznat.

● Najčasnije što može biti čovjek jeste da bude Allahov pokorni rob, i što god Mu bude više pokorniji, to će i njegov položaj kod Uzvišenog Allaha biti viši. (Sulejman b. Muhammed el-Luhejmid, Šerhu Kitabit-Tevhid)

● Hadis ukazuje na obaveznost vjerovanja u Džennet i Džehennem.

● Hadis pojašnjava da ima osam džennetskih kapija. (Sulejman Luhejmid, Šerhu Kitabit-Tevhid)

● Hadis ukazuje i na istinitost proživljenja ljudi na Sudnjem danu, kako bi ih Uzvišeni Allah nagradio za njihova djela ili kaznio. (Muhammed b. Abdulaziz el-Kar’avi, El-Džedid fi Šerhi Kitabit-Tevhid)

● Dokaz da vjernici koji budu imali velikih grijeha, a Uzvišeni Allah im te grijehe ne oprosti, neće vječno boraviti u Vatri. (Salih el-Fevzan, El-Mulehas fi Šerhi Kitabit-Tevhid)