Deva kao primjer Allahovog stvaranja
Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “Pa zašto oni ne pogledaju deve – kako su stvorene?” (El-Gašija, 17). Uzvišeni je u devi dao dokaze ispred naših očiju nakon kojih više nemamo nikakvog opravdanja. Poznati kadija Šurejh izlazio bi sa svojim učenicima i govorio: “Hajdemo da gledamo u devu, kako ju je Allah stvorio, da nam se iman poveća.” A znamo li kakve to posebnosti ima deva?
● Deva može ići kroz pustinju na temperaturi od 50 stepeni Celzijusovih a da joj 15 dana ne treba voda, a ako je zimsko vrijeme i do mjesec dana. Putuje, nosi svoj tovar i ništa joj ne treba.
● Deva ima providne očne kapke. Kada ih zatvori, vidi predmete, objekte i vidi kuda ide. To joj olakšava da zbog prašine nesmetano ide kroz pustinju.
● Deva je jedina životinja koja može zatvoriti svoj nos, tj. zatvoriti nozdrve. Jer i to joj treba dok putuje kroz pustinju i tako se štiti od prašine.
● Deva ima izuzetno visoke noge koje je dovoljno odvoje od zemlje kako je ne bi pržio pustinjski pijesak.
● Na mjestima koja pri sjedenju dodiruju zemlju deva ima po nekoliko centimetara debelu kožu, koja je štiti od vreline pustinjskog pijeska. Koža na tim mjestima ne zadeblja vremenom prilikom sjedenja na užarenom pijesku, već se ona rodi sa ovako debelom kožom.
● Deva može mijenjati temperaturu svoga tijela, od 34 do 41 stepen Celzijusa. Kad je napolju toplo, ona tijelo ohladi, a kad je hladno, ona ga ugrije, tako da može sama sebi da mijenja temperaturu tijela.
● Deva se natovari u sjedećem položaju i ono što uspije da podigne uz pomoć vrata, koji zna biti dug i do tri metra i koji joj pomaže pri ustajanju da održi balans tijela i tako ne padne, može taj teret nositi kuda god čovjek želi.
Kao što možemo da vidimo, Allah je pred očima ljudi stvorio dokaz u životinji, u ovom slučaju devi, da gledaju u nju i da im to bude dokaz da je On najljepši Stvoritelj.
(Izvor: Safet Kuduzović, Spoznajmo Allahovu veličanstvenost)
Arapski poluotok nekad je bio mjesto bujne vegetacije
Profesor Ash Parton sa Univerziteta Oxford u Velikoj Britaniji i njegov tim proučavali su isušena korita u jugoistočnoj Arabiji. On i njegove kolege pronašli su dokaze da je Arabija prošla kroz nekoliko razdoblja u kojima je u tom području padala obilna kiša.
Oni su pronašli dokaze o pet “mokrih faza”, tokom kojih su rijeke tekle i mulj deponiran. Prva mokra faza desila se prije 150–160 hiljada godina, a najnovija prije otprilike 55.000 godina.
Prethodne studije ukazivale su na to da se količina padavina tokom tih razdoblja povećavala, ali nije bilo jasno koliko. Nova studija sugerira da je povećanje bilo dovoljno veliko da podrži bogat ekosistem.
Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Geology. (Izvor: palaeodeserts.com)
Kao jedan od predznaka Sudnjeg dana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio je da će Arapski poluotok postati mjesto bujne vegetacije, kroz koje teku mnoge rijeke. No, najavio je to ukazujući da je to područje i prije bilo takvo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neće nastuputi Sudnji dan dok zemlja Arapa ponovo ne postane kao što je bila: bilje i rijeke.” (Muslim) Tako, u svjetlu navedenog naučnog otkrića kojim se potvrđuje ono što je rečeno u citiranom hadisu, možemo kazati da je citirani hadis jedan od brojnih čudesnih dokaza istinitosti poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Keramet muslimanskog vojskovođe prilikom izgradnje Kajrevana
U vrijeme halife Muavije, radijallahu anhu, Ukba b. Nafi bio je zapovjednik muslimanske vojske koja je osvajala sjevernu Afriku. Stigavši na mjesto gdje je htio izgraditi grad Kajrevan, pozvao je zvijeri i ostale divlje životinje da odu sa tog područja, pa su, Allahovom voljom, otišle. Ljudi su stajali i posmatrali zvijeri, gmizavce, i druge životinje kako odlaze. Tome je svjedočio veliki broj Berbera, tada nemuslimana, te su zbog tog prizora kojem su svjedočili primili islam, kako navodi Ibn Esir u svojoj predaji. Od tog događaja na tom mjestu stanovnici Kajrevana četrdeset godina nisu vidjeli zmiju ni škorpiona ni zvijer.
Ukba je, potom, naredio da se posijeku stabla, izgradio je upravnu zgradu, potom veliku džamiju u kojoj je klanjao. Ovu džamiju su stanovnici magriba uzeli kao uzor u određivanju kible za druge džamije koje su gradili u različitim područjima. Nakon toga izgrađen je ostatak grada Kajrevana, koji je ubrzo postao značajan centar u sjevernoj Africi. Ukba je bio dobar valija i jedan od onih kojima je Allah, dželle šanuhu, uslišavao dove.
(Izvor: Futuhu Misr; Zehebi, Et-Tarihul-islami)
Da li ste ovo znali o kafi?
Postoji nekoliko pretpostavki o počecima korištenja kafe kao napitka. Najpopularnija je ona koja kaže da je, prije otprilike 1.200 godina, etiopski pastir po imenu Halid jednog dana primijetio da su njegove koze postale prilično živahne nakon što su jele bobice sa nepoznatog grma. Odlučio je da i sam proba te bobice i zaključio je da su mu one vratile snagu. Svoje iskustvo je podijelio sa drugim ljudima. Ljudi nisu jeli bobice, nego su pili vodu u kojoj bi ih prethodno skuhali.
Prvi relevantni podaci o ljudskom konzumiranju kafe datiraju iz petnaestog vijeka i vezani su za Jemen gdje je zabilježeno da su sufije konzumirale kafu kako bi ih održala budnim tokom dugotrajnih noćnih zikrova.
Kafa se iz Jemena proširila islamskim svijetom zahvaljujući pustolovima, hadžijama i trgovcima. Krajem petnaestog vijeka kafa se pila u Meki i Turskoj, a početkom šesnaestog vijeka naširoko se konzumirala i u Kairu. Uskoro je postala narodno piće među muslimanima.
U zapadnoj Evropi kafa se prvi put pojavljuje u Londonu 1650. godine, kada Turčin po imenu Pasqua Rosee počinje prodavati kafu u ovom gradu. Već 1700. godine u Engleskoj je zabilježeno 3.500 mjesta na kojima se konzumirala kafa, od toga 500 u Londonu.
Šejh Abdulkadir b. Muhammed el-Džeziri (umro 977. h. g.) napisao je djelo Umdetus-safva fi hillil-kahva u kojem tretira propis konzumiranja kahve sa islamskog stanovništa. On u toj knjizi spominje da su učenjaci njegovog vremena imali različita mišljenja o dozvoljenosti konzumiranja kafe, i dok su jedni to smatrali dozvoljenim i korisnim za izvršavanje ibadeta i zikra, drugi su oštro osuđivali njeno konzumiranje i kategorički zabranjivali. Džeziri navodi i da je kafa u nekim islamskim krajevima bila uzrok nereda, pa su valije i zapovjednici zabranjivali njeno konzumiranje, a u nekim područjima su čak i naređivali da se “kafane” – javni objekti u kojim se konzumirala kafa, poruše, zrna kafe unište, posuđe u kojem se posluživala i spravljala porazbija, i da se kazne oni koji su je konzumirali.
(Izvor: 1001 Invention i alkitabdar.com)
