Hasan Kafi Pruščak (1544–1615) u svom djelu Nizamul-ulema ila hatemil-enbija – Niz učenjaka do posljednjeg vjerovjesnika pružio je osnovne podatke o svom životu i radu. Ova biografija predstavlja osnovu za proučavanje njegovog života i rada, međutim ova biografija nije bila dovoljno poznata u naučnom diskursu sve do 20. stoljeća.
Muharem Štulanović u predgovoru prijevoda djela Hasana Kafije Hadikatus-salati fi šerhi Muhtesaris-salah – Bašča namaza u komentaru Sažetka o namazu, predstavio je magistarske teme koje su odbranjene na temu Hasana Kafije ili teme koje se tiču njegovih rukopisa. Na osnovu djela Nizamul-ulema ila hatemil-enbija, pisali su Bašagić, Handžić, Okić, Šabanović i dr. Jedan od prvih koji je pisao o ličnosti i djelu Hasana Kafije bio je dr. Omer Nakičević. Svoju magistarsku tezu pod naslovom “Hasan Kjafi Pruščak, pionir arapsko-islamskih nauka u Jugoslaviji” odbranio je u Kairu. Magistarsku tezu pod naslovom “Metoda stizanja do islamske jurisprudencije” na Medinskom univerzitetu odbranio je Muhammed b. Salih, na osnovu rukopisa Hasana Kafije. Također, magistarska tezu pod naslovom “Svjetlo čvrstog uvjerenja u fundamente vjere”, odbranio je Zuhdija Adilović u Rijadu.
Mjesto gdje je rođen Hasan Kafija zove se Akhisar (tj. Prusac, mjesto blizu Bugojna). Rođen je 951. h. g. u ramazanu, odnosno 1544. godine krajem novembra ili početkom decembra. Puno ime Hasana Kafije glasi: Hasan Kafi b. Turhan b. Davud b. Jakub ez-Zibi al-Akhisari el-Bosnevi. Svojim književnim imenom (Mahlas) Hasan Kafi počeo se koristiti 988/1580. godine. U srednjovjekovnom periodu Prusac (tada poznat kao Akhisar) predao se Turcima 1463. godine, a izgubljen je 1466. godine ili još ranije. Njegove razvaline postoje i danas u istoimenom selu koje se nalazi oko 5 km južno od Donjeg Vakufa.
Danas ovaj grad nije ni približno razvijen, niti poznat kao što je nekad bio. O veličini ovog grada svjedoči nam to da je dobio status kasabe, a u to vrijeme da bi jedno naselje dobilo status kasabe trebalo je ispuniti određene uvjete. Dakle, Prusac je u to vrijeme bio stalno naseljen muslimanskim stanovništvom, imao je trg, čaršiju, pijacu, održavao se sedmični pazar i imali su džamiju u kojoj su se klanjali džuma-namaz i bajram-namaz. U drugoj polovini 16. stoljeća Prusac je predstavljao najveće naselje i dugo je vremena bio kulturni i administrativni centar nahije Skoplja. Hasan Kafi krenuo je u školu kada je imao dvanaest godina, što odgovara 1556. godini i nije sasvim jasno da li se misli na medresu (srednju školu) ili mekteb (tadašnju osnovnu školu). Iz njegovog kazivanja: “Pošto sam završio početne nauke u našoj zemlji, otišao sam u Carigrad u početku vladavine sultana Selim-hana, sina sultana Sulejman-hana”, da se zaključiti da je on najvjerovatnije tada završio mekteb. (Husein Čepalo, “Prusac”)
Dolaskom u Carigrad, Hasan Kafi pohađao je jednu od carigradskih medresa, u kojoj je učio od mnogih učenjaka. Nakon toga priklonio se šejhu, učitelju i pobožnjaku Hadži-efendiji Kara Jilanu (u. 1575. ili 1576. godine), koji je tada bio asistent, da bi kasnije postao fetva-emin kod poznatog Ibn Kemal-paše. Nakon toga njegov učitelj Kara Jilan predaje u Ali-pašinoj medresi u Čataldži (mjesto blizu Carigrada). Tu je bio prvi muderis (učitelj), a njegova specijalizacija bila je u poznavanju islamskog prava (fikha). Hasan Kafi kaže: “Od njega sam naučio sve što znam i postigao sve što sam naučio.” Mulla Ahmed Ensari (u. 1600. godine), poznat po nadimku Adžem, bio je njegov drugi učitelj. Godine 1575. Pruščak se vraća u svoj zavičaj i počinje pisati svoja djela i držati predavanja učenicima. Njegovo prvo napisano djelo bilo je kratka filološka rasprava o značenju i upotrebi riječ čelebi (Risala fi tahkik lafz čalabi). Hasan Kafi u svom rodnom Pruscu prihvatio je funkciju kadije. Na hadž je otišao 1000. h. g. i susreo se sa jednim brojem učenjaka tog vremena. U toku svog života podučavao je studente i pisao knjige. Smrt ga je zadesila 15. ša’bana 1025. godine, što odgovara 28. augustu 1616. godine. U jednim spisima zabilježeno je da je umro 1024. h. g., odnosno 1615. godine. (Hazim Šabanović, Hasan Kafi Pruščak)
Djela Hasana Kafije Pruščaka
Hasan Kafi Pruščak napisao je mnoga djela iz različitih oblasti. Sam Hasan Kafi navodi da je napisao jedanaest knjiga iz pet različitih oblasti. Međutim, to je napisao 1007. h. g. u svom čuvenom djelu Nizamul-ulema ila hatemil-enbija. Drugi autori navode još desetak djela nakon tog datuma. Atai kaže da je Hasan Kafi napisao veliki broj djela iz različitih oblasti, a da se njegove brošure ne mogu prebrojati. Sva njegova djela napisana su na arapskom jeziku. Evlija Čelebija (u. 1682. godine) kaže da je Hasan Kafi iz svake oblasti napisao zasebno djelo. (Zuhdija Adilović, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo ‘Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere’, komentar Tahavijske poslanice iz akaida)
Djela koja se nalaze u biografiji Hasana Kafije su:
• traktat o nadimku Čelebi,
• Kafijin skraćeni traktat iz logike,
• Hadikatus-salati fi šerhi muhtesaris-salati,
• Semtul-vusul ila ilmil-usul (Uvod u nauku o metodologiji islamskog prava),
• Šerh Semtul-vusul ila ilmil-usul (Komentar Uvod u nauku o metodologiji islamskog prava),
• Usulul-hikem fi nizamil-alem,
• zatim komentar na prethodno djelo,
• Ezharur-revdat fi šerhi revdatil-džennat (Cvijeće bašča u komentaru Rajskih bašča),
• Nurul-jekin fi usulid-din (Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere),
• Šerh temhisist-telhis (Komentar Pročišćenja Sažetka),
• Risaletun fi ba’di mesailil-fikh (Rasprava o nekim pitanjima iz fikha),
• Risaletun fi hašijeti kitabid-deava li lisadriš-šeria min kitabihi šerhul-vikaje (Rasprava o glosi Knjige o parničkom postupku Sadra eš-Šerija),
• Sejful-kudati fit-ta’zir, Šerhu muhtesaril-kuduri (Komentar Kudurijevog sažetka),
• Šerh Kafijeti ibn Hadžib (Komentaar djela Kafija ibn Hadžiba),
• El-Munira (Svjetionik),
• Tarih gazveti Ekra (Historija boja kod Jegra).
Što se tiče Pruščakovih djela iz arapske stilistike, to su: Tamhis al-Tahlis – Pročišćenja Sažetka i Šarh Tamhis al-Tahlis - Komentar Pročišćenja Sažetka.
U nastavku slijedi nešto više o djelu Tamhis al-Tahlis (Prečišćenje Sažetka). Hasan Kafi je koncept za djelo Tamhis al-Tahlis sastavio 1559. godine, a napisao ga je 1601. ili 1607. godine. Hasan Kafi u uvod ovog djela pohvalio je Kazvinijev Sažetak rekavši da je ono “ključ za vrata riznica njenih bisernih pravila, i svjetiljka u tminama gdje su zakopana blaga blistava i korisna, zlatninom sunčevom na stranici i od srebra mjesečeva da ispisana budu što su dolična”. Razlog zbog kojeg je Hasan Kafija počeo pisati ovo djelo jeste potreba udžbenika pomoću kojeg bi izvodio nastavu. Neki smatraju da je jedan od motiva pisanja ovog djela želja Hasana Kafije da ojača svoju ulogu nastavnika i da svojoj medresi pribavi što više ugleda. Ali, ova pretpostavka ne umanjuje Kafijevo pregnuće u njegovom intelektualnom radu. Hasan Kafi je u djelu Tamhis al-Tahlis sažeo Kazvinijev tekst. Kako bi olakšao upotrebu ovog djela, napisao je komentar pod nazivom Šarh 'Tamhis al-Talhis. (Munir Mujić, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruščaka)
Jedno od njegovih najpoznatijih djela, ako ne i najpoznatije, jeste djelo Usulul-hikemi fi nizamil-alem (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). Ukratko ću predstaviti ovu značajnu knjigu, a nakon toga sažeto predstaviti hadisku analizu ovog djela koju je uradio hfz. dr. Kenan Musić. Knjiga se sastoji od uvoda i četiri temelja. U uvodu govori o četiri različita razreda ljudi. U prvi razred spadaju: vladari, carevi, njihovi namjesnici i ostali vojnici. U drugi razred spadaju: učenjaci, mudraci i ostali dobri i pobožni ljudi. U treći razred spadaju: poljodjelci i vrtlari koji su danas poznati pod nazivom raja, i u četvrti razred spadaju: obrtnici i trgovci. Prvi temelj: O uredbi države i njezinu trajanju. Odmah na početku autor naznačuje da je državni stub pravda i dobra uprava. Vladar treba da poštuje i pazi učenjake i dobre ljude. Drugi temelj: O savjetovanju, blagoslovu, mišljenju i razmišljanju. U ovom poglavlju autor nabraja izreke koje govore o važnosti savjetovanja. Treći temelj: O upotrebi ratnih sprava i o ratu, o uredbi i oduševljavanju vojske. U ovom poglavlju autor spominje dvije veoma zanimljive pripovijetke, te govori o pripravnosti pred bitku. Četvrti temelj govori o uzrocima pobjede, o Božijoj pomoći i o povodima propasti. Hasan Kafija ovdje ističe da je najpreča dužnost vladaru da brine za pristojnost, pobožnost, ustrajnost i molitvu među vojnicima. (Hasan Kafi Pruščak, Nizamul alem (Uređenje svijeta), preveo: Safvetbeg Bašagić) Ovo djelo se prevodilo i na druge jezike. Dva puta je prevedeno na francuski (1732. i 1824. godine), zatim na mađarski (1909. godine), njemački (1911. godine), a na bosanski (1919. godine) preveo ga je Safvet-beg Bašagić pod naslovom Uredba svijeta. (Almir Fatić, “Koliko je djelo pionira arapsko-islamskih nauka u BiH ostavilo traga na našu zbilju?”)
Na naučnom skupu koji je naslovljen “400 godina djela Hasana Kafije Pruščaka“ hfz. dr. Kenan Musić održao je govor analizirajući spomenuto djelo. Izdvojit ću ono što je rečeno o hadisima kojima se Hasana Kafi služio u ovom djelu. Kvantitativno gledajući, Pruščak spominje petnaest hadisa. Od toga šest su sahih i hasen i mogu se koristiti kao argument u propisima, dva su slaba, a ostali nisu nikako zabilježeni u hadiskim zbirkama.
I zadnje djelo koje želimo predstaviti jeste Nurul-jekin fi usulid-din (Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere), koje je komentar Tahavijeve (u. 321. h. g.) Poslanice o vjerovanju, koristeći se pri tome analizom ovog djela koju je uradio dr. Zuhdija Adilović. Na području koje je tada pripadalo Osmanskom carstvu, a na kojem je živio Hasan Kafi, uveliko je bio raširen maturidijski pravac u vjerovanju i alimi tog podneblja ponosno su isticali tu činjenicu. I sam Hasan Kafi to je činio, međutim, tamo gdje bi se Maturidijeve (u. 333. h. g.) riječi podudarile sa njegovim naukom i on bi se s tim složio, a tamo gdje su stavovi maturidija bili suprotni stavovima ispravnih generacija, Hasan Kafi bi to odbacio. Bio je od onih koji su se uspjeli osloboditi slijepog slijeđenja.
Hasan Kafi napravio je sažetak brojnih komentara Tahavijeve Poslanice o vjerovanju. Sam autor je to na početku ovog djela naglasio: “To je djelo kao surma sa kakvom oko vremena nije bilo podvučeno kada je riječ o nježnosti njegovih termina i tačnosti njihovog značenja”. Tahavijeve rečenice Hasan Kafi prokomentarisao je skraćenim komentarom koji je uklopio u kontekst njegovih riječi i na taj način pojasnio odgovore koji su bili upućeni raznim sektama. Sažeto je navodio njihove iskrivljene stavove. Riječi imama Tahavije argumentovao je dokazima iz Kur’ana, sunneta i stihova iz arapske poezije i književnosti.