Uzvišeni Allah kaže: "... i reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.'" (Taha, 114) Na vrijednost znanja dovoljno ukazuje to što je Allah Svome Vjerovjesniku zapovjedio da Ga moli da mu poveća znanje. O vrijednosti i značaju stjecanja znanja, i odabranosti učenih ljudi govore i sljedeći dokazi:
• Govoreći o tome koliko je kod Njega visok stupanj vjernika i učenih ljudi, Uzvišeni kaže: "... Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje -- a Allah dobro zna ono što radite." (El-Mudžadela, 11)
• Govoreći o bogobojaznosti Svojih robova, Uzvišeni Allah među njima posebno ističe učene, pa kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih -- učeni. Allah je, doista, silan i oprašta grijehe." (Fatir, 28)
• Uzvišeni Allah potvrđuje da je onima kojima je dao znanje -- dao zaista veliko dobro, pa kaže: "On daruje znanje onome kome hoće, a onaj kome je znanje darovano -- darovan je blagom neizmjernim." (El-Bekara, 269)
• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kome Allah hoće dobro, poduči ga razumijevanju vjere." (Muttefekun alejhi)
• Imam Ahmed kaže: "Ljudima je znanje potrebnije od hrane i pića, jer im hrana i piće zatrebaju jednom ili dvaput na dan, a znanje im treba kao zrak koji udišu."
• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta." (Muslim)
"Kada čovjek umre, njegova se djela prekidaju, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi dobro djelo koje traje nakon njega, znanje kojim će se drugi koristiti i čestito dijete koje će se za njega moliti." (Muslim) Ovo najbolje pokazuje koliki se značaj pridaje znanju i koliko su obilni njegovi plodovi, jer sevapi za njega teku i poslije čovjekove smrti, sve dok se njime drugi koriste. Tako sevapi od njegovih djela, kao da je još živ, i dalje teku, isto kao što teku spomen i sjećanje na njega.
• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Udio u ovom svijetu imaju četverica:
-- čovjek kojem je Allah dao imetak i znanje, pa se imetkom zalaže kod svoga Gospodara, pomaže rodbinu i zna kako će ispuniti obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najboljem položaju;
-- čovjek kojem je Allah dao znanje, a nije imetak, pa iskrenog nijeta kaže: 'Da imam imetka, s njim bih postupao kao što postupa taj i taj.' Takav je po nijetu kao prvi, pa im je i nagrada ista;
-- čovjek kojem je Allah dao imetak, a nije znanje, pa nepromišljeno postupa sa svojim imetkom, njime se ne zalaže kod svoga Gospodara, ne pomaže rodbinu i ne zna obaveze prema Allahu. Takav je kod Allaha na najgorem položaju;
-- čovjek kojem Allah nije dao ni imetka ni znanja, pa kaže: 'Da imam imetka, sa njim bih postupao kao što postupa taj i taj.' Takav je po nijetu kao prethodni, pa im je i odgovornost ista." (Ahmed, Tirmizi i dr.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve ljude na ovom svijetu podijelio je u četiri skupine, a najbolja je ona kojoj je Allah dao i znanje i imetak, pa svojim znanjem i imetkom koristi drugima. Iza nje po položaju -- iako su po nagradi isti -- dolazi skupina kojoj je Allah dao znanje, a nije imetak. Ovo zato što su po nijetu isti.
Nakon Allahove upute, za sreću se treba zahvaliti znanju i onome što ono nalaže, a za nesreću kriviti neznanje i ono što iz njega proizlazi.
• Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah će mu olakšati put koji vodi ka Džennetu. Meleki iz zadovoljstva prema onome ko traži znanje prostiru svoja krila. Za učenjaka oprost moli sve što je na nebesima i Zemlji, čak i ribe u vodi. Učenjak je istaknutiji od pobožnjaka kao što je pun mjesec istaknutiji od zvijezda. Učenjaci su nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici u naslijeđe nisu ostavili ni zlatnika ni srebrenjaka, nego znanje. Zato je onaj ko naslijedi znanje -- naslijedio veliku sreću." (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed, Ibn Madža i dr.)
• Znanje je bolje od imetka. Znanje učenjaku omogućava da ga još u životu ljudi slušaju i da ga poslije smrti po lijepom spominju, za razliku od imetka, čija djelotvornost prestaje, čim ga nestane.
• Kada učenjak umre, Allah među svijetom oživi sjećanje i lijep spomen na njega. Učenjak je i poslije svoje smrti spomenom živ među ljudima, dok je neznalica i kada je živ, među ljudima mrtav.
• Međutim, učenjak nije učenjak sve dok ne bude radio po svom znanju. Neko od ranijih učenjaka lijepo je rekao: "U stjecanju znanja potpomagali smo se postupanjem po njemu." Drugi je rekao: "Znanje doziva djela, pa ako se ona odazovu, ostaje, a ako se ne odazovu, prolazi."
Odgoj onoga ko traži znanje
Onaj ko traži znanje treba da zna da mu je Uzvišeni Allah u obavezu stavio ibadet, a ibadeta nema bez znanja. Vjerniku ne dolikuje neznanje, pa zato traži znanje da njime suzbije neznanje i da Uzvišenom Allahu -- onako kako mu je On naredio -- robuje, a ne kako se njemu prohtije. To treba biti cilj njegovog truda u nastojanju da stekne znanje. Uz to se, u svom trudu, mora čvrsto opasati iskrenošću, ne pripisujući pri tome zaslugu sebi, nego Uzvišenom Allahu Koji ga je uputio da traži znanje kojim će bolje izvršavati Njegove zapovijedi i kloniti se Njegovih zabrana.
Onaj ko se posveti traganju za znanjem treba se, koliko god može, kloniti svega što ga zaokuplja od njegovog stjecanja, jer sve što je misao raštrkanija, teža je spoznaja suštine stvari. Zato je neko s pravom rekao: "Znanje ti neće dati dio sebe dok mu se ti sav ne predaš."
Također, treba da, prethodno, očisti dušu od lošeg vladanja i pokuđenih osobina. Ne smije oholo da pristupa znanju, već treba prema svom učitelju da bude ponizan, jer se poniznošću i ustrajnošću u učenju stječe znanje. On, također, treba da gleda koga će za učitelja odabrati, jer učiti može samo od onoga ko je za to potpuno kvalificiran, čija je vjera dokazana, znanje potvrđeno i poštenje čuveno. Zato su časni preci imali običaj reći: "Ovo znanje je vjera, pa zato pazite od koga vjeru uzimate!"
Učenik se treba truditi da redovno uči i da sve raspoloživo vrijeme što bolje iskoristi. Ne treba se zadovoljiti sa malo, ako može više, niti se preopterećivati previše ako nije u stanju izdržati, da mu ne bi dosadilo, pa da zaboravi i ono što je naučio. Ovo se razlikuje od čovjeka do čovjeka i od slučaja do slučaja. Učenik se, osim toga, treba potruditi da uvijek nešto novo nauči, i kad je slobodan i kad je zauzet, dok je još fizički snažan, dok ga pamćenje dobro služi, dok još ima malo obaveza. U tom smislu su i riječi imama Šafije: "Uči prije nego što dođeš na visok položaj, jer kada dođeš na visok položaj, nema više vremena za učenje!"
Odgojenost učitelja
Učitelj, prije svega, mora imati na umu da svoj posao obavlja radi Allahovog zadovoljstva. On ne treba, zahvaljujući svome znanju, tražiti položaj, za prenošenje znanja uzimati nadoknadu, ili oko sebe okupljati bogate, a zapostavljati siromašne.
Učitelja trebaju krasiti skromnost, darežljivost, dobroćudnost, etičke vrijednosti, veselost i vedrina lica, blagost, odvažnost, pobožnost, skrušenost, smirenost, dostojanstvenost, izbjegavanje pretjerivanja u smijanju i šali, izvršavanje higijenskih dužnosti koje vjera nalaže kao što su: potkresivanje brkova, rezanje noktiju, puštanje brade i uklanjanje neprijatnih mirisa, ukratko da njegovo i vanjsko i unutrašnje držanje odiše praksom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Pored navedenog, učitelj se, naročito mora čuvati: zavidnosti, uobraženosti, samoljublja i nipodaštavanja drugog.
Učitelj treba nastojati da svoje učenike što više i što bolje nauči i da o njihovoj dobrobiti vodi računa kao o dobrobiti svoje djece ili, čak, sebe samog.