Kada rob sretne svog Gospodara na Sudnjem danu, a provodio je dio svog vremena u halkama stječući znanje i nadajući se Allahovoj milosti, tada će naći svjedoka koji će svjedočiti u njegovu korist -- da je time želio isključivo Allahovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog, Gospodara Arša, da nas učini od onih koji su iskreni i koji teže nagradi koju je Svevišnji obećao!
Iskrenost prilikom stjecanja znanja
Jedan od znakova čovjekove iskrenosti jeste da, kada god nešto novo nauči, to primijeni u praksi, pa je to izravni rezultat blagoslova i milosti koju mu je Allah dao. Kada god čuje za neki sunnet, on ga prakticira, ako je verbalni, onda će ga izgovarati, a ako je tjelesni, onda će ga u praksu provesti. Iz ovoga vidimo da je rad po znanju jedan od najvećih pokazatelja čovjekove iskrenosti, jer se ovdje radi o korisnom znanju, znanju po kojem se osoba vlada, što je spomenuto u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Gospodaru, utječem Ti se od srca koje se ne boji, od dove koja se ne prima, od nezasite duše i od znanja koje ne koristi." (Tirmizi, 3482; Nesai, 5538; Ahmed, 6561; sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Iz ovog hadisa vidimo da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od znanja koje ne koristi, pa se da zaključiti da je jedan od pokazatelja iskrenosti roba prilikom stjecanja znanja, da radi po onome što je naučio. Stoga su islamski učenjaci preporučivali da se osoba, kada čuje za neki hadis, barem jednom po njemu postupi, ne bi li bila upisana od onih koji slijede sunnet. Ko se približi Allahu, postupajući po naučenom, takvom će se Allah približiti, a ko ostavi rad po znanju, te tako se udalji od Allaha, takvog će naposljetku i Allah prepustiti samom sebi. Uzvišeni kaže: "**I kad oni skrenuše ustranu, Allah podari da i njihova srca skrenu**." (Es-Saff, 5)
Osoba koja stječe znanje i postupa u skladu s naučenim, kada ne bi ništa progovorila, bit će uzor drugim ljudima i svijetli primjer prakticiranja vjere, a sve zbog blagoslova koji je Allah podario u znanju i radu po njemu.
Drugi pokazatelj iskrenost roba prilikom stjecanja znanja i postupanja po naučenom jeste da će Allah takvu osobu uzvisiti među ljudima i učiniti je plemenitom i korisnom. Pogledamo li historiju islama i islamskih učenjaka, i kako je Allah uzvisio i oplemenio islamske učenjake time što se i dan-danas spominju i što se njihove knjige nanovo štampaju, i što muslimani upućuju dove za njih, uvjerit ćemo se da je upravo njihova iskrenost bila razlogom što im je Allah uzdigao spomen među ljudima.
Kada je imam Malik napisao svoje djelo Muvetta, rečeno mu je da su i drugi učenjaci pisali muvette, pa je on odgovorio: "Uvjerit ćete se ko je time želio Allahovo zadovoljstvo." Danas muslimani ne znaju ni za jednu muvettu osim Muvette imama Malika. Hasan el-Basri rekao je: "Čovjek će biti u dobru sve dok bude govorio radi Allaha i sve dok bude postupao radi Allaha."
Moral prilikom stjecanja znanja
Zatim, moj drugi savjet, nakon iskrenosti prilikom stjecanja znanja jeste da je čovjeku potrebno da se okiti lijepim osobinama i svojstvima, a sve zbog činjenice da je na ovaj put krenuo radi Allahovog zadovoljstva. S obzirom na to da osoba teži Allahu i Njegovom zadovoljstvu, i da je taj cilj uzvišen i plemenit, pa se podrazumijeva ta će i ta osoba biti plemenita i moralna. Neophodno je da se podsjetimo riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "I meleki natkriljuju osobu koja krene putem stjecanja znanja iz zadovoljstva prema onome što čini." (Tirmizi, 3535; Nesai, 158; Ahmed, 18089; s ispravnim lancem prenosilaca.) Ovaj hadis ukazuje na plemenitost i posebnost stjecanja znanja, stoga je iznimno važno da se svaka osoba koja uči okiti lijepim ponašanjem, a prije svega bogobojaznošću i moralom ispravnih prethodnika, sve dok ne sretne svoga Gospodara a on njome zadovoljan. Allah Uzvišeni podario je da muslimanima uzor bude Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi odgojio najbolju generaciju, koju će krasiti najljepši moral. Opisujući ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi bili s njim i slušali njegov govor, Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao je: "Bili bi mirni kao da su im ptice sletjele na glavu." (Buhari, 2842. Sličnu predaju s ispravnim lancem zabilježili su Ebu Davud, br. 3855, i Ahmed, 18454, od Usame b. Šerika.) Ovo je veličanstven primjer kako bi ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sjedili u njegovom društvu slušajući ono što im zbori i poštujući ga na taj način. Ukoliko osoba bude lijepog morala, Allah će joj podariti blagoslov u tom znanju, pa će i ljudi od takve osobe imati veliku korist. Ko se prema znanju bude lijepo ophodio, takvom će znanje mnogo više vratiti. Ovo podrazumijeva da se osoba lijepo ophodi prema učenjacima iz prvih generacija, ali prema svakom onome ko služi ovom znanju, ko je ispoštovao njegovo pravo i ko poziva ljude da iskreno ispovijedaju vjeru i da slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od odlika islamskih učenjaka jeste da je Allah podario da, kada god ih spomenemo, dovimo i tražimo oprost i milost za njih. Uzvišeni kaže: "Oni koji poslije njih dolaze -- govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, milosrdan i milostiv.'" (El-Hašr, 10)
Svaki put kada se spomene neko od islamskih učenjaka, pa doviš za njega, svaki put će se u tvoju knjigu upisati da si tražio milost i oprost za islamske učenjake, za ispravne prethodnike, pa ne propusti priliku da se ukrasiš ovim lijepim moralnim svojstvom. Od vjerovanja ehli-sunneta jeste da svoje prethodnike spominju po dobru, da dove za njih, a to možemo naći i u knjigama koje su pisali, u kojima su učenjake spominjali po dobru i tražili za njih oprost i milost. Tako onaj ko se ružno ophodi prema islamskim učenjacima, i spominje ih po lošem, prema takvom će se Allah na isti način ophoditi. Ukoliko je želio da umanji njihovu čast i ugled, njegov ugled i čast bit će umanjeni, a Allah ni prema kome neće biti nepravedan. Ispravni prethodnici imaju veliko pravo kod nas jer ih je Allah odabrao da su oni ti koji će sačuvati ovu vjeru i prenijeti je na narednu generaciju, pa ako njih ne budemo poštovali i čuvali njihovu čast, čiju čast onda trebamo čuvati!? Allah samo zna koliko su osoba podučili propisima vjere, i koliko su osoba uputili i vratili na Pravi put, i koliko je velika odgovornost na njima. Zbog toga je obaveza da ih poštujemo i volimo, da ih spominjemo isključivo po dobru, jer su zadužili muslimane velikim dobrom koje su ostavili iza sebe.
Znanje je odgovornost i velika obaveza
Treći savjet koji bih uputio svakoj osobi koja je krenula putem stjecanja znanja jeste da je neophodno biti ubijeđen da je znanje odgovornost i velika obaveza koja od čovjeka zahtijeva veliku brigu. Uzvišeni kaže: "**Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati**." (El-Muzzemmil, 5)
Kada je Uzvišeni Allah poslao meleka Džibrila da dostavi objavu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on ga je čvrsto uzeo i rekao: "Uči!", pa su islamski učenjaci, govoreći o ovom događaju, rekli da je put stjecanja znanja težak i da je neophodno uložiti mnogo napora prilikom njegovog stjecanja. Sličan primjer nalazimo u događaju između Musaa, alejhis-selam, i Hidra, kada je Allah poslao Musaa, alejhis-selam, na put u potragu za Hidrom, da mu pokaže koje je znanje njemu dato. Znanje se neće dostići priželjkivanjem, već Allahovom dobrotom, potom ulaganjem napora i vremena. Znaj da si, sa svakim korakom koji učiniš i sa svakim trenutkom koji živiš, na putu stjecanja znanja i da je taj put težak i pun izazova. Dešavat će ti se da si se umorio, da ti je dosadilo ići ovim putem, i dešavat će ti se da će te šejtan odvraćati od ovog puta govoreći: "Ko si ti da stječeš znanje? Ko si ti da budeš učen? Ko si ti i ko si ti?"
Treba da znaš da znanje nije rezervisano za određenu osobu, ili boju, ili nacionalnost, ili pleme, niti je rezervisano za bogatog i uglednog. Znanje je Allahova blagodat koju On daje kome On hoće. Čitajući biografije islamskih učenjaka vidjet ćemo koliko su truda ulagali na putu stjecanja znanja, pa ćemo vidjeti kakva im je konačnica bila na ovom svijetu. Neminovnost je da će ti Allah, kada vidi tvoj trud i zalaganje na putu stjecanja znanja, podariti uspjeh na ovom i budućem svijetu. Stoga je neophodno da ono što si naučio čuvaš vladanjem po tome što si naučio, ali i ponavljanjem stečenog znanja. Kada nekada ne razumiješ neko pitanje, ne dozvoli da te stid spriječi da upitaš da ti se pojasni i približi to pitanje. Ne dozvoli šejtanu da ti kaže da je neko pitanje nebitno ili da ti nikada neće trebati. Ne! Znanje je sve ono što koristi čovjeku, bilo ono veliko ili malo.
Pored spomenutog, neophodno je da prilikom stjecanja znanja imamo određenu osobu ili više njih s kojima ćemo zajedno učiti i obnavljati naučeno gradivo, a koji će nam biti podrška prilikom ovog bogougodnog djela. Poznato nam je da je Musa, alejhis-selam, kada je saznao za zadatak koji mu predstoji, dovio Allahu da njegovog brata Haruna učini njegovim pomoćnikom. Također, nužno je ukazati na obavezu međusobne ljubavi između osoba koje posjećuju naučne kružoke. Znanje je Allahova milost koja ujedinjuje srca ljudi, i ne samo to, već ujedinjuje osobe različite nacionalnosti, boje ili staleža. Znanje je to koje ih ujedinjuje na blagoslovljenoj objavi, Kur'anu i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako se neke osobe mogu sastajati, poštovati i voljeti radi ovosvjetske koristi, onda je preče da se muslimani, koji posjećuju predavanja, još više vole, međusobno poštuju, uvažavaju i čuvaju svoju čast.
Autor: Muhammed b. Muhammed Muhtar eš-Šenkiti
Priredio: Kurra hfz. mr. Sead Kumro