Da li se čini sehvi-sedžda za nenamjerno učenje salavata na prvom tešehudu

O

Učenjaci su podijeljeni u mišljenju o tome da li je propisano na prvom sjedenju u namazu sa tri ili četiri rekata učiti salavate. Jedna skupina učenjaka smatra da se salavati ne uče na prvom tešehudu. U toj skupini su hanefijski učenjaci. Imam Alauddin es-Semerkandi kaže: "Da li se na prvom tešehudu mogu dodavati salavati i dove? Kažemo: Na prvom tešehudu se, prema mišljenju izrazite većine učenjaka, ništa ne dodaje na njega." (Tuhfetul-fukaha, 1/137) Hanbelijski učenjak Ibn Kudama kaže: "Ne preporučuje se ništa dodavati na ovaj tešehud (tj. prvi), niti ga produžavati. Ovo je stav Nehaija, Sevrija i Ishaka." (El-Mugni, 1/385) Drugo skupina učenjaka smatra da je preporučeno učiti salavate na prvom tešehudu. Imam Nevevi kaže: "Da li je propisano donošenje salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon prvog tešehuda? Postoje dva (u šafijskom mezhebu) poznata mišljenja: (stari stav) nije propisano, i to je mišljenje Ebu Hanife, Ahmeda i Ishaka, a prenosi se i od Ataa, Ša'bija, Nehaija i Sevrija; (novi stav), koji je ispravan kod naših učenjaka, prema kojem je to propisano... Ispravno je da je to sunnet, i to je Šafijin stav u djelima El-Umm i El-Imla. (El-Medžmu, 3/460--461) Prema mišljenju da je salavat na prvom tešehudu preporučen, onaj ko ga prouči postupio je lijepo i naravno da neće činiti sehvi-sedždu. Imam Ebu Hanifa, rahimehullah, smatra da, ako se na prvom tešehudu doda učenje salavata ili nečeg drugog iz zaborava, sehvi-sedžda je obavezna. Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da sehvi-sedžda nije obavezna ako se na prvom tešehudu prouče salavati. (Burhanuddin el-Buhari, El-Muhitul-burhani, 1/505) Prema jednom mišljenju učenjaka, onom ko iz zaborava prouči salavate na prvom tešehudu preporučeno je učiniti sehvi-sedždu, jer je izgovorio propisani zikr na mjestu u namazu koje nije za to predviđeno, međutim, sehvi-sedžda u tom slučaju nije obavezna. Svevišnji Allah najbolje zna.