Kako u mladima usaditi vrlinu zahvalnosti?

O

Jedan od ciljeva islamskog odgoja jeste razviti osjećaj zahvalnosti na blagodatima svih vrsta i izgraditi kulturu umjerenosti u raspolaganju imovinom. Prvi korak na putu zahvalnosti jeste razumjeti njenu suštinu. Zahvalnost nije samo riječ koja se izgovara, već oko kojim se prepoznaju blagodati, srce koje ih priznaje i ponašanje koje ih čuva. Zahvalnost Uzvišenom Allahu iskazuje se srcem, jezikom i djelima. Zahvalnost srcem očituje se vjerovanjem i ubjeđenjem da je svaka blagodat koju čovjek posjeduje isključivo od Allaha, kao što Uzvišeni kaže: "Svaka blagodat koju uživate od Allaha je" (En-Nahl, 53). Zahvalnost jezikom podrazumijeva verbalno ispoljavanje osjećaja zahvalnosti Allahu i da se blagodati pripišu Njemu. Allahovi vjerovjesnici Davud i Sulejman, alejhimas-selam, govorili su: "Hvala Allahu Koji nas je odlikovao nad mnogim Svojim robovima vjernicima!" (En-Neml, 15). Zahvalnost djelima ostvaruje se tako da se blagodati koriste u pokornosti Allahu. Zahvalnost se ne odgađa za posebne prilike, nego se ponavlja u svakodnevnim detaljima. Tako se, naprimjer, na zdravlju zahvaljuje kroz njegovo pravilno korištenje, na vremenu kroz njegovo pravilno iskorištavanje, na imetku kroz njegovo trošenje u dobru, na znanju kroz njegovu primjenu i prenošenje. Djecu treba podsjećati i odgajati da blagodat nije lično pravo, već dar, i da je njen opstanak povezan sa zahvalnošću, kao što Uzvišeni kaže: "Ako budete zahvalni, Ja ću vam sigurno još više dati" (Ibrahim, 7). Tako je zahvalnost učinjena neposrednim uzrokom rasta i trajanja dobra. Blagodat se čuva zahvalnošću, a gubi nemarom. Mladi trebaju biti odgajani u svijesti o odgovornosti, jer svaka blagodat nosi odgovornost na Sudnjem danu. Uzvišeni kaže: "Zatim ćete toga dana za blagodati pitani biti." (Et-Tekasur, 8) Neophodno je razviti svijest o zabrani rasipništva i učiti da je umjerenost ibadet i dobro djelo. Svevišnji Allah kaže: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On, zaista, ne voli one koji pretjeruju..." (El-A'raf, 31) Rasipanje imetka znači trošenje u grijehu ili pretjerivanje u dozvoljenim stvarima. Blagodati su emanet i test, a ne samo uživanje; ko to shvati, pravilno će ih koristiti. Djeca se, također, trebaju odgajati u zadovoljstvu onim što im je dato od dunjaluka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Budi zadovoljan onim što ti je Allah dao bit ćeš najbogatiji među ljudima." (Tirmizi, br. 2305) I govorio je: "Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one iznad vas, jer je to preče da ne omalovažite Allahove blagodati." (Muslim, br. 2963) Zahvalnost se ogleda u zadovoljstvu Allahovom odredbom i vjerovanju da je ono što On odredi dobro, čak i kada nam mudrost toga nije jasna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čudno li je stanje vjernika! Svako njegovo stanje je dobro. Ako ga zadesi blagodat, zahvali pa mu to bude dobro, a ako ga zadesi nedaća, strpi se pa mu i to donese dobro." (Muslim, br. 2999) Tako zahvalnost postaje stalno stanje koje obuhvata sve okolnosti, a ne samo blagostanje. U islamskom poimanju, zahvalnost nije prolazna osobina niti privremena reakcija na neku lijepu situaciju. To je cjelovit način života koji usmjerava čovjekovo razmišljanje, oplemenjuje njegovo ponašanje i uređuje njegov odnos prema Gospodaru, ljudima i blagodatima koje ga okružuju. Kada se ova svijest proširi, društvo postaje pozitivno okruženje: množe se riječi priznanja, smanjuje se nezadovoljstvo i odnosi se grade na priznavanju dobra a ne na njegovom zanemarivanju. Potrebna nam je obnova kulture zahvalnosti jer mnogi ljudi ne vide blagodati koje imaju i više se bave onim što im nedostaje. Društvene mreže dodatno pojačavaju taj osjećaj, prikazujući idealizirane slike života, pa čovjek misli da ima malo i gubi osjećaj zahvalnosti. Zato je potrebno obnoviti svijest zasnovanu na zahvalnosti, koja vraća psihičku ravnotežu i oslobađa od stalnog poređenja. Svevišnji Allah rekao je: "I nikako ne gledaj dugo ljepote dunjalučkog života koje Mi kao užitak nekima od njih pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a opskrba Gospodara tvoga bolja je i vječna." (Taha, 131) Zahvalnost se gradi vjerovanjem da su sve blagodati od Allaha, ali i razmišljanjem o blagodatima, jer ono na šta se naviknemo prestane se osjećati, a razmišljanje vraća zahvalnost. Neophodan je porodični odgoj, kroz navikavanje djece na riječi zahvalnosti i cijenjenje blagodati, te pretvaranje zahvalnosti u praksu, korištenjem blagodati u dobru i dijeljenjem s drugima. Odgoj mladih ne uspijeva samo kroz savjete, već kroz praktične primjere u umjerenosti, uz njihovo uključivanje u dobra djela i navikavanje na plemenitost i udjeljivanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostigao je vrhunac zahvalnosti: klanjao bi noću dok mu noge ne bi otekle, pa kada je upitan zašto to radi a grijesi su mu već oprošteni, rekao je: "Zar da ne budem zahvalan rob?" (Buhari, br. 4836; Muslim, br. 819) To pokazuje da zahvalnost nije samo reakcija, nego trajno stanje srca. Kada se kultura zahvalnosti učvrsti, njeni plodovi su duševni mir i zadovoljstvo, zdravi društveni odnosi, širenje pozitivnosti umjesto žaljenja, očuvanje i povećanje blagodati. Riječi "elhamdulillah" nisu samo zikr, nego izgradnja zahvalnog srca i uravnoteženog društva. (Vidjeti: islamweb -- tersihu sekafetiš-šukr)