Određivanje namaskog vremena

Objavljeno u broju 52

Pitanje

Selam alejkum! Trenutno živim u Francuskoj i u mesdžidu u kojem klanjamo razlika između jacije i akšama je jedan sat i šest minuta, i oni tako rade jer je udruženje muslimana Francuske tako usvojilo 1996. godine na nekom kongresu, a i sabah im je dosta kasnije u odnosu na sve proračune koji se mogu naći na internetu. Allah vam se smilovao, šta da se radi? Nadam se da me shvatate i ozbiljnost problema, pa vas molim u ime Uzvišenog Gospodara da mi odgovorite što prije.

Odgovor

Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Nastupanje namaskog vremena je uvjet ispravnosti namaza, po konsenzu islamskih učenjaka. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (prijevod značenja En-Nisa, 103) To znači da namaz obavljen prije nastupanja njegovog vremena nije validan. Stoga islamski učenjaci naglašavaju da se u namaz stupa tek nakon ubjeđenja, ili prevladavajućeg mišljenja, da je namaz nastupio. U tom kontekstu Ibn Kudame kaže: “Ako sumnja da je namasko vrijeme nastupilo, neće klanjati sve dok ne bude uvjeren, ili dok ne prevlada mišljenje, da je vrijeme nastupilo." (El-Mugni, 1/430)

Namaska vremena određena su kosmičkim pojavama koje je Uzvišeni Allah učinio znakovima početka i završetka svakog namaza. Vaktije, u svim svojim oblicima, samo su sredstvo putem kojeg se otkriva vrijeme nastupanja tih kosmičkih pojava, koje predstavljaju namaska vremena.

Jacijsko vrijeme nastupa nestankom crvenila na horizontu nakon zalaska sunca. Vrijeme između početka akšamskog i jacijskog vremena nije fiksno, nego se razlikuje od jednog mjesta do drugog i shodno godišnjem dobu. To znači da se ne može odrediti fiksno vrijeme između akšamskog i jacijskog ezana, osim ako bi se uzeo u obzir najduži period nakon kojeg znamo da je, u bilo kojem dijelu godine, jacijsko vrijeme definitivno nastupilo.

Niko nema pravo tvrditi da sa na određenom mjestu namaz klanja izvan šerijatom propisanog vremena, osim uz jasan argument koji potvrđuje takvu tvrdnju, jer neosnovane tvrdnje rađaju smutnju u redovima muslimana.

Ako je određeni proračun došao od strane pouzdanih učenjaka, dozvoljeno je osloniti se na njega. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje o džematlijama koji nisu umjeli sami odrediti početak sabah-namaza, nego su klanjali oslanjajući se na određivanje onog u koga imaju povjerenje, međutim neki od njih sumnjaju u tačnost tog određivanja, kaže: "S obzirom da imaju povjerenje u njega i znaju da poznaje šerijatske norme određivanja namaskih vremena, nisu dužni ponoviti obavljeni namaz, jer nisu uvjereni da su klanjali prije nastupanja vremena. Ako im nije postalo jasno da su klanjali prije nastupanja namaskog vremena, a radili su prema proračunu osobe u koju imaju povjerenje, tu nema smetnje. Međutim, ako je čovjek u sumnji, treba biti oprezan, tako da ne klanja sve dok ne bude siguran da je vrijeme nastupilo ili dok ne prevlada mišljenje. Dužnost je upozoriti džemat na to, ukazati im i reći: sačekajte pet ili deset minuta, to im neće nauditi..." (Fetava Ibn Usejmin, 12/215)

Onaj ko argumentirano zna da se u određenom džematu namaz klanja prije nastupanja vremena dužan je, shodno mogućnosti, savjetovati odgovorne na svim nivoima da čim prije korigiraju tu grešku. Imama i odgovorne u mesdžidu će pristojno savjetovati i pozvati da sačekaju s namazom sve dok ne prevlada mišljenje da je vrijeme nastupilo. Ako imam to ne prihvati, potražit će drugi mesdžid, a ako ga nema, klanjat će kod kuće sa svojom familijom.

Potpunije od toga je, nakon savjetovanja, nastaviti klanjati u džematu s nijjetom nafile, kako džematlije ne bi dobile utisak da je dotični ostavio namaz u džematu, ta da on sebi ne uskrati sevap odlaska u džamiju i da mu ostavljanje namaza u džamiji ne postane navika. Nakon toga će kod kuće s porodicom klanjati namaz u propisanom vremenu. Ovo je savjet šejha Albanija, rahimehullah. Na pitanje da li savjetuje da se namaz, u identičnom slučaju, klanja u džematu ili da se klanja kod kuće, odgovorio je: "Savjetujem oboje, a to je da onaj ko se nađe u takvom stanju ode u mesdžid, te ako džemat klanja farz prije njegovog vakta, njemu će to biti nafila. Nakon toga otići će kući i klanjati farz-namaz u njegovom vremenu, a naročito savjetujem da klanja zajedno sa svojom porodicom. Ipak, postoji nešto što je još veća obaveza, ali tu obavezu ne može svako ispuniti, a to je da se upozore klanjači u tom mesdžidu na tu opasnu stvar..." (Silsiletul-huda ven-nur, br. 767)

Što se tiče sabah-namaza koji se klanja "dosta kasnije u odnosu na sve proračune", ako se time misli kasnije u odnosu na početak sabahskog vremena, ali se obavlja u vaktu prije isteka propisanog vremena, u tome ima širine i to je prihvatljivo. Ako se pak misli kasnije nakon završetka sabahskog vremena, onda je to haram djelo i neprihvatljiv postupak. U tom slučaju namaz će se klanjati u njegovom vaktu ne čekajući takav džemat. Svevišnji Allah najbolje zna!