Menu

Oprost velikih grijeha

P Možete li mi objasniti značenje hadisa u kojem se navodi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Miradža dato troje, a jedno je da će Allah oprostiti velike grijehe onome ko ne bude činio širk? Da li to znači da će Allah oprostiti velike grijehe, kao što su pijenje alkohola, blud i slično, svakome ko se sačuva širka?

O

Pitanje se odnosi na hadis Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći u kojoj je uzdignut u nebeske sfere došao do šestog neba gdje se nalazi Sidretul-munteha. To je mjesto do kojeg doseže znanje živih bića, a šta je iznad toga oni ne znaju. Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Tu je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dato troje: pet dnevnih namaza, završeci sure El-Bekara, i oprošteni su veliki grijesi (mukhimat) pripadnicima njegovog ummeta koji Allahu nikog nisu smatrali ravnim (nisu činili širk).” (Muslim, br. 173, i Tirmizi, br. 3276)

Izraz “mukhimat”, upotrijebljen u hadisu, ukazuje na velike grijehe koji uništavaju počinitelja i odvode ga u Vatru. Problematično u ovom hadisu jeste to što svojim doslovnim značenjem ukazuje na to da će svakom ko umre kao monoteist – obožavajući samo Allaha Jedinog, biti oprošteno pa i ako je činio velike grijehe. Doslovno značenje hadisa također ukazuje na to da oprost nije uvjetovan pokajanjem grješnika od velikih grijeha, naprotiv, jedini uvjet jeste da Allahu nikog ne smatra ravnim. To sve skupa implicira da niko od monoteista koji samo Allaha obožavaju neće ući u Vatru. Ta implikacija oprečna je doktrini utemeljenoj na konsenzusu i brojnim hadiskim predanjima da će neki monoteisti biti bačeni u Vatru zbog grijeha koje su činili. Imam Nevevi kaže: “Šerijatski tekstovi su potvrdili, a sljedbenici sunneta konsenzusom su složni da će neki grješnici, iako su monoteisti, biti kažnjeni.” (Šerhu Sahihi Muslim, 3/3)

Učenjaci su ponudili različite odgovore na ovu proturječnost, a neki od njih jesu sljedeći:

Prvo: Praštanje velikih grijeha ustvari znači da neće vječno ostati u Vatri, ali ne znači da apsolutno neće biti kažnjeni. Time bi značenje ovog hadisa bilo podudarno tekstovima koji ukazuju na to da će monoteisti izaći iz Vatre nakon što u nju uđu. Jedno od takvih predanja jeste hadis Enesa b. Malik, radijallahu anhu, o šefatu, u kojem se navodi da je Svevišnji Allah rekao: “Tako mi Moga ponosa, Moje veličanstvenosti, Moje gordosti i Moje veličine, doista ću iz Vatre izvesti onog ko je rekao: ‘La ilahe illallah! – Nema boga osim Allaha!’” (Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193)

Međutim, ovom odgovoru oponira to što je kontekst hadisa uz ovaj ummet, sljedbenike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a monoteisti koji su činili grijehe neće vječno ostati u Vatri pripadali oni ovom ummetu ili nekom drugom. Mula el-Kari konstatira da se jako udaljio onaj ko kaže da oprost velikih grijeha, koji se spominje u hadisu Ibn Mesuda, znači da niko od njih neće vječno ostati u Vatri, ali ne znači da uopće neće biti kažnjen, jer to bi značilo da ovaj dar koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio na Miradžu nije specifično namijenjen ovom ummetu, iako je to u hadisu nedvojbeno rečeno. (Vidjeti: Šerhuš-šefa, 1/402)

Drugo: Veliki grijesi bit će oprošteni nekim monoteistima ovog ummeta, ali ne svima. Imam Nevevi kaže: “Moguće je da se time želi reći da će veliki grijesi posebno biti oprošteni nekim pripadnicima ovog ummeta, ali ne svima.” (Šerhu Sahihi Muslim, 3/3)

Ovakav odgovor dali su i mnogi drugi učenjaci, tj. da je taj oprost vezan za Allahovu volju i Njegovo htijenje, kao što Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga kome On hoće” (En-Nisa, 48). Tako će Allah oprostiti kome bude htio od sljedbenika ovog ummeta grijehe manje od širka, pa i ako se nije za njih pokajao. A Uzvišeni Allah najbolje zna.