Menu

Samo je Allah istinski Bog

P Es-selamu alejkum! Želim vas zamoliti da mi pojasnite značenje kur'anskog ajeta: **"*Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao takmace Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju oni koji su zulum činili -- kada kaznu dožive, da će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava"*** (El-Bekara, 165).

O

Ve alejkumus-selam! Ajet koji prethodi ovom iznosi kategoričke dokaze Allahove jednoće i donosi snažne argumente koji vode ubjeđenju da je samo Allah istinski Bog, Jedini dostojan da bude obožavan, i otklanjaju svaku sumnju u tom pogledu. Potom Svevišnji Allah navodi da "ima ljudi" koji pored tih eksplicitnih i jasnih dokaza Allahove jednoće čine neka Njegova stvorenja Njemu ravnim, s Njim ih izjednačuju u ljubavi, slavljenju, pokornosti, poniznosti i drugim značenjima ibadeta kakvim se obožava jedino Allah. Onaj ko tako postupa, nakon što su jasni dokazi već izneseni, prkosi Allahu i Njemu se suprotstavlja, ili ne želi razmisliti o Njegovim znakovima i dokazima. Taj nema nikakva opravdanja i zaslužuje kaznu.

Ovim ajetom Svevišnji Allah upućuje ukor i osuđuje one koji nekog ili nešto izjednačuju sa Allahom i kaže: "Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao takmace Njemu, prihvaćaju". Takmaci su slični, ravni i jednaki nekom. Djela kojima se obožava Svevišnji Allah idolopoklonici usmjeravaju drugima mimo Allaha i na taj način ih izjednačuju sa Allahom. Idolopoklonici znaju da ti kojima se pored Allaha mole nisu jednaki Allahu, ne stvaraju, ne vladaju ovim svijetom, ne opskrbljuju, ne koriste i ne štete, oni znaju da su to isključivo Allahova djela, ali druge Allahu čine jednakim u obredima i ibadetima koje im posvećuju, u dovama koje im upućuju, nadi koju u njih polažu, vjeri da će im sreću donijeti i sl.

Idolopoklonici pravdaju svoj politeizam i obožavanje drugih mimo Allaha tvrdeći da se tim djelima ustvari žele Allahu približiti. Uzvišeni Allah odbacuje te izgovore i kaže: "A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: 'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.' Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili" (Ez-Zumer, 3); "Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha.' Reci: 'Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!' Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju" (Junus, 18).

Od svojih lažnih božanstava traže šefat i da se za njih zauzimaju kod Allaha, a Allah ih nije na to uputio, traže da ih Allahu približe svojim dovama koje im upućuju, žrtvama koje im prinose, zavjetima u njihovo ime, i na takav način druge čine Allahu ravnim.

Allahove riječi "kao takmace Njemu, prihvaćaju" ukazuju na to da niko nije ravan Allahu, nego politeisti prihvataju neka Allahova stvorenja da po njihovom ubjeđenju budu Allahu jednaka. Međutim, to su samo nazivi i imena bez značenja i smisla, kao što Svevišnji Allah kaže: "To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude" (En-Nedžm, 23).

"Vole ih kao što se Allah voli", tj. vole one koje Allahu ravnim čine toliko da ih obožavaju pored Allaha, zbog svoje zablude i velikog neznanja. "Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole!" Vjernici više vole Allaha nego što idolopoklonici vole svoja božanstva i više nego što idolopoklonici vole Allaha, jer ljubav idolopoklonika prema Allahu podijeljena je sa ljubavi prema idolima, dok je ljubav pravih vjernika prema Allahu potpuna, čista i nepomiješana sa drugom ljubavi. Ljubav idolopoklonika prema Allahu nepotpuna je i slaba, jer uz Allaha vole i svoje kumire, koje mimo Njega obožavaju.

Stvorenje ne može biti jednako Allahu, jer Allah je Stvoritelj, a sve mimo Njega je stvoreno; samo On daje opskrbu, a sve mimo Njega opskrbu prima; Allah je neovisan, a sve mimo Njega ovisno je o Njemu; On je savršen u svakom smislu, a stvorenja su manjkava u svakom smislu, samo Allah istinski koristi i šteti, a stvorenja mogu koristiti i štetiti samo u mjeri koliko to On dozvoli. Stoga je sasvim očigledno da je neispravno, pogrešno i nepravedno druge činiti Allahu ravnim, ma ko ti drugi bili. Najčasnija stvorenja, poput meleka, vjerovjesnika ili dobrih ljudi, kao ni bilo koje drugo stvorenje ne zaslužuje da bude obožavano, jer samo Allah polaže pravo na apsolutnu ljubav, veličanje i obožavanje. Zato je Allah pohvalio vjernike riječima: "Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole!"

Zbog svega toga Svevišnji Allah prijeti idolopoklonicima: "A da znaju oni koji su zulum činili", tj. koji su širk počinili, druge sa Allahom izjednačili, "kada kaznu dožive", tj. kada susretnu svog Gospodara i pred Njega stanu, "da će vidjeti da moć sva Allahu pripada", odnosno kada ugledaju kaznu, tada će znati da sva moć Allahu pripada, da su skrenuli sa Pravog puta i da su pogriješili čineći druge Allahu ravnim, to će im biti jasno kada zbog svog širka, nevjerstva, nemara i neznanja budu izloženi patnji. Tada će znati "da Allah strahovito kažnjava", da oni koje su za božanstva prihvatili i kojima su se mimo Allaha molili nemaju nikakve moći, da su slabi, bez utjecaja, a ne kao što im se činilo, dok su bili na ovom svijetu, da oni imaju udjela u upravljanju svijetom ili da se za njih mogu kod Allaha zauzimati i Njemu ih približiti. Tu će razočarani biti, svjesni da im je trud bio uzaludan, da su zaslužili prijekor i da su im njihova božanstva umjesto koristi štetu donijela. Idolopoklonici žive u nemaru, zabludi, neznanju i zato su Allahu druge jednakim učinili, dok vjernici zbog svoje dalekovidnosti, upućenosti u vjeri i znanju, sve svoje ibadete usmjeravaju isključivo Allahu Jedinom, a njihova ljubav prema Allahu je potpuna, čista, nepomiješana i iznad svake druge ljubavi.

(Vidjeti: Sa'di, Tejsirul-Kerimil-Mennan, str. 79; https://binbaz.org.sa/fatwas/18157)