Sumnje u vezi sa čistoćom i ispravnosti namaza

O

Prije svega treba znati da je vjera laka i da Svevišnji Allah nije uspostavio vjerske propise da bi se Njegovi robovi mučili: "I nije vam u vjeri ništa teško propisao" (El-Hadždž, 78). Osoba koja ima puno sumnji vezanih za čistoću i ibadete prevazit će te neugodnosti potiskivanjem i odbacivanjem sumnji. Abdullah b. Mubarek rekao je: "Ako neko posumnja da je izgubio abdest, nije mu obavezan novi abdest sve dok ne bude potpuno siguran, do te mjere da bi se mogao zakleti na to." (Tirmizi, br. 75) Ibn Tejmijja kaže: "Ako mu dođe misao: 'Nisi oprao lice', neka kaže u srcu: 'Jesam, oprao sam lice.' Ako mu dođe misao: 'Nisi donio nijet, nisi izgovorio tekbir', neka u srcu kaže: 'Jesam, donio sam nijet, izgovorio sam tekbir.' Tako će pokazati odlučnost i odbaciti sumnje koje ga obuzimaju, pa će šejtan, nakon što vidi njegovu snagu i postojanost na istini, odustati. U protivnom, ako šejtan vidi da je čovjek podložan nedoumici i sumnjama, da na njega djeluju vesvese i letimične misli, donosit će ih u tolikoj mjeri da ih neće moći potisnuti... sve dok ga šejtan potpuno ne upropasti." (Der'u tearud, 3/318) Ibn Hadžer el-Hejtemi, rahimehullah, bio je upitan o bolesti vesvese (opsesivnih sumnji) -- da li za nju postoji lijek, pa je odgovorio: "Za nju postoji djelotvoran lijek, a to je potpuno ignorisanje i okretanje od nje u potpunosti, makar u duši i ostalo određeno kolebanje. Kada se čovjek na to ne osvrće, vesvesa se neće učvrstiti, već nakon kratkog vremena nestaje -- kao što su to iskusili od Allaha nadahnuti ljudi. Međutim, onaj ko joj se odaziva i postupa po njenim zahtjevima -- ona se kod njega sve više pojačava, sve dok ga ne dovede do granice ludila, pa čak i gore od toga. To smo vidjeli kod mnogih koji su bili iskušani vesvesom, pa su joj se odazivali i slijedili šejtana... To se potvrđuje u hadisima koje bilježe Buhari i Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onome ko bude iskušan vesvesom poručio je: 'Neka zatraži zaštitu kod Allaha i neka prestane (s tim).'" (El-Fetaval-fikhijjetul-kubra, 1/149) Učenjaci su izričito naglasili da je obaveza onome ko je iskušan sumnjama, nedoumicama i vesvesama da se na to ne osvrće. U djelu Metalibu ulin-nuha (1/507) stoji: „Nije propisana sehvi-sedžda onome kod koga su sumnje učestale do te mjere da su postale poput vesvese, nego se sumnja odbacuje. Isto tako, ako se učestale sumnje javljaju u abdestu, gusulu, uklanjanju nečistoće ili tejemumu -- treba ih odbaciti, u protivnom, to će odvesti ka svojevrsnom pretjerivanju i inatu, što rezultira povećavanjem radnji u namazu i pored sigurnosti da je namaz već upotpunjen. Zato je obavezno takve sumnje odbaciti i zanemariti." Ibn Baz, rahimehullah, kaže: "Oni koji su pogođeni vesvesama trebaju se čuvati Allahovog neprijatelja, tražiti zaštitu kod Allaha od šejtana i ne ponavljati ni abdest ni namaz, već se zadovoljiti jednim obavljanjem. Ne smiju se pokoravati šejtanu kada im govori: 'Nisi to uradio, nisi to uradio.' Naprotiv, trebaju ga u srcu smatrati lašcem, poniziti ga, zatražiti zaštitu kod Allaha od zla šejtana i ne povinovati mu se. To je obaveza svakog muslimana i muslimanke." (Fetava Nurun aled-derb, 7/352) Ako posumnjaš u čistoću nečega, osnova je da je to čisto i nije dozvoljeno presuditi da je nečisto, osim ako dođeš do čvrstog i potpunog uvjerenja -- takvog da bi se mogla zakleti da je nečistoća zaista prisutna. Nema potrebe da se naknadno pregleda odjeća i provjerava da li je nešto izašlo ili nije. Ovdje važi pravilo: sumnja koja se pojavi nakon obavljenog ibadeta, a tako i nakon čišćenja, ne uzima se u obzir. Naprotiv, onaj ko je iskušan vesvesom, kada mu dođe sumnja, ne treba se na nju obazirati, čak ni tokom samog ibadeta. Ne postoji lijek za vesvese osim njihovog ignorisanja. Ono što si vidjela vjerovatno je vlažnost ženskog spolnog organa, koja je čista (tahir), prema mišljenju Ebu Hanife, ispravnijem stavu kod šafija i poznatom mišljenju hanbelija. To znači da nije obavezno prati ni nju ni odjeću koju dotakne. Čak i ako bismo pretpostavili da je izašlo nešto nečisto, pa da si klanjala ne znajući ili zaboravivši na nečistoću, namaz bi bio ispravan. Ako se vlažnost ženskog spolnog organa konstantno javlja, ona ne kvari abdest. Dr. Sa'd el-Haslan kaže: "Žena kod koje izlučevine izlaze neprekidno ima propis osobe sa trajnim curenjem (sahibul-uzr) i preporučeno joj je da uzme abdest za svako namasko vrijeme, ali to nije obavezno, osim ako bi se abdest pokvario nečim drugim. Ove izlučevine (koje izlaze iz maternice, ne iz mokraćnih kanala) su čiste, prema jačem mišljenju učenjaka." (https://saadalkhathlan.com/fatwas/4610) Osoba koja je sklona vesvesi i pretjeranom analiziranju dužna je prihvatiti blaže mišljenje i lakše rješenje, jer vesvesa vodi pretjerivanju, te se u tom slučaju umjerenost može postići samo prihvatanjem blažeg stava. Osobama koje su podložne sumnjama i vesvesama preporučuje se posjeta ljekaru, jer opsesivno-kompulzivni poremećaj je bolest, poput drugih bolesti, ima svoje terapije i lijekove koji će, Allahovom dozvolom, izliječiti ili barem ublažiti simptome. Ukratko, nisi dužna ponovo prati sebe, odjeću ili ono što si dodaknula, tvoj namaz je ispravan, nemaš nikakvu obavezu ponavljanja, a rješenje vesvesa je potpuno ignorisanje i oslanjanje na pravilo da je u osnovi sve čisto. Svevišnji Allah najbolje zna. (Vidjeti: Munedždžid, El-islamu sualun ve dževab, br. 465358)