Menu

Zabranjenost kamate u neislamskim zemljama

P

Poznato je da je kamata haram, međutim čuo sam da postoji mišljenje Ebu Hanife da je muslimanu u neislamskoj zemlji dozvoljeno uzimati kamatu i da je na osnovu tog mišljenja muslimanima u evropskim zemljama dozvoljeno koristiti transakcije i ugovore kojima se u tim zemljama posluje, i da je dozvoljeno npr. kupiti kuću kamatnim ugovorom. Koliko je to tačno?


O

Imam Ebu Hanife, kao i njegov veliki učenik Muhammed b. Hasan, Allah im se smilovao, stanovišta su da je muslimanu, u zemlji koja je u ratu protiv muslimana, dozvoljeno nemuslimanu prodati jedan dirhem za dva dirhema, tj. dozvoljeno mu je uzeti kamatu. (Es-Serhasi, El-Mebsut, 14/98, i El-Kasani, Bedaius-sanai, 5/192)

Neki savremeni učenjaci su na osnovu ovog mišljenja izdali fetvu da je muslimanima koji borave u zemljama Zapada dozvoljeno poslovati kamatom. Međutim, ova fetva je pogrešna, a na to ukazuju sljedeći argumenti:

Prvo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhammeda ne odnosi se na stanje muslimana koji borave na Zapadu, jer to mišljenje ograničava dozvolu na poslovanje između muslimana i nemuslimana koji je u ratu protiv muslimana u zemlji protiv koje su muslimani u ratu. Muslimani koji borave u tim zemljama nisu u ratu s njima, nego u tim zemljama borave kao državljani ili na osnovu vize, i prema tim zemljama ih vežu ugovori, što znači da su te zemlje i njihovi stanovnici u odnosu na muslimane koji tamo borave pod ugovorom, a ne u ratu.

Drugo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhammeda dozvoljava uzimanje kamate, dok kupovinom kuća i slično, musliman ne uzima kamatu nego je daje, što je suprotno onom što ovo mišljenje dozvoljava.

Treće: Kada bismo pretpostavili da se mišljenje Ebu Hanife i Muhammeda može odnositi na današnje zapadne zemlje ili nemuslimanske zemlje općenito, džumhur – većina islamskih učenjaka, od kojih je i Ebu Jusuf, najprisniji učenik Ebu Hanife, nije se složio sa Ebu Hanifom po tom pitanju. (Es-Serhasi, El-Mebsut, 14/98, i El-Kasani, Bedaius-sanai, 5/192) Većina učenjaka je stanovišta da je kamata haram u svakom slučaju, poslovao musliman sa muslimanom ili nemuslimanom, nalazio se u zemlji islama ili kufra. (El-Medžmu, 9/391, El-Mugni, 4/176) Dokaz ovog mišljenja jeste uopćenost kur’ansko-hadiskih tekstova koji zabranjuju kamatu. Ti tekstovi ne prave razliku između nevjerničke i islamske zemlje, a musliman je podložan šerijatskim propisima i dužan je sprovoditi ih gdje god se nalazio.

Dakle, mišljenje Ebu Hanife i Muhammeda ne odnosi se na muslimane koji borave na Zapadu, a pored toga, odabrano mišljenje je da muslimanu nije dozvoljeno u bilo kojoj zemlji i na bilo koji način poslovati kamatom. Svemogući Allah najbolje zna!