Menu

Zaštita od džina

P

Da li se prema vanjskom značenju može shvatiti hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da šejtan ne može tri dana ući u kuću u kojoj se prouči sura El-Bekara? Naprimjer, ako osoba ima problema sa džinima i ako takva osoba boravi u kući u kojoj se svaka tri dana uči sura El-Bekara, da li to znači da je tokom boravka u kući zaštićena od džina i da je džini napuste i ostave na miru? Također, ako ta osoba ujutro i uvečer prouči stotinu puta zikr: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir”, da li tog dana džini mogu ući u tu osobu ili je moraju ostaviti na miru svaki put kad to prouči?


O

Učenje sure El-Bekara, učenje Kur’ana općenito, zikr, veličanje Svevišnjeg Allaha, dova i slično, uzroci su kojima se ostvaruje zaštita od prokletog šejtana. Ali, da bismo preciznije odgovorili na ovo pitanje, potrebno je da se prisjetimo nekoliko hadiskih predaja. Jedna od njih su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko u toku dana stotinu puta kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir! – Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je svemoćan!’, kao da je oslobodio deset robova, upiše mu se stotinu dobrih, a izbriše mu se stotinu loših djela. Te riječi mu budu zaštita od šejtana ostatak dana sve do noći. Niko neće uraditi bolje djelo od njega, osim onoga koji ih više puta izgovori.” (Buhari, br. 3293, i Muslim, br. 2691)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: “Ko ujutro kaže: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir! – Nema boga osim Allaha, Jedinoga, On nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On je svemoćan!’, kao da je oslobodio jednog roba od Ismailovog potomstva, izbriše mu se deset grijeha, uzdigne se za deset deredža, i bude zaštićen od šejtana sve do večeri. Ako to kaže navečer, imat će isto sve do ujutru.” (Ebu Davud, br. 5077, Ibn Madža, br. 3867, i drugi, hadis je sahih.)
Ove predaje ukazuju na to da se izgovaranjem spomenutog zikra, uz sve druge vrline, ostvaruje i zaštita od prokletog šejtana.
Vjerodostojno se prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ne činite svoje kuće mezarjem, doista šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.” (Muslim, br. 780)
Sehl b. Sa’d, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka stvar ima svoj vrhunac, a vrhunac Kur’ana je sura El-Bekara: ko je prouči u svojoj kući za vrijeme noći, šejtan neće ući u njegovu kuću tri noći, a ko je prouči za vrijeme dana, šejtan neće ući u njegovu kuću tri dana.” (Ibn Hibban, br. 780)
Ibn Hibban u nastavku kaže da se riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šejtan neće ući u njegovu kuću tri dana”, odnose na one najpakosnije, a ne na sve šejtane.
Ova predaja ukazuje na to da se učenjem sure El-Bekara ostvaruje zaštita od prokletog šejtana u periodu od tri dana, odnosno noći, međutim, ova predaja nije vjerodostojna. Slabom su je ocijenili Ukajli, šejh Albani i Šuajb Arnaut (Vidjeti: Silsiletul-ehadisid-daife, br. 1349, te Šuajbovu valorizaciju Ibn Hibbanove zbirke), tako da ne može poslužiti kao argument.
Dakle, nije ispravno tvrditi da se učenjem sure El-Bekara ostvaruje zaštita od šejtana u periodu od tri dana ili noći; jer to nije vjerodostojno preneseno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je potvrđeno da šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara. To znači da šejtan gubi nadu da će zavesti stanovnike te kuće zbog blagoslova sure El-Bekara, njihove predanosti vjeri i truda koji ulažu. Sura El-Bekara time se posebno odlikuje zbog svoje dužine, mnoštva Allahovih imena koja se u njoj spominju, kao i zbog toga što se u njoj nalazi ajet Kursi, koji posebno smeta šejtanima. Ipak, hadisi ne ukazuju na to da će osoba koja “ima problema sa džinima”, ako prouči suru El-Bekara ili stotinu puta izgovori: “La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir” biti izliječena od sihra, uroka i sličnih šejtanskih nasrtaja, nego hadisi potvrđuju da je to uzrok kojim se udaljavaju šejtani i otežava njihovo djelovanje na ljude.  
Učenje sure El-Bekara, kao i učenje Kur’ana općenito i često spominjanje Allaha, uzroci su putem kojih se štiti od zla prokletog šejtana. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati” (Ez-Zuhruf, 36). Ajet ukazuje na to da nemar prema spominjanju i veličanju Allaha omogućava šejtanu da zavlada čovjekom, da mu donosi svoje vesvese i da ga navodi na svoj put, i da je zaštita od šejtanskog djelovanja u bliskosti Allahu kroz Njegovo veličanje, hvaljenje, druženje s Njegovom Knjigom i sl. Tim sredstvima se štiti od šejtanskog djelovanja, ali ako se radi o sihru, šejtanskom dodiru, uroku i sl., moguće je da će takvo stanje zahtijevati posebne metode liječenja. Učenje Kur’ana, zikr i dova su oružje kojim se bori protiv prokletih šejtana, ali koliko će oružje biti učinkovito, zavisi od snage onoga u čijoj je ruci i snage neprijatelja koji ga napada, a Allah najbolje zna.