Učenje Kur'ana predstavlja duboko poštovanje Gospodara i Njegovog govora i duhovnu praksu u islamu, a pravilno poštovanje adaba ključno je za ovo važno dobro djelo. Adabi prilikom učenja Kur'ana nisu samo vanjski oblici ponašanja, već odražavaju duboko poštovanje prema Božijoj Riječi i želju za duhovnim napretkom. Evo nekoliko ključnih adaba koji su važni prilikom učenja Kur'ana.
Iskrenost
Iskrena namjera, odnosno učiti Kur'an samo u ime Allaha i želeći Njegovo zadovoljstvo, prva je stepenica na putu ibadeta učenja Kur'ana. Biti iskren u ovom ibadetu podrazumijeva i izbjegavati želju i poriv za pokazivanjem pred drugima, reputacijom i hvalisanjem. Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko prouči jedno slovo iz Kur'ana, za to će mu se upisati dobro djelo, a za svako dobro djelo dobit će deseterostruku nagradu. Ne govorim da je 'elif-lam-mim' jedno slovo, već da je 'elif' slovo, 'lam' slovo i 'mim' slovo." (Tirmizi, br. 2910) Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obznanio kako svaki musliman koji izgovori slovo iz Allahove Knjige zaslužuje nagradu deset dobrih djela za svako slovo. Poslanik je pojasnio da se "elif-lam-mim" ne smatra jednim slovom, već kao tri slova, i da će učač stoga biti nagrađen s trideset dobrih djela. Ovo predstavlja veličanstvenu blagodat i ogromnu nagradu, stoga bi čovjek trebao često i mnogo čitati i učiti Kur'an.
Očistiti usta misvakom i biti pod abdestom
Jedan od bontona prije učenja Kur'ana jeste da učač očisti usta misvakom ili sličnim sredstvima. Alija, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "Vaša usta su putevi za Kur'an, pa ih ugodno namirišite misvakom." (Ibn Madža, br. 291) Preporučuje se da se Kur'an uči u stanju abdesta, međutim, dozvoljeno je učiti i bez abdesta (pod uslovom da osoba nije u stanju džunupluka) ako ga zna napamet, bez dodirivanja Mushafa. Osobi koja je mustehad (u stanju trajnog krvarenja koje se ne smatra menstrualnim) dozvoljeno je to sve dok se smatra čistom.
Džunupu je zabranjeno da uči Kur'an
Prema mišljenju velike većine učenjaka, uključujući četiri mezheba i druge, zabranjeno je učenje Kur'ana osobi koja je u stanju džunupluka, čak i ako ne dodiruje Mushaf. Imam Tirmizi rekao je: "Ovo je stav većine učenjaka, uključujući ashabe, tabiine i one poslije njih, kao što su Sufjan es-Sevri, Ibn Mubarek, Šafija, Ahmed i Ishak. Oni smatraju da žena u stanju menstruacije i osoba u stanju džunupluka ne trebaju čitati ništa iz Kur'ana, izuzimajući dijelove ajeta, pojedinačna slova i slično." (Tirmizi, 1/175)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao je: "Četiri imama mezheba jedinstveni su u stavu o zabrani takve prakse." (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 21/344)
Okrenuti se prema kibli
Preporučuje se da onaj koji uči Kur'an sjedi okrenut prema kibli, skrušen, smiren i dostojanstven, oborene glave. Ako čovjek stoji ili je naslonjen, dozvoljeno mu je da uči Kur'an i za to ima nagradu, ali ta nagrada nije na stepenu nagrade onoga ko uči Kur'an u prvom položaju. O ovome čuveni Gazali kaže: "Učač treba da bude pod abdestom, uspravan u položaju učtivosti i smirenosti, bilo da stoji ili sjedi, okrenut prema kibli, oborene glave. Ne treba sjediti prekrštenih nogu, ili naslonjen na nešto, niti u položaju oholosti. Njegovo sjedenje u samoći treba da bude onako kako sjedi pred svojim učiteljem. Najbolje je učiti Kur'an u namazu stojeći i da to bude u mesdžidu (džamiji), jer je to onda jedno od najboljih djela." (Ebu Hamid el-Gazali, Tajne učenja Kur'ana, str. 31)
Zatražiti utočište kod Allaha
Uzvišeni Allah zapovjedio je vjernicima: "Kada hoćeš učiti Kur'an, zatraži u Allaha zaštitu od šejtana prokletog." (En-Nahl, 98) Traženje zaštite kod Allaha postiže se učenjem istiaze, odnosno riječi: "Euzubillahi mineš-šejtani-radžim!" Iako je u ajetu upotrijebljena imperativna forma, to ne ukazuje na obaveznost traženja zaštite, odnosno to nije vadžib, već se ukazuje na poželjnost tog čina -- mendub. Ovo su prenijeli Ibn Džerir i neki drugi imami. (Muhammed er-Rifa, Tefsiru Ibni Kesir, str. 335--336)
Skrušenost i promišljanje
Učenje Kur'ana treba biti popraćeno skrušenošću srca i smirenošću tijela, uz osjećaj veličanstvenosti Onoga Čije se riječi čitaju. Uzvišeni Allah kaže: "Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili." (El-Hašr, 21)
Allah, džellešanuhu, kaže: "... i padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje." (El-Isra, 109)
Učač Kur'ana treba da bude daleko od mjesta na kojima se stvara buka i podižu glasovi, a usto treba da umiri tijelo i da ne pravi nepotrebne pokrete rukom i slično, jer on komunicira sa svojim Gospodarom, Uzvišenim i Svevišnjim. To uključuje izbjegavanje gledanja u ono što odvlači pažnju i raspršuje misli, kako bi se postigla skrušenost u čitanju ili slušanju učenja.
Razmišljanje o proučenim ajetima
Razmišljanje o značenjima ajeta koje uči, izbjegavajući žurbu u čitanju čini prsa prostranim i osvjetljava srce. Allah, džellešanuhu, kaže: "Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili." (Sad, 29)
Imam Adžuri, rahimehullah, rekao je: "Ko bude razmišljao o Allahovom govoru, spoznat će svoga Gospodara, spoznat će Njegovu veličanstvenu moć i vlast, Njegovu dobrotu prema vjernicima, kao i to šta mu je stroga obaveza u vjeri. Čuvat će se svega onoga na što je upozorio Allah Plemeniti, podsticat će sebe u onome u čemu ga On Uzvišeni podstiče. Ko se bude okitio ovim svojstvima prilikom učenja i slušanja Kur'ana, Kur'an će mu biti lijek i duhovno bogatstvo, bit će ponosan i bez bližnjih, a društvo je našao u onome od čega ljudi bježe. Glavna preokupacija prilikom učenja Kur'ana treba da bude posvećenost onome što se čita, a ne da bude cilj da se što prije završi kur'ansko poglavlje. Cilj treba da bude shvatanje onoga što Allah govori, da se prime kur'anske poruke i da se čovjek povinuje njegovim propisima, jer je učenje Kur'ana ibadet i ne priliči da se u tome pokazuje nemarnost. Allah u tome daje uspjeh. (El-Adžuri, Kultura ponašanja hafiza Kur'ana, str. 10)
Stoga, Allah Plemeniti naređuje i podstiče vjernike da razmišljaju o Kur'anu. Uzvišeni Allah kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti" (En-Nisa, 82); "Kako oni ne razmisle o Kur'anu ili su im na srcima katanci!" (Muhammed, 24). (Abdurrezak el-Bedr, Razlozi jačanja i slabljenja imana, str. 29--30)
Umjerenost i melodičan glas
Učiti Kur'an umjereno znači da vjernik ne treba završiti hatmu za manje od tri dana i da mu cilj ne bude samo doći do kraja sure. Kada prouči ajet koji govori o Allahovoj milosti, lijepo je da zamoli Uzvišenog Allaha za dobra iz Njegovog obilja. Kada prouči ajet o kazni, trebalo bi da zatraži utočište kod Allaha od zla i kazne. Kada se prouči ajet koji ističe da je Uzvišeni Allah daleko od nesavršenstva, treba reći: "Subhanehu ve teala! -- Neka je slavljen i uzvišen!" ili nešto slično tome.
Mnogi učenjaci tražili su od učača koji su imali melodičan glas da im uče Kur'an i pomno su ih slušali. Ovaj оbičај, koji је jednodušno prihvaćen kao pohvalan, prakticirali su odabrani, vrsni i pobožni Allahovi robovi, јег је on sunnet prenesen od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Buhari i Muslim prenose od Abdullaha b. Mesuda da mu је Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rеkао: "Uči mi Kur'an!" Na to mu je iznenađen Abdullah rekao: "Allahov Poslaniče, zar da tebi učim, а Kur'an se tebi objavljuje?" "Ја volim da slušam kada ga drugi uči", reče mu Poslanik. Abdullah kazuje: "Tada počeh učiti suru En-Nisa, i kada dođoh do ajeta: 'A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih' (En-Nisa, 41), Poslanik mi reče: 'Dosta je.' Okrenuh se pгema njemu i ugledah mu suze u očima." (Nevevi, Adabi učenja Kur'ana, str. 88--89)
Učenje Kur'ana ne treba prekidati osim iz opravdanih razloga
Učenje Kur'ana podrazumijeva izražavanje dubokog poštovanja prema Allahovim riječima, tako da učenje ne treba prekidati zbog nečega beznačajnog ili svakodnevnih dunjalučkih stvari, odnosno zabrinutosti.