Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: "Doći će vrijeme kada će se ohalaliti pet stvari: alkohol, koji će ljudi nazivati drugim imenima, korupcija, koju će nazivati poklonom, ubistvo, koje će nazivati sumnjom, zinaluk, koji će nazivati brakom, kamata, koju će nazivati trgovinom!" (El-I'tisam, 2/90)
"Tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla"
Ako ovaj ummet želi da se vrati svojim istinskim vrijednostima, treba da krene putem na koji se poziva u kur'anskom ajetu: "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grešnici!" (Alu Imran, 110)
Allah nas je uzdigao i učinio najboljim ummetom upravo zato što pozivamo da se čini dobro i što odvraćamo od činjenja zla. Stoga, ako želimo sebi dobro i uspjeh na ovom i na budućemo svijetu, ovaj ajet mora nam biti životni stil.
Borba između dobra i zla uvijek traje. Uvijek ima onih koji su naklonjeni zlu, koji ga podržavaju i koji ga čine, kao što ima i onih koji vole i rade dobro. Ima i onih koji vole dobro, ali ga teško čine, povinuju se trenutnim okolnostima u društvu. Tako je bilo, tako će i biti, i tu činjenicu treba i prihvatiti na spomenuti način.
Međutim, ono što se nikako ne smije prihvatiti i nakon čega dolazi do poremećaja vrijednosti i propadanja društva jeste da se grijesi i zlo prihvate kao realno stanje. Ne smijemo sebi dozvoliti da kažemo: "Tako mora biti i mi tu ne možemo ništa promijeniti." Sve dok postoji otpor prema zlu, sve dok se dobro razlikuje od zla, dok se sve one negativnosti koje spadaju u zlo tako i imenuju, i dalje imamo šansu da idemo naprijed. Međutim, kada se zlo počinje imenovati drugim imenima, kada mu se počinje tepati, kada se prihvata kao normalna stvar u društvu, onda se ono i "ohalali" i postane dio šire društvene zajednice.
Nasuprot tom zlu mora biti neko dobro, ali u takvoj konstelaciji odnosa dobro postaje čudno, jer je prihvaćeno zlo zauzelo mjesto tih pozitivnih vrijednosti. Društveni ambijent je formiran na način da je prihvatljivo i normalno raditi loše stvari, a čudak je onaj koji radi dobro.
Čovjek se rađa u prirodnoj izvornoj vjeri i kroz život ga savjest podsjeća i vodi ka dobru. Da bi sebi uljepšao loša djela, grijehe i zlo, umanjuje njihov značaj, počinje da ih naziva drugim imenima i slično. Mnoge bludne radnje nastoje se opisati drugačijim riječima kako bismo bili prihvaćeni. Naprimjer, uvredljivo je reći "peder" ili "lezbijka", dok je homoseksualizam donekle prihvatljiv, iako je bolje da se to naziva LGBT+ populacijom. Zapravo, to su "osobe koje razmišljaju na malo drugačiji način, koje svijet posmatraju iz drugačijeg ugla, koje imaju vizije koje drugi ljudi nemaju". Njihovi poslovi također se nazivaju raznim imenima: menadžeri, modeling, savjetovanje drugih itd. Zapravo, to je iluzija, a njihove aktivnosti veoma su dobro sponzorisane i materijalno ih podržavaju sponzori kojima odgovara takav sistem rada i djelovanja jer ljude drži podalje od istinskih vrijednosti. Iako homoseksualci ne učestvuju u produžavanju ljudske vrste, sada traže ista prava kao i oni koji nisu homoseksualci, naprimjer, pravo na usvajanje djece koja nemaju roditelja i slično.
Oni koji konzumiraju alkohol neće reći da konzumiranjem alkohola gube razum ili da se njihovo ponašanje mijenja tako da bi se trijezni postidjeli sami sebe, nego će reći da se opuštaju od stresa i napora koji osjećaju, da im alkohol omogućava da zaboravljaju loše stvari, loše trenutke i slično.
Legalizacija grijeha u vjerničkim krugovima
Svi navedeni primjeri nisu svojstveni većini vjernika, ali ima i vjernika koji u svojoj svakodnevnoj praksi pokušavaju prikazati normalnim ono što je grijeh i razvratno. Kao primjer možemo navesti ogovaranje. Jedan musliman ne može ni sebi ni drugima priznati da ogovara, nego će reći kako mora ukazati na to zlo, pa onda spominje i šta treba i šta ne treba, da je onaj o kome priča ionako veliki grešnik, da ga nije zabranjeno ogovarati, da mu to smije reći i u lice, i navodit će slične izgovore. Čak i da si mu to i rekao, ne smiješ pred drugim bratom muslimanom kaljati tuđu čast. Možda ti imaš problema s tom osobom, ali nema taj brat musliman.
Kao primjer za legaliziranje grijeha možemo navesti i razne nazive za mito i korupciju. Kada treba podmititi određenu osobu preko koje se može dobiti posao ili bilo kakva korist, onda to nije mito, već stimulans da bolje i trezvenije radi ili zahvalnost za izdvojeno vrijeme.
Kako na individualnom nivou, tako i na nivou ummeta uspjet ćemo osloboditi se stega koje nas sprečavaju da budemo bolji ljudi i bolji ummet onda kada se prestanemo lagati, kada prestanemo grijehe nazivati drugim imenima i tako sebi stvarati privid i iluziju da ne griješimo i da nećemo biti odgovorni za svoje postupke. Što budemo prema sebi iskreniji, imamo veću šansu za uspjeh.