Buhari prenosi da je Abdullah b. Atik zatekao kod Ebu Rafie neke njegove prijatelje s kojima je sijelio u sobi na spratu. Abdullah se pritajio dok sijeldžije nisu otišle, a onda se popeo na sprat. Kad god bi ušao na neka vrata, zaključao bi ih za sobom iznutra, kako ga niko ne bi omeo u izvršenju kazne nad Ebu Rafiom. Zatekao ga je u mračnoj prostoriji sa članovima njegove porodice, tako da nije znao gdje je, pa ga je zovnuo: “O, Ebu Rafia!” Ebu Rafia je upitao: “Ko je to?” Abdullah b. Atik kazuje: “Skočio sam prema mjestu odakle je dopirao glas i počeo ga udarati sabljom, ali nije bilo koristi jer ništa nisam vidio. On je počeo vikati pa sam izašao iz sobe i vratio se nakon kraćeg vremena i upitao: ‘Kakvi su ono povici, Ebu Rafia?’, a on je odgovorio: ‘Teško li tvojoj majci, neki čovjek me malo prije udario sabljom!’ Tada sam ga opet udario sabljom i teško ga ranio, ali ga nisam ubio, pa sam zabio vrh sablje u njegov trbuh tako da je izašao na leđa.
Akcija protiv zavjerenika Ebu Rafie Sellama b. Ebu Hakika
Ebu Rafia Sellam b. Ebu Hakik (Hukajk), židov iz plemena Benu Nadir, bio je poznat kao veliki huškač na islamsku državu i jedan je od onih koji su okupili saveznike protiv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Plemenu Gatafan i njegovim saveznicima obećao je dati veliku nagradu ako napadnu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog svega toga bilo je nužno stati ukraj njegovim opasnim namjerama. (Kiraa sijasijje lis-Siretin-Nebevijje)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je nekoliko ensarija pod komandom Abdullaha b. Atika da kazne Ebu Rafiu koji je živio u svojoj utvrdi. Kada su stigli do nje, sunce je već bilo zašlo i ljudi su već bili otjerali stada sa pašnjaka. Abdullah je rekao svojim drugovima: “Ostanite tu, ja ću pokušati privoliti vratara da me pusti unutra.” Potom je krenuo i kada se približio vratima utvrde, zaklonio se odjećom kao da obavlja nuždu, a ljudi su već bili ušli. Vratar ga zovnu: “Abdullahu, ako želiš da uđeš, uđi, jer želim da zatvorim vrata.” Abdullah kazuje: “Ušao sam i sakrio se. Nakon što su svi ljudi ušli, vrata su zatvorena i zabravljena. Ja sam uzeo ključeve i otključao vrata.” (Es-Siretun-Nebevijje fi duil-Mesadiril-aslijje)
Abdullah b. Atik uveo je članove svoje grupe u utvrdu gdje su čekali pogodnu priliku da ubiju nitkova Ebu Rafiu. Buhari prenosi da je Abdullah b. Atik zatekao kod Ebu Rafie neke njegove prijatelje s kojima je sijelio u sobi na spratu. Abdullah se pritajio dok sijeldžije nisu otišle, a onda se popeo na sprat. Kad god bi ušao na neka vrata, zaključao bi ih za sobom iznutra, kako ga niko ne bi omeo u izvršenju kazne nad Ebu Rafiom. Zatekao ga je u mračnoj prostoriji sa članovima njegove porodice, tako da nije znao gdje je, pa ga je zovnuo: “O, Ebu Rafia!” Ebu Rafia je upitao: “Ko je to?” Abdullah b. Atik kazuje: “Skočio sam prema mjestu odakle je dopirao glas i počeo ga udarati sabljom, ali nije bilo koristi jer ništa nisam vidio. On je počeo vikati pa sam izašao iz sobe i vratio se nakon kraćeg vremena i upitao: ‘Kakvi su ono povici, Ebu Rafia?’, a on je odgovorio: ‘Teško li tvojoj majci, neki čovjek me malo prije udario sabljom!’ Tada sam ga opet udario sabljom i teško ga ranio, ali ga nisam ubio, pa sam zabio vrh sablje u njegov trbuh tako da je izašao na leđa. Bio sam siguran da sam ga sada ubio, pa sam počeo otvarati vrata i silaziti niz stepenice. Bio sam pomislio da sam sišao sa stepenica na tlo pa sam se spotakao i pao u toj tamnoj noći i slomio potkoljenicu. Svezao sam potkoljenicu turbanom i sjeo na vrata i pomislio: ‘Sačekat ću ovu noć da se uvjerim da je mrtav.’ Ujutro sa kukurikanjem pijetlova izađe glasnik na zidine utvrde i povika: ‘Umro je Ebu Rafia, veliki hidžaski trgovac!’ Tada sam se uputio svojim drugovima i rekao im: ‘Uspjeli smo! Allah je usmrtio Ebu Rafiu!’ Došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ispričao mu ono što se desilo. On je rekao: ‘Ispruži svoju nogu!’ Ispružio sam nogu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao je po njoj i ona je zaliječena kao da nikad nije ni bila slomljena.” (Fethul-Bari)
Abdullah b. Atik poznavao je jezik ovih židova i koristio ga je prilikom razgovora sa Ebu Rafiom i njegovom suprugom i ukućanima. (Et-Terbijetul-kijadijje)
Isto tako, u drugim predajama navodi se da su svi članovi ove ophodnje uputili Ebu Rafii udarac sabljom i da je svaki od njih smatrao da ga je baš njegov udarac usmrtio, te im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada su se vratili u Medinu, rekao: “Pokažite mi svoje sablje.” Kada su mu pokazali sablje, rekao je: “Ubijen je ovom sabljom.” Bila je to sablja Abdullaha b. Unejsa.
Članovi Abdullahove ophodnje bili Mesud b. Sinan, Abdullah b. Unejs, Ebu Katada el-Haris b. Ribi‘jj i Huzai b. Esved.
Eliminiranje zavjerenika Jusira b. Rizama
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio je informacije da Jusir b. Rizam, poglavar židova na Hajberu, nakon Sellama b. Ebu Hakika, podstiče židove sa sjevera na borbu protiv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u tom cilju ih okuplja. Počeo je okupljati i gatafanska plemena kako bi zajedničkim snagama napali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo je kakvu mu zamku spremaju i odlučio je da prvo provjeri tačnost informacija. S tim ciljem poslao je Abdullaha b. Revahu sa izviđačkom grupom da otkriju šta spremaju židovi i arapski mnogobošci koji su se za njima poveli. (El-Jehud fis-sunnetil-mutahhere)
Pošto su se obavještajni podaci o namjerama Jusira pokazali tačnim, to je bilo dovoljno da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pošalje skupinu od trideset ljudi, među kojima je bio i Abdullah b. Unejs, na čelu sa Abdullahom b. Revahom. Kada su došli kod njega, rekli su mu: “Pođi s nama jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi da te postavi za upravnika Hajbera.” Nagovarali su ga da pođe s njima sve dok nije pristao pod uvjetom da povede trideset svojih ljudi. Svaki od njih sjedio je iza jednog muslimana, na njegovoj jahalici. U mjestu Karkaret-Sejar, šest milja od Hajbera, Jusir se pokajao što je pošao da se sretne sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Sjedio je iza Ibn Unejsa te je pokušao da izvuče njegovu sablju. Ibn Unejs je to prozreo, preduhitrio ga i udario sabljom te mu odsjekao nogu. Jusir je udario Ibn Unejsa drvenim kukastim štapom po glavi i razbio mu glavu. Svaki musliman je ubio židova koji je jahao iza njega, samo je jedan uspio pobjeći. Abdullah b. Unejs došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pljucnuo na njegovu ranu i rana je prestala krvariti i boljeti ga. Ova ophodnja desila se u mjesecu ševvalu šeste godine po Hidžri. (Buhari, Sahih, br. 4039)
Pouke, poruke i propisi
Prvi primjer
● Svi učesnici iz prvog slučaja bili su iz plemena Hazredž. Oni su se natjecali sa svojom braćom iz plemena Evs koji su ubili Ka‘ba b. Ešrefa. Dakle, oni se nisu natjecali za osvajanje ovosvjetskih dobara, imetka i položaja, nego su se natjecali u stjecanju Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, zadovoljstva, jer njegovo je zadovoljstvo uzrok Allahovog zadovoljstva i ahiretske sreće. (Et-Tarihul-islami) Ka‘b b. Malik rekao je: “Od blagodati koje je Allah dao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jesu ova dva ensarijska plemena, Evs i Hazredž. Oni su u odnosu prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili kao dva trkaća grla.” Znači, utrkivali su se ko će ga bolje služiti. Zatim je rekao: “Kakvo god bi dobro ljudi iz Evsa učinili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljudi iz Hazredža bi govorili: ‘Tako nam Allaha, nećemo dopustiti da nas s tim djelom preteknete u činjenju dobra Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem!’, i ne bi se smirivali sve dok ne bi učinili nešto poput toga. A i ljudi iz Evsa govorili bi isto kada bi vidjeli da su mu ljudi iz Hazredža učinili neko dobro.” (Ibn Hišam, Es-Siretun-Nebevijje)
● Korisno je poznavati jezik neprijatelja. Abdullah b. Atik uspio je ući u utvrdu Ebu Rafie, razgovarati sa njegovom suprugom i kretati se po njegovom domu sasvim bezbjedno, jer je s njima razgovarao jezikom kojim su tada govorili židovi. Na osnovu ovoga zaključujemo da je pohvalno da oni koji obavljaju izviđačke i obavještajne zadatke nauče jezike nemuslimanskih naroda, naročito ako su nam neprijatelji.
● Ključni element za uspjeh Abdullahovog plana jeste to što je sam ušao u utvrdu. Nakon što je ušao, potražio je način da unutra uvede ostale članove grupe. Zatim, ponašao se prirodno, zavarao je stražare da obavlja nuždu, a to je bilo uzrok da stražari skrenu pogled s njega, sakrio se na mjesto gdje ga niko nije primijetio i posmatrao kako stražar zatvara vrata, pratio je gdje će ostaviti ključ utvrde, a kada je otišao, Abdullah je uzeo ključ, tako da ga je mogao upotrijebiti kada god je htio.
● Čudesno Vjerovjesnikovo, sallallahu alejhi ve sellem, izlječenje Abdullaha b. Atika. Abdullah b. Atik je, s Allahovom pomoći, nastavio hodati i nakon što je slomio potkoljenicu, kao da nije osjećao bol, a kada je akcija završena, počeo je osjećati bolove te su ga njegovi drugovi ponijeli. Kada je o tome obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on mu je rekao: “Ispruži nogu.” Abdullah b. Atik ispružio je nogu, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potrao je po njoj i noga je ozdravila, kao da ga nikad nije ni boljela.
● Ibn Hadžer je skrenuo pažnju na sljedeće pouke i koristi iz ovoga događaja: dozvoljeno je špijunirati onoga s kim smo u ratu, dozvoljeno je istraživati njihove slabosti, pokazivati žestinu prema mnogobošcima, pretvarati se pred neprijateljima radi opće koristi; dozvoljeno je da mala grupa muslimana napadne veliku grupu nevjernika, dozvoljeno je donijeti sud na osnovu dokaza i na osnovu znaka (indicija), jer se Ibn Atik oslonio na Ebu Rafiin glas i na riječi glasnika koji je objavio njegovu smrt.
● Posvećenost ostvarenju ciljeva, a ne položaju, ključna je za uspjeh. Abdullah b. Unejs je učesnik zakletve na Akabi, učesnik Bedra, klanjao je prema dvije kible, odlikovao se iskustvom u džihadu i junaštvom. Bio je veoma slavan, ali, unatoč toj slavnoj prošlosti, nije bio zapovjednik grupe, nego običan član. Ovo je važna vjerovjesnička lekcija koja se često ponavljala. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je muslimane da im cilj bude važniji od položaja. Zato je često slao ophodnje u kojima su Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma, bili obični vojnici. Takve situacije bile su dobra prilika da mladi i neiskusni uče od iskusnih ostvarujući s njima prisne prijateljske odnose.
Drugi primjer
● Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, namjera bila je da spriječi novo krvoproliće između muslimana i židova, i to je bila svrha slanja Abdullahove ophodnje, ali su hajberski židovi pokušali prevariti muslimane i njihovo izdajstvo im je došlo glave.
● Prema neprijateljima se u ratu mora djelovati žestoko i silovito kako bi se koliko god je moguće umanjile muslimanske žrtve i materijalne štete i kako bi neprijatelji shvatili da se muslimani, kada je Allahova vjera u pitanju, ne boje nikoga.
● Šesta hidžretska godina obilovala je vojnim aktivnostima. Allahova vojska je na Allahovom putu obilazila horizonte pronoseći i nudeći ljudima vječne vrijednosti i uzvišene principe, i uništavajući na tom putu svakoga ko bi pokušao spriječiti njihovo širenje.