Menu

Na jaciju sa Allahovim Poslanikom

Pripremio Anes Fejzić
Tema SiraČitanje 9 minuta

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iščekivao bi jacija-namaz u svojoj kući. Volio je da odgodi jaciju da bi je što kasnije klanjao, ali se bojao da ne oteža svom ummetu, pa bi klanjao jaciju onda kada bi se ljudi okupili u njegovoj džamiji.


Tako je jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio jacija-namaz, pa je došao Omer i rekao: “Allahov Poslaniče, pospaše žene i djeca!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je izašao, brišući svoju mokru kosu, i rekao: “Zaista je ovo pravo vrijeme, samo kada ne bih opteretio svoj ummet!” (Buhari)

Namaz Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, bio je najumjereniji u trajanju i najpotpuniji, kakvim ga je i opisao Enes, radijallahu anhu: “Nikada nisam klanjao namaz za imamom za kraće vrijeme a potpunije, kao za Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem. Ako bi čuo plakanje djeteta, skratio bi (učenje) bojeći se da to ne stavi njegovu majku u iskušenje.” (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jacijskom farzu uglavnom bi učio sure iz skupine evsatul-mufessal, tj. od sure Et-Tarik do sure El-Bejjina. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao je: “Namaz najsličniji namazu Allahovog Poslanika jeste namaz te i te osobe. Na sabahu je učio sure iz skupine tivalul-mufessal, tj. od sure Kaf do sure Et-Tarik, na akšamu iz skupine kisarul-mufessal, tj. od sure El-Bejjina do sure En-Nas, a na jaciji iz skupine evsatul-mufessal.” (Ahmed, a sahihom ga ocijenio Ibn Hadžer)

Nakon što bi klanjao jacija-namaz, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao običaj da se obraća svojim ashabima osim u vanrednim situacijama ili kada bi se javila neka potreba da im nešto kaže ili ih podsjeti na nešto. Tako im je jedne noći, nakon što su klanjali jaciju, kazao: “Jeste li uočili ovu vašu noć? Zaista, za sto godina na površini Zemlje neće biti nijednog od onih koji su sada (živi)” (Buhari). Ovim riječima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na kratak životni vijek generacije svoga vremena i motivirao ljude na polju rada dobrih djela i da se opskrbe za Dan obračuna na kojem neće pomoći ni rod ni imetak.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio jednom klanjanje jacije do iza pola noći, pa kada je izašao i klanjao, okrenuo se prisutnima svojim licem i rekao: “Ostali svijet već je klanjao i pospao, a vi ste u namazu sve dok namaz iščekujete.” (Buhari)

Ebu Musa je rekao: “Moji drugovi, koji su sa mnom došli na lađi, i ja odsjeli smo u predjelu (doline) Buthan. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u Medini i svake noći jedna grupa od njih izmjenjivaše se kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pri klanjanju jacije. Tako smo moji drugovi i ja zatekli Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je bio zauzet nekim poslom, pa je odgodio klanjanje jacije do pola noći (ili do kasno u noć). Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao (iz stana) i s drugovima klanjao, a kada je završio namaz, rekao je prisutnima: ‘Polagano! Radujte se, jer je jedna od Allahovih blagodati prema vama i ta što nikoga od svijeta nema ovoga časa da klanja osim vas.’” (Buhari)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon jacija-namaza rijetko bi se kad obraćao prisutnima, a kada bi se obratio, to bi bilo kratko, jer su ljudi umorni pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodio računa o njihovim potrebama, a nije ni volio da sijeli i razgovara nakon jacije. Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokuđenim smatrao spavanje prije jacije kao i beskorisne razgovore nakon nje (muttefekun alejhi). Tirmizi kaže da najveći broj učenjaka prezire spavanje prije klanjanja jacija-namaza, a poneki to dozvoljavaju samo u noćima ramazana. Imam Tahavi smatra da je dozvoljeno spavanje poslije akšama pa do pred nastupanje jacijskog vremena, a da je pokuđeno nakon nastupanja jacijskog vremena.

Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predao selam, žene bi ustale čim bi on završio, a on bi se još malo zadržao na svom mjestu prije nego što bi ustao (Buhari).

Nakon što bi proučio propisani zikr poslije jacijskog farza, uputio bi se prema svojoj kući i klanjao bi dva rekata. (Tirmizi, hadis je sahih). Prije nego što bi otišao na počinak, razgovarao bi sa svojom porodicom, a nekada bi u društvu sa Omerom pošao do Ebu Bekra kako bi razgovarali o stanju muslimanske zajednice i njihovim potrebama. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noću bi razgovarao sa Ebu Bekrom o značajnim pitanjima muslimana, a sa njima sam bio i ja” (Tirmizi, hadis je sahih). Ovim hadisom učenjaci dokazuju da se zabrana sijeljenja nakon jacije odnosi na ona sijela u kojima nema koristi, dok ona sijela u kojima se iznalaze rješenja za probleme muslimanske zajednice, ili sijela u kojima se širi znanje, ne ulaze u okvire te zabrane.

Jedne noći Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u džamiju sa Ebu Bekrom i Omerom, Allah njima bio zadovoljan, i zatekao Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, kako uči suru En-Nisa, pa je njegovo učenje slušao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim kazao Ebu Bekru i Omeru: “Ko želi učiti Kur’an kao što je objavljen, neka uči kao što uči Ibn Ummu Abd”, tj. Abdullah b. Mesud.

Kada bi pošao na spavanje, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stavio bi misvak u blizini svoje glave, kako bi, ukoliko se tokom noći probudi, očistio zube. Imam Buhari bilježi hadis od Huzejfe, koji je rekao: “Kad god bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao noću, očistio bi zube misvakom.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je vodio računa o čistoći svojih usta, toliko bi čistio svoje zube da su ljudi pomislili da će popucati (Ahmed). Iz njegovih plemenitih usta uvijek se osjećao lijep i prijatan dah, nije jeo ono povrće nakon kojeg u ustima ostaje neprijatan miris.

Jednom je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesen lonac u kojem je bila pripremljena zelen. Osjetivši neugodan miris, upitao je kakvo je povrće u loncu i pošto je obaviješten, rekao je da se ustupi nekome od njegovih drugova koji su bili s njim. Kad je Alejhisselam vidio da ga ni on nije htio jesti, rekao je: “Jedi, jer ja razgovaram s onim s kojim ti ne razgovaraš!” (Buhari)

Kada bi htio leći, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio bi: “El-hamdu lillahil-lezi at’amena ve sekana ve kefana ve avana fe kem mim men la kafije lehu ve la mu’vi! – Hvaljen neka je Allah, koji nas je nahranio i napojio, zaštitio i utočište nam dao. Koliko je onih koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta!” (Muslim). Zahvalio bi Allahu, koji ga je nahranio i napojio jer da nije Allah, olakšao konzumiranje hrane i pića, čovjek ne bi ni jeo ni pio. Zatim bi zahvalio Allahu, koji nas je zaštitio i olakšao nam stvari, i koji nam je dao utočište u koje se sklanjamo, jer koliko je ljudi koji nemaju ni zaštitnika ni utočišta.

Nakon što bi proučio ovu dovu, tada bi proučio tri zadnje sure. “Svaku bi noć Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što legne u postelju, skupio šake i puhnuo u njih, a zatim proučio sure El-lhlas, El-Felek i En-Nas, potirući rukama svoje tijelo. Počeo bi od glave i lica i nastavio s ostalim dijelovima tijela, s prednje strane. To bi ponovio tri puta. (Buhari)

Kada bi Allahov Poslanik, alejhis-selam, legao u postelju, stavio bi desnu ruku pod desni obraz i proučio: “S Tvojim imenom, Allahu, umirem i živim. Gospodaru, sačuvaj me kazne na Dan kada proživiš Svoje robove” (Buhari). Bitno je napomenuti da ima još zikrova koje je Allahov Poslanik izgoavarao pred spavanje, a mi spominjemo samo neke.

Nakon što bi proučio spomenute zikrove, nekada bi proučio i neke sure, kao što su: Es-Sedžda, El-Mulk El-Insan i El-Isra (Tirmizi, hadis je sahih).

Za suru El-Mulk prenijeti su hadisi koji upućuju na njenu veliku vrijednost. Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Ko svake noći bude učio Tebarakel-lezi bi jedihil-mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ovu smo suru nazivali štitom. Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih djela.” (Nesai, hadis je hasen)

Nakon toga bi zaspao i spavao sve do polovine noći, a tada bi ustao i posvetio se ibadetu svom Gospodaru.