Čovjek, svjestan sebe u materijalnom smislu, vodi brigu o svom tijelu, o čistoći, hrani i odjeći. Ali, malo je onih koji vode brigu o svom srcu, njegovoj čistoći, hrani i odjeći. Uspjet će samo onaj koji svoje srce očisti i ogrne ga ogrtačem bogobojaznosti, “a odjeća takvaluka, to je ono najbolje”.
Kako očistiti svoje srce i ojačati iman, naći ćemo, pored Kur’ana i sunneta, u riječima učenjaka ovog ummeta. Jedna od najbitnijih grana islamske pedagogije jeste imanski odgoj, jer on veže čovjeka za Allaha, dželle šanuhu, a ovaj je odgoj poput srca spram ostatka tijela: ako je ono zdravo – zdravo je i cijelo tijelo. Učenjaci ovu vrstu odgoja definiraju kao odgoj čovjeka onim što jača njegov iman, čisti srce, pomaže da osjeti slast imana i ostavi griješenje.
Prije nego što navedemo neka od razmišljanja rahmetli Alije Izetbegovića, koja se tiču imanskog odgoja, spomenut ćemo definiciju imana kako je prenesena od prvih generacija, a to je da je iman vjerovanje srcem, svjedočenje jezikom i potvrđivanje djelima. Upravo ovako iman je definirao i sam Alija Izetbegović: “Zato ću, kada me neko upita, a posebno kada me upita moje dijete: šta je to islam, odgovoriti: to je vjerovati i činiti dobro. Zatim ću im pričati o namazu, postu, hadžu, i na kraju naglasiti: ovo su obredi. Oni pripadaju vjeri, ako je tvoja duša ispunjena vjerom u Boga, a tvoje ponašanje činjenje dobra.”
Slabljenjem imana slabi i društvo
Istinskom vjerniku, koji je svoje srce očistio i spremio ga da se povinuje naredbama Gospodara, neće biti teško ostaviti poroke, on je imanski odgojen i spreman ostaviti sve što mu Uzvišeni zabranjuje, štaviše, uživa kada se odazove Allahovom pozivu.
Jedan od glavnih razloga slabljenja imana jeste zapostavljanje Kur’ana, zapostavljanje razmišljanja o kur’anskim porukama i nepostupanje u skladu sa Kur’anom. Govoreći o uzrocima nemoći, Alija Izetbegović među glavne uzroke spominje napuštanje Kur’ana: “Odanost prema ovoj knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a zadržala iracionalni, mistični karakter. Kur’an je izgubio autoritet zakona, a dobio ‘svetost’ predmeta. U njegovom istraživanju i tumačenju mudrost je ustupila mjesto cjepidlačenju, bit formi, a velike misli vještini recitacije.” Ovo stanje je, nažalost, još uvijek zastupljeno među muslimanima, umjesto da uzimaju mudrosti oni “iskopavaju” čudna mišljena koja su odbačena, umjesto da shvate bit koja je jasna, oni pokušavaju kroz zbir broja određenih slova da dokuče nešto novo, umjesto da razmišljaju o ajetima, oni se takmiče u vještini recitiranja.
Jedini način da se vrati snaga ummetu jeste afirmacija Kur’ana. Rahmetli Alija kaže: “Treba zapaziti kako je svaki uspon islamskih naroda, svako razdoblje dostojanstva, počinjao afirmacijom Kur’ana. Ekspanzija ranog islama, čiji smo čudesni tijek ovdje spomenuli i koja je u tijeku dvije generacije dovela islam do obala Atlantskog okeana na zapadu i na prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer.”
Imanski odgoj ili jačanje imana isključivo je unutrašnji preporod, i nikako ga nije moguće postići prisilom i nametanjem. Ko želi osjetiti slast imana, on mora voljeti dobra djela, a prezirati griješenje, a to će postići onaj ko je svjestan uzvišenih ciljeva. “Spasenje koje ne znači i unutrašnje obraćanje, izmjenu čovjeka, njegov unutrašnji preporod – a ovog nema bez Boga – lažno je.” Dakle, jedini istinski preporod jeste imanski preporod i kao takav jedini je produktivan.
Da se društvo ne može promijeniti osim imanskim odgojem govori i zakon o zabrani alkohola koji je u SAD-u sprovođen silom i morao je biti povučen nakon trinaest godina uzaludnih napora ispunjenih nasiljem i zločinima, dok je sa druge strane na području Srednjeg i Bliskog istoka uklonjen alkohol samo jednim ajetom i objašnjenjem da je to zabranjeno. Nakon što je u ovom kontekstu usporedio jačinu imana, sa jedne, i slabost sile, sa druge strane, Alija Izetbegović nastavlja: “Ovaj i mnogi slični primjeri jasno govore da se društvo može popravljati samo u ime Boga i odgojem čovjeka i mi trebamo ići tim jedinim putem koji sigurno vodi do cilja.”
Imanskim odgojem protiv poroka
U vremenu interneta, pametnih telefona i društvenih mreža, svjedoci smo da je svaka vrsta nemorala neograničeno dostupna svim uzrastima i profilima ljudi. Čovjeku nije lahko sačuvati sebe, a o porodici da ne govorimo. Došlo je vrijeme kada je u ovim poplavama nemorala teško sačuvati vjeru. Jedini spas može se tražiti u jakoj vezi sa Uzvišenim Stvoriteljem. Jedino nas strah od Njega može spasiti da se ne odazovemo pozivačima u Vatru koji su na svakom koraku. Ovaj lijek nam spominje i Alija Izetbegović kada kaže: “Brana protiv poplave nekulture i primitivizma može biti samo čista i čvrsta vjera u Boga i praksa vjerskih propisa od strane svih slojeva naroda. Samo vjera može osigurati da civilizacija ne uništi kulturu.”
S obzirom na to da živimo u državi koja zakonom nije zabranila mnoge oblike nemorala i poroka, nama je dužnost da odgajamo svoje porodice u duhu islama i da, koliko smo u mogućnosti, mijenjamo stanje oko nas. Govoreći o bitnosti imanskog odgoja, Alija Izetbegović kaže: “Pošto je vjera osnova islamskog društva, odgoj nije samo jedna njegova funkcija, nego stanje njegove egzistencije. To je prije svega vjerski i moralni odgoj kroz porodicu, a zatim kroz sve stupnjeve škola.”
Vraćanje izvoru
Svjesni stanja u društvu, koje je u teškoj moralnoj situaciji, gdje vlada korupcija, licemjerje i materijalizam, dužni smo poduzeti konkretne korake, svako u skladu sa svojim mogućnostima, da mijenjamo stanje u kojem živimo. Preduvjet za to jeste, kako to vidi Alija Izetbegović, vjerska obnova koju on ovako objašnjava: “U našem slučaju vjerska obnova praktično znači ‘islamizaciju’ ljudi koji sebe nazivaju Muslimanima, ili koje drugi obično nazivaju tim imenom. Polazna tačka ove ‘islamizacije’ je čvrsta vjera u Boga i striktna i iskrena praksa islamskih vjerskih i moralnih normi od strane Muslimana.”
Kao zaključak možemo navesti da se muslimani ne mogu preporoditi osim vraćanjem čistom izvoru kao što kaže Izetbegović: “Svaki narod, prije nego što je bio pozvan da izvrši svoju ulogu u povijesti, morao je doživjeti razdoblje unutrašnjeg očišćenja i praktičnog prihvatanja nekih temeljnih moralnih stavova.” Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvaćanja islama i njegove primjene u životu.”
“Islamski svijet nije pustinja; on je neuzorana ledina koja čeka svoje orače.”
Nastavit će se, inšallah...