Emanet i muslimani

Tema AhlakČitanje 6 minuta

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pogubnost licemjerstva i ukazao na osobine i obilježja munafika – licemjera, rekavši: “Kada govori – laže, kada obeća – iznevjeri i kada mu se povjeri emanet – pronevjeri ga.” (Muttefekun alejhi)

Poštenje, čestitost i povjerenje, temelji su društvenog i moralnog života. U mnogim šerijatskim tekstovima ukoravaju se laž i lažovi, hvale iskrenost i iskrene osobe i pojašnjava se vrijednost emaneta: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu” (El-Ahzab, 72). To je sloboda izbora kojom su odlikovani ljudi i džini nad ostalim stvorenjima. Nebesa i Zemlja bila su snažnija da ponesu emanet, ali ga je prihvatio insan uprkos svojoj slabosti. Musliman može počiniti određene grijehe, ali ne može da laže, kao što je spomenuto u hadisu.


Uprkos svemu spomenutom, danas susrećemo pripadnike islama, zanatlije, trgovce, da najviše lažu, ne ispunjavaju obećano, pronevjeravaju ukazano povjerenje i to više nego mnogi drugi ljudi koji nisu muslimani. Do te mjere postupaju na taj način da su postali primjer u neizvršavanju obećanja, njegovog upropaštavanja ili odgađanja, koje nazivaju “istočnjačko obećanje”, što nas je dovelo do stanja u kojem se obećanje koje će biti ispunjeno naziva “evropsko obećanje”.

Zaista je Uzvišeni Allah pojasnio važnost emaneta, uzdigao ga na visoke stepene i zaplašio onog koji ga je preuzeo. Jer, emanet je najvredniji dio morala, vezivno tkivo pozitivnih vrlina i temelj ćudi. Ne postoji nijedna vrlina a da se ne vraća emanetu, niti obilježje zla a da pronevjera nije njegov temelj i istinsko stanje.

Emanet nije samo čuvanje povjerene stvari. To je jedan njen oblik i forma. Vlast je emanet u rukama službenika. Ukoliko je ne upotrijebi na pravi način ili je uzme kao sredstvo za ostvarivanje ličnih interesa ili interesa svoje porodice, prijatelja, iznevjerio je emanet. Ocjene su emanet u rukama profesora u vrijeme ispita. Ukoliko dadne ocjenu više onom koji je ne zaslužuje ili je umanji onom koji je zaslužuje, ili potpadne pod utjecaj posredovanja, prijateljstva, mržnje ili strasti, iznevjerio je emanet.

Snaga sudstva je emanet u rukama sudije. Ukoliko odstupi od istine koliko jednu dlaku, iznevjerio je emanet. Posao je emanet u rukama radnika. Ukoliko ne upotpuni posao ili nešto uništi, čak i da je neprimjetno, iznevjerio je emanet.

Ljudsko ubjeđenje da si dobra i bogobojazna osoba je emanet u tvojim rukama. Ukoliko zloupotrijebiš spomenuto ubjeđenje ljudi, da bi sakupljao imetak, ili pak načiniš od svoje “duge brade” ili “blistavog turbana” mrežu za lov na dunjaluk, ili skriješ istinu u želji da pridobiješ obične ljude ili blizinu vladara, pa to je pronevjera i izdaja.

Mnogo je različitih oblika i formi emaneta. Kada bi dobro razmislio i analizirao, ubijedio bi se da su tvoji organi, koje ti je darovao Allah, emanet u tvojim rukama. Ukoliko pogledaš svojim očima haram, zabranjeno islamom, ili upotrijebiš svoj jezik u njemu, ili se krećeš svojim nogama prema njemu, ili pružiš svoju ruku prema njemu, iznevjerio si svoj emanet, pronevjerio ga i izdao.

Tvoj životni vijek je emanet kod tebe. Zbog toga, nemoj ni najmanji dio njega utrošiti osim u ono čime je zadovoljan Onaj koji ti je darovao taj emanet, Uzvišeni Allah.

Gdje su danas muslimani u pitanju emaneta? Zaista sam vidio manjkavost emaneta kod zanatlija, trgovaca, pa i kod “učenjaka”, onih za koje neznalice misle da su evlije ili kutb (pohvalna titula kod sufija) svoga vremena.

Najviše se bojim rada sa ljudima. Nosim brigu kao brdo, kad god moram da radim sa ljudima. Tako mi Allaha! Ne pogodi me bol koju bi mi nanio lopov koji će mi ući u kuću i pokrasti me, kao što me pogodi bol koju mi nanese čovjeka koji mi ispoljava ljubav i bogobojaznost, i kada međusobno radimo i ovlada mnom, pojede me i polomi mi kosti.

Otiđeš kod vještog krojača na kojeg si se privikao, i koji se na tebe privikao i koji je cijeli svoj radni vijek sarađivao sa tobom, i kada dođeš u zakazano vrijeme, nađeš da nije uradio dogovoreno. Ukoliko ga ukoriš, blago postupa i uzmiče od tebe. I zaklinje ti se sto puta da je zaboravio, ili se razbolio ili da ti nije obećao u taj dan, ili da se niste najbolje razumjeli, ili da dođeš drugi dan... Ovako je naše stanje kod zanatlija našega podneblja u pronevjeri obećanja i laži i nije se toga spasilo osim manjina. One koje je zaštitio njihov Gospodar.

Kakvo mjesto zauzima emanet kod onih koji tvrde za sebe da su muslimani? I kako da postupim sa muslimanima koji nisu predmet povjerenja? I ne osjećam se lagodno prema njima. Da li da sarađujem sa Francuzom, Italijanom, židovom i da bojkotujem svoje sunarodnjake i pripadnike iste vjere? Zaista je to ogroman problem. Šta rade škole i njeni uposlenici, mesdžidi i njegovi vaizi, mediji i medijski uposlenici? Da li će se objaviti nemilosrdni rat pronevjeravama sve do konačne pobjede? Kako da se postigne neovisnost? Ili potpuna vladavina? Ili kako da se natječemo sa naprednim civilizacijama i da ih nadmašimo i preteknemo ukoliko ne prevladava kod nas emanet? Ukoliko oponašamo Zapad u zlu, pa zašto ih ne oponašamo u iskrenosti u dogovorenom, u ispunjavanju obećanja i dosljednosti u radu. Zaista je britko pero i rječit govor o emanetu u rukama intelektualaca i hatiba. Ukoliko ga ne upotrijebe u negiranju zla, naređivanju dobra, pozivu u reforme, pronevjerili su emanet. I neka se svaki intelektualac, književnik, publicista i hatib pobrine o sebi!

Autor: Šejh Ali Tantavi

Pripremio: Mr. Osman Smajlović

Tekst Emanet i muslimani je objavljen u broju 87, 16. novembar 2018. Permalink

Još tekstova na temu Ahlak